Kenjiro Yoshigasaki
Kenjiro Yoshigasaki (吉ヶ崎健二郎; Kagoshima, 1951. – Bruxelles, 13. veljače 2021.), japanski majstor borilačkih vještina. Izravni je učenik Koichija Toheija. Od 1973. do 2001. godine je podučavao ki aikido. Od 2001. godine njegovo učenje u filozofiji i tehnici aikida je postalo u potpunosti različito od učenja Koichija Toheija, pa je zbog toga, za aikidoke koje ga slijede, postao doshu.
| Kenjiro Yoshigasaki 吉ヶ崎健二郎 | |
 | |
| Rođen | 1951. Kagoshima |
|---|---|
| Preminuo | 2021. Bruxelles |
| Borilačka vještina | Aikido |
| Učitelj(i) | Koichi Tohei |
| Rang majstorstva | Doshu |
Životopis uredi
Kenjiro Yoshigasaki je rođen 1951. godine Kagoshimi. Počeo je vježbati jogu s deset godina, i aikido sa 17. Također je proučavao i mnoge druge borilačke vještine, kao i Zen-budizam, šintoizam, kršćanstvo i islam. Godinu 1971. proveo je u Indiju baveći se jogom. Godine 1973. godine postao je instruktor aikida u Ki No Kenyukai Koichija Toheija. Yoshigasaki je kao mladića Stevena Seagala dočekao u Japanu, osigurao mu smještaj i podučavao u aikidu. Kod njega je Seagal položio 2. Dan.[1]
Godine 1977. došao je u Europu kao glavni instruktor Ki No Kenyukai. Godina 1978. je datum kada je Koichi Tohei održao svoj prvi seminar u Europi, uz pomoć Kenjira Yoshigasakija. Važan datum jer je to bio početak razvoja mnogih dojoa širom starog kontinenta. Od tada je Yoshigasaki bio u SAD-u, Južnoj Americi i Južnoj Africi podučavajući ki aikido. Od 1996. dolazi redovito u Zadar i Zagreb. Violinist Yehudi Menuhin čuo je za Ki aikido i zamolio Yoshigasakija da mu pomogne u promoviranju kulture i harmonije. Video The Beginner snimljen je 1996. godine, u kojem Menuhin prisustvuje Yoshigasakijevom aikido treningu.
Opremljen vrhunskom sposobnošću interpretacije, Yoshigasaki je uspio je prevesti na jednostavan jezik i didatktički objasniti bogato učenje Koichija Toheija. Čak i u kasnijim godinama kada je Tohei obolio i nije se mogao kretati, a nastavio je podučavati iz stolice, ne mogavši demonstrirati dovoljno objašnjenja pokretima svojih tijela tehnike ili predložene koncepte.[2]
Učenje Koichija Toheija, temeljilo se na konceptu jedne točke: u pojmovima razumljivim čak i zapadnjacima, koncepta "hara", koji je vitalno središte čovjeka smješteno (prema drevnom vjerovanju) u donji dio trbuha, odmah ispod pupka. Iz toga je uslijedilo niz "propisa" koji su aikidokama pomogali da poboljšaju i razvijaju svoj Ki (životnu energiju). Yoshigasaki je postupno napustio ovaj pristup da bi prešao na učenje temeljeno na konceptu "linije", zauzimajući japanski koncept koji se nalazi u umjetnosti masaže.[3]
Kako je njegovo učenje po filozofiji i tehnici potpuno različito od aikida Koichi Toheija, za aikidoke koje ga slijede je postao doshu (čuvar puta). On je i sam rekao da njegovo učenje zadnjih 20 godina nema nikakve veze s učenjem Koichi Toheija. Ništa nije preuzeo niti kopirao iz ki aikida, već je iz korijena sve promijenio. Može se naslutiti da su pokreti slični, ali pristup, odnosno filozofija koja stoji iza tih pokreta je potpuno različita.
Budući da je učitelj četrdeset godina s preko 20.000 učenika širom svijeta, Yoshigasaki je sve jasnije razvio put za "način života", pri tome poštujući izvorne motivacije i pretpostavke koje je dao Morihei Ueshiba za način sklada i mira. Iz proučavanja tehnika aikida, tumačeći ih kao trenutak odnosa, a ne kao trenutak sukoba, otkrio je introspektivniji put, koristeći također tehnike i vježbe borilačke i meditativne japanske tradicije. Njegov aikido privukao je ljude različitih profesija.
Kenjiro Yoshigasaki je do 2001. godine bio član Ki No Kenyukai. Koichi Tohei ga je mnogo cijenio, a bio mu je vrlo značajan pri organizaciji europskih seminara 1980-tih godina. No, kada je Koichi Tohei prestao podučavati 2001. godine, Yoshigasaki je dobio ponudu da preuzme vođenje asocijacije od supruge Koichija Toheija uz uvjet da kada njen sin Shinichi Tohei napuni 18 godina, sin će preuzeti vođenje asocijacije. Kenjiro Yoshigasaki je uljudno to odbio i 2003. godine osnovao svoju asocijaciju Ki No Kenyukai Association International. Članovi ove asocijacije su uglavnom europski klubovi. Ima oko 4.000 članova i preko stotinu dojo-a u Austriji, Švicarskoj, Belgiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Finskoj, Francuskoj, Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj, Italiji, Nizozemskoj, Poljskoj, Švedskoj, Sloveniji, Južnoj Africi i u Velikoj Britaniji.[4] Godine 2005. godine Yoshigasaki je za dvadesetak učenika iz Europe organizirao izlet u Japan pod nazivom Kulturni izlet u Japan, gdje je svoje učenike pobliže upoznao s tradicionalnim životom i kulturom u Japanu.[5] Živio je u Bruxellesu, odakle je često putovao na seminare koje je držao širom svijeta.
Preminuo je Bruxellesu, 13. veljače 2021. godine,
Djela uredi
DVD-ovi uredi
- All of Aikido 1-5 (1999. – 2001.)
Knjige uredi
- Unutarnje putovanje stranca (Zagreb, 2002.); originalni naslov: Inner Voyage of a Stranger
- Sav taj aikido 1. dio (Zagreb, 2012.); originalni naslov: All of Aikido, Vol. 1
- Sav taj aikido 2. dio (Zagreb, 2015.); originalni naslov: All of Aikido, Vol. 2
Citati uredi
»Život se sastoji od percepiranja i reagiranja. Unatoč tome, većina ljudi pokušava samo kontrolirati svoje živote. Reagiranja svake individue u bilo kojem trenutku definirana su načinom na koji ta individua percepira svijet oko sebe.[5]« »Došao sam u Europu 1977. kako bih podučavao ki aikido. Radio sam na razvoju ki aikida ne samo u Europi već i u Južnoj Americi i Južnoj Africi kroz proteklih 25 godina. Uvijek sam podučavao načine života prije aikido tehnika ali za razumijevanje života potrebno je svakodnevno zahtjevno promišljanje. Život je integrirani entitet i stoga je sva ljudska aktivnost temeljena na njegovom razumijevanju. Bez ispravnog razumijevanja vlastitog života pojedinca, ono što on čini nikada neće biti upotpunjeno.[6]« »Aikido je mlada japanska borilačka vještina koja se razvija od 1950. godine. Iako se temelji na borbenim tehnikama feudalnog Japana, aikido se razvio u miroljubivu ili neborbenu vještinu. Mnogi su ljudi u svijetu zainteresirani za ovu stranu aikida. Došlo je do tehničkoga razvoja u aikidu, ali učitelji trebaju i teoriju da bi poučavali učenike. Teorije aikida nisu se toliko razvile zato što su aktivnosti među ljudskim bićima vrlo složene i teško ih je objasniti teorijom. Autor je u 40 godina poučavanja više od 20.000 učenika diljem svijeta isprobao razne ideje i teorije poučavanja i razvoja aikida. Konačno je zaključio da se aikido u budućnosti može razvijati jedino kao umjetnost. Umjetnosti, kao što su glazba, ples, slikarstvo, kazalište, kiparstvo, poezija itd. dolaze iz stvarnoga svijeta, ali kreiraju novu stvarnost koja nije kopija stvarnoga svijeta. Ova nova stvarnost koja je lijepa i harmonična potiče svijet da postane bolji svijet. Zato su umjetnosti jako važne ljudskim bićima.[7]« »... nije dobro sve objašnjavati. Teorija materijalnoga, poput znanosti, mora sve objasniti. Teorija života mora pomoći ljudima živjeti bolje, a to znači da ljudi trebaju naučiti živjeti s pitanjima.[7] «Izvori uredi
- ↑ Kenjiro Yashigasaki. aikidoput.hr. 5. kolovoza 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. studenoga 2020. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
- ↑ Masters. aikido.ookami.dk. 5. kolovoza 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2021. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
- ↑ Doshu Kenjiro Yashigasaki. kiaikidotalia.org. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
- ↑ Kenjiro Yashigasaki. aikidojo.hr. 5. kolovoza 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. studenoga 2020. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
- ↑ a b O vještini. ki-aikido-zagreb.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
- ↑ Kenjiro Yashigasaki. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
- ↑ a b Nova knjiga Doshua Kenjira Yoshigasakija u izdanju Aikido društva Zagreb. aikidozg.com. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.