Keglevići

(Preusmjereno s Keglević)

Keglevići (Keglevich, Keglegics, Keglevics, Keglyewicz, Kheglawitsch), hrvatska velikaška obitelj podrijetlom iz Kninske županije. Rodonačelnik obitelji je Petar, sin Kegela/Kegala/Xegala, iz roda Prklja/Perkalja (Percal). U izvorima iz 15. stoljeća zabilježeni su s pridjevkom Porički (de Porychan, Porechan, Porichan), prema posjedu u distriktu Unašice, a od kraja istog stoljeća s pridjevkom Bužimski (de Bwsyn), prema gradu Bužimu u Bihaćkoj krajini.[1][2]

Hrvatska velikaška obitelj
Keglević
Grb obitelji Keglević od 1494. godine
Grb obitelji Keglević od 1494. godine
Država Hrvatska, Ugarska
Etničko podrijetlo hrvatsko
Matična kuća Prkalj
Naslovi baruni, grofovi
Utemeljenje 14. stoljeće
Utemeljitelj Kegalj

Najpoznatiji pripadnik ove obitelji je hrvatski ban Petar Keglević (1485.? – 1554./55.), koji je stekao posjede na Kordunu, u Hrvatskom zagorju i okolici Zagreba, a kćerinom ženidbom i u Međimurju. Isticali su se kao ratnici. U 18. stoljeću postupno su se povukli iz javnoga života, a posjedi u Hrvatskoj su im se smanjili, da bi na početku 20. stoljeća izumrla hrvatska grana obitelji.

Obiteljska povijest

uredi

Podrijetlom su iz distrikta Unašice u Kninskoj županiji, zbog čega su u to vrijeme nosili pridjevak "Porički" (de Porychan), prema posjedu iz tog kraja. Rodonačelnikom obitelji smatra se Kegalj iz roda Prkalja, sin Petra i unuk Budislava. Kegalj se spominje 1358. godine, uz brata Martina i druge pripadnike roda, kad im je ban Ivan Ćuz vratio selo Brdari u Zrmanji koje im je bio oduzeo krbavski knez Grgur I. Kurjaković. Kegaljov sin Stjepan spominje se u izvorima sve do 1436. godine. Godine 1396. dobio je odluku o oslobađanju članova roda plaćanja jednoga dukata godišnje, koje im je nametnuto za vladavine bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića.[3]

Keglevići se spominju i u tužbama protiv Vlaha te je u jednoj od presuda, 1489. godine Šimunu i sinovima podijeljen kraljevski privilegij za posjede Brdare, Bahčiće i Konjšćicu. Šimunov sin Ivan (spominje se do 1510.) stekao je i posjede Jurja Mikuličića, supruga njegove sestre Jelene (spominje se 1494. – 1510.), koji ga je pred Kninskim kaptolom posinio i za 5000 zlatnih forinta prepustio mu gradove Bužim i Ostrovicu te mnogobrojne posjede u Lapačkoj, Gackoj, Kninskoj, Lučkoj i Nebljuškoj županiji, što je u svibnju 1494. godine potvrdio i kralj Vladislav II. Jagelović.[4]

Za vrijeme osmanske opasnosti iselili su se na prostor Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije, gdje je osobito Petar Keglević proširio obiteljske posjede, a potom i u Ugarsku, što dovodi do podjele obitelji u prvoj polovini 17. stoljeća, kada su se Keglevići podijeli na hrvatsku i ugarsku granu. Utemeljitelj hrvatskog ogranka bio je Petar V. (u. 1663.), a ugarske njegov brat Nikola (u. 1642.).

 
Keglevich de Porychane. Grb do 1490. godine.

Banski namjesnik Petar VII. Keglević (u. 1724.) vratio je nakon protjerivanja Turaka, dio obiteljskih posjeda, a stekao je i grofovski naslov.[1] Od 18. stoljeća članovi obitelji su se povukli iz javnoga života, a posjedi im se postepeno smanjuju i opterećuju dugovima.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća isticao se Oskar Keglević (u. 1918) koji je bio zastupnik u Hrvatskom saboru i član Narodne stranke. God. 1883. prodao je gorička dobra, a 1905. godine i ostala u Varaždinskoj županiji. Nije imao potomaka te je s njime izumrla hrvatska grana obitelji.

Keglevići se kasnije dijele na niz rodova koji nose pridjevke Porički, Bužimski, Gradički, Prkalj, Ljubički i dr.

Članovi obitelji

uredi
 
Grb obitelji Keglević na lokaciji u Bratislavi, Slovačka

Muški članovi obitelji:

  • Stjepan
    • Šimun
      • Simon Šimun (umro 1489.)
        • Petar (1478. – 1554.)
          • Gašpar (u. 1552.)
          • Petar (u. 1556.)
            • Juraj
          • Juraj (u. 1547.)
          • Ivan (u. 1547.)
          • Mate (u. 1584.)
          • Franjo (u. 1557.)
          • Nikola
          • barun Šimun (umro 1579.)
            • barun Ivan (1570. – 1645.)
              • barun Franjo (u. 1650.)
            • barun Juraj (u. 1621.)
              • barun Nikola (1600. – 1642.)
              • barun Petar (1603. – 1665.)
                • barun Petar
                • barun Ladislav (1627. – 1665.)
                  • grof Petar (1660. – 1724.)[5]
                    • grof Ladislav (oko 1693. – 1735.)
                      • grof Petar (1722. – 1749.)
                    • grof Aleksandar (1706. – 1752.)
                      • grof Julije (1739. – 1810.)
                      • grof Josip (1742. – 1813.)
                • barun Ivan (1634. – 1654.)
              • Žigmund (u. 1662)
              • Stjepan
            • Peter (u. 1602)
            • Franjo
        • Ivan (umro 1512.)
          • Petar
      • Petar (umro 1467.)
        • Vuk
    • Nenad
Drugi

Bilješke

uredi

Literatura

uredi

Vanjske poveznice

uredi