Velebit

planinski lanac u Hrvatskoj
Ovo je glavno značenje pojma Velebit. Za druga značenja pogledajte razdvojbu Velebit.

Velebit ili Velebitski masiv najduža je (145 km), a po nadmorskoj visini četvrta planina u Hrvatskoj. Niži je od planina u DalmacijiDinare (1831 m), Kamešnice (1809 m) i Biokova (1762 m). Velebit je širine od 10 do 30 km, a površina mu je oko 2200 km2, a najviši vrh Vaganski vrh (1757 m). Pripada Dinarskome gorju.

Velebit
Planina
Pogled na Velebit s primorske strane otkriva tek naizgled zemljopisno slabo razvedenu planinu
Položaj
Koordinate44°47′22″N 14°56′36″E / 44.78956682°N 14.94328614°E / 44.78956682; 14.94328614
Država Hrvatska
Najbliži gradoviSenj
Otočac
Gospić
Karlobag
Starigrad
Dio gorjaDinaridi
Fizikalne osobine
Najviši vrhVaganski vrh – 1757 m
Ostali vrhoviVučjak (1644 m)
Veliki Zavižan (1676 m)
Mali Rajinac 1699 m
Gromovača (1676 m)
Crikvena (1641 m)
Veliki Kozjak (1629 m)
Zečjak (1622 m)
Šatorina (1624 m)
Bačić kuk (1304 m)
Kiza (1214 m)
Veliki Sadikovac (1286 m)
Visočica (1619 m)
Badanj (1638 m)
Vaganski vrh (1757 m)
Sveto brdo (1752 m)
Planinarstvo
Najlakša stazaPremužićeva staza
Planinarski domoviPlaninarski dom »Zavižan«
Planinarski dom u Ravnom dabru
Planinarski dom »Prpa«
Planinarski dom »Paklenica« (Borisov dom)
Velebit na zemljovidu Hrvatske
Velebit
Velebit
Velebit na zemljovidu Hrvatske
Zemljovid
Pogled na Velebit s kontinentalne, ličke strane.
Nacionalni park Paklenica.
Udolina Došen Dabar na srednjem Velebitu u općini Karlobag.

Pruža se uzduž Velebitskog kanala, dijela Jadranskog mora, od prijevoja Vratnik iznad Senja na sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje na jugoistoku. S kopnene strane ga okružuju Gacko, Ličko i Gračačko polje s rijekama Gacka, Lika i Otuča.

U literaturi je uobičajeno da se Velebit dijeli na:

Takva podjela se zasniva na zemljopisnim, morfološkim, reljefnim i biološkim posebnostima pojedinih velebitskih dijelova. Crte podjele idu duž prijevoja, preko kojih ceste spajaju unutrašnjost s priobaljem.

Cijelo područje planine zaštićeno je kao park prirode, a Sjeverni Velebit i Paklenica su proglašeni nacionalnim parkovima. Unutar NP Sjeverni Velebit nalazi se i posebno zaštićeni strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi.

Najpoznatija biljna endemska vrsta je velebitska degenija (Degenia velebitica) iz obitelji krstašica, prikazana na naličju kovanice od 50 lipa (prvi ju je opisao i klasificirao botaničar Arpad Degen te je i po njemu dobila ime). Na Velebitu se nalaze i najdublji speleološki objekti u Hrvatskoj: trodijelna Lukina jama duboka 1392 m (od visine 1436 m do dubine od 81 m n/m) i Slovačka jama 1320 m.

Za planinare je na Velebitu uređeno mnogo markiranih staza i puteva, koji uzdužno i poprečno povezuju okolna mjesta i planinarske domove na planini. Po svojoj posebnosti, uređenosti i posjećenosti nužno je spomenuti Premužićevu stazu koja je građena između dva svjetska rata, a povezuje Planinarski dom Zavižan, preko Velikog Alana s Oštarijskim vratima; tj. prolazi uzdužno Sjevernim i Srednjim Velebitom.

Velebit je zbog svoje veličanstvenosti jedan od hrvatskih narodnih simbola; pojavljuje se u domoljubnoj pjesmi Vila Velebita.

Planina, premda značajna, sve je manja prepreka u komunikaciji sjevernih i istočnih dijelova Hrvatske sa srednjim i južnim dijelovima primorja Hrvatske. Uz Vratnik (698 m), najvažniji prijevoji preko kojih su sagrađene ceste su Oštarijska vrata (928 m) između Gospića i Karlobaga i Prezid (766 m) između Gračaca i Obrovca. Suvremena autocestovna veza kroz Velebit ostvarena 2003. otvaranjem tunela Sveti Rok bitno je pridonijela povezivanju srednjeg i južnog priobalja Hrvatske s ostalim dijelovima zemlje i Europom. Uz obalu podno Velebita prolazi Jadranska magistrala koja je na tom dijelu poznata po velikom broju zavoja i povremenom ograničavanju prometa zbog bure tijekom zime.

Vrhovi Velebita

uredi

Zaštita prirode

uredi

Na Velebitu se nalazi nekoliko predjela zaštićenih zakonom. To su nacionalni park Sjeverni Velebit, nacionalni park Paklenica, park prirode Velebit, mirila, Premužićeva staza, posebni rezervat šumske vegetacije Štirovača, a predložene su za zaštitu i ove prašumske površine: Senjska draga, Nadžak bilo, Mali Rajinac, Veliki Kozjak, Štirovača II, Devčića tavani, Ramino korito, Dobri-bačića kuk, Budakovo brdo, Velinac i stablo obične jele.[1]

Poveznice

uredi

Galerija

uredi
Rossijeva koliba

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi