Kazuo Ishiguro (Nagasaki, Japan, 8. studenog 1954.), britanski pisac japanskog podrijetla, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2017.[1][2]

Kazuo Ishiguro
Rođenje8. studenog 1954.
Zanimanjeknjiževnik
Period pisanjaod 1981.
Književne vrsteroman, kratka priča, scenarij, poezija
SuprugaLorna MacDougall
DjecaNaomi Ishiguro
Nagrade
  • Nobelova nagrada za književnost 2017.
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Rođen u japanskom gradu Nagasakiju. Kao petogodišnjak s obitelji seli u Veliku Britaniju zbog očevog posla u području oceanografije. Diplomirao je engleski jezik i književnost i filozofiju na Sveučilištu Kent u Canterburyju. Kreativno pisanje magistrira u Norwichu (University of East Anglia). Pohađa kolegije kod glasovite engleske književnice Angele Carter i uglednog književnika i teoretičara Malcolma Bradburyja. U mladosti je pisao pjesme pod utjecajem Boba Dylana i Leonarda Cohena. Ima dvije sestre. Od 1983. ima britansko državljanstvo. Oženjen je i otac jedne kćeri.

Spada u krug književnika postmodernističkog senzibiliteta. Piše jasnim jezikom i profinjenim stilom. U romanima kombinira teme nostalgičnih sjećanja, samoobmana, propuštenih životnih šansi, posljedica povijesnih događaja i drugih silnica što oblikuju ljudske sudbine.[1] U obrazloženju Nobelove nagrade koju je dobio 2017. stoji kako je "u romanima goleme emotivne snage razotkrio ponor što se krije ispod naše iluzije povezanosti sa svijetom".[2]

U prvom romanu "Blijed obris brežuljaka" (1982.) donosi sjećanja japanske udovice na život u Engleskoj i samoubojstvo kćeri. Drugi roman "Umjetnik plutajućega svijeta" (1986.) smješta u poslijeratni Japan prožet zapadnim utjecajima. Potagonist je japanski umjetnik koji potkraj života propituje svoj odnos prema umjetnosti i vlasti. U najpopularnijem romanu "Na kraju dana" (1989.) prema kojem je 1993. snimljen film, u prvom licu pripovijeda o engleskom batleru koji životnu službu i neupitnu lojalnost razotkriva kao prevaru i uzaludnu žrtvu.[1] Za roman je osvojio nagradu Booker, a u filmskoj ekranizaciji je ulogu batlera Stevensa odigrao Anthony Hopkins.[3]

"Bez utjehe" (1995.) je složeni moderni roman u kojem istražuje odnose fikcije i zbilje, sna i jave, prošloga i budućega. U hvaljenom distopijskom romanu "Nikad me ne ostavljaj" pripovijeda o ljudskim klonovima i posljedicama kloniranja.[1] Radnja je smještena u britanski internat, a pripovijeda je mlada žena Kathy. Iako je naoko riječ o sasvim običnoj školi internatskog tipa, s polaznicima koji su zaokupljeni tipično mladenačkim stvarima, čitatelj postupno otkriva kako su polaznici ljudski klonovi, stvoreni sa svrhom kultiviranja organa za potrebe ne-kloniranih.[4] Prema knjizi je 2010. snimljen film u režiji Marka Romaneka.[5] Časopis Time ju je uvrstio među sto najboljih romana na engleskom jeziku svih vremena.[5]

Djela (nepotpun popis)

uredi
  • Blijed obris brežuljaka (A Pale View of Hills, 1982), roman
  • Umjetnik plutajućega svijeta (An Artist of the Floating World, 1986), roman
  • Na kraju dana (The Remains of the Day, 1989), roman
  • Bez utjehe (The Unconsoled, 1995), roman
  • Kad smo bili siročad (When We Were Orphans, 2000), roman
  • Nikad me ne ostavljaj (Never Let Me Go, 2005), distopijski roman
  • Zakopani div (The Burried Giant, 2015.), roman

Prijevodi na hrvatski

uredi
  • "Na kraju dana", Nada Šoljan, Targa, 1995.
  • "Kad smo bili siročad", Vesna Valenčić, Leo-commerce, 2000.,
  • "Nikada me ne ostavljaj", Vesna Valenčić, Leo-commerce, 2005.,
  • "Nokturna: Pet priča o glazbi i sutonu", Miloš Ðurđević, Naklada Ljevak, 2010.
  • "Bez utjehe", Ivana Šojat, Naklada Ljevak, 2013.[5]
  • "Blijed pogled na bregove", Vladimir Cvetković Sever, Mitopeja, 2018.
  • "Pokopani div", Vladimir Cvetković Sever, Mitopeja, 2018.
  • "Klara i sunce", Vladimir Cvetković Sever, Mitopeja, 2021.

Nagrade (izbor)

uredi

Izvori

uredi