Karlo III. (12. ožujka 1270.16. prosinca 1325.), grof Valoisa i titularni Latinski Car.

Kako je bio rođen kao drugi sin francuskog kralja Filipa III. njegova sudbina je bila očekivanje smrti svog brata kralja Filipa IV. Kako bi osigurao svoje mlađe sinove otac je njemu i Luju dodijelio vlastite grofovije sa sigurnim izvorom prihoda. Karlo III. je tako dobio Valois čije će ime proslaviti njegovi potomci.

Bez obzira na osiguranu budućnost ovaj grof je bio iznimno ambciozan. Kao potomak kraljeva Aragona Ugarske ( po majčinoj strani ) i kraljeva Francuske Karlo III. je smatrao da zaslužuje kraljevski položaj po svaku cijenu. Kada mu početkom XIV. stoljeća postaje jasno da svoju ambiciju neće moći ostvarit u zapadnoj Europi, on se okreće istoku. Jedini razlog za njegovu rastavu 1302. godine je ženidba za caricu Latinskog carstva koja živi u izbjeglištvu. Tim vjenčanjem on postaje car Latinskog Carstva koje tada već 40 godina ne postoji.

Neočekivani razvoj događaja nakon smrti Filipa IV. u Francuskoj navodi ga da posljednje godine života provede s nadom u dobivanje francuske krune. Kada su mu dva nećaka Luj X. i Filip V. umrli bez djece on postaje prestolonasljednik Francuske.

Na tom položaju Karlo III. Valois i umire prepuštajući položaj prestolonasljednika svom sinu Filipu VI. koji će 30 mjeseci kasnije postati kralj Francuske.

Finalna tragedija postaje da je on živio tih sljedećih 30 mjeseci i postao kralj za samo jedan dan do stogodišnjeg Englesko-Francuskog rata možda ne bi nikada došlo. Jedan od neupitnih razloga za početak toga rata postaje zahtjev njegovog sina Filipa da mu se engleski kralj Edvard III. dođe pokloniti kao vazal za svoje posjede unutar Francuske države. Edvard III. je to odbio jer se sin kralja nikad neće poklonit sinu grofa (što je Filip VI. bio)!

Svoju titulu cara Latinskog Carstva on prepušta kćerki Katarini.