Kihnu

Kihnu
	Svjetionik na otoku
Položaj
Koordinate	58°07′35″N 23°59′17″E / 58.126462°N 23.987987°E
Država	Estonija;
Zaljev	Riški zaljev
More	Baltičko more
Fizikalne osobine
Površina	17.1 km2
Duljina	7 km
Širina	3.3 km
Duljina obale	30.19 km
Najviši vrh	8.9 m
Stanovništvo
Broj stanovnika	487 (2011.)
	Kihnu Kihnu na zemljovidu Estonije

Kihnu (njemački: Kühnö) je estonski otok u Baltičkom moru. Površina otoka je 17,1 km², te je najveći otok u Riškom zaljevu i sedmi po veličini estonski otok. Dužina otoka je 7 km, širina 3,3 km a najviša točka je na 8,9 m nadmorske visine. Prema podacima iz 2011. godine na otoku je živjelo 487 stanovnika^[2] raspoređenih u četiri naselja (Lemsi, Linaküla, Rootsiküla i Sääre), prosječna gustoća naseljenosti 36,87 stan./km². Zajedno sa susjednim otocima čini općinu Kihnu koja je jedna od najmanjih općina u zemlji s površinom od 16,8 km².

Etimologija uredi

Kihnu se na lokalnom dijalektu naziva i Kihnumua. Imena na drugim jezicima uključuju Ķīļu na latvijskom, Kynö na standardnom švedskom, Kin na estonskom švedskom i povijesno Kühnö na njemačkom. Na estonskom znakovnom jeziku, riječ za otok se piše oponašanjem okomitih pruga suknje Kihnu. Postoje različite teorije o etimologiji imena Kihnu, ali nema jedinstvenog mišljenja. Najranija zabilježena verzija imena je Kyne iz 1386.^[3]

Kultura i znamenitosti uredi

Baltički otoci Manija i Kihnu su naseljeni malenom skupinom autohtonog stanovništva čiji su muškarci godinama morali ribariti na otvorenom moru, dok su žene ostajale i skrbile za otok. Žene su postale zaštitnice tradicionalne kulture uključujući ručne radove, plesove, igre i glazbu. Vunene rukavice ülalistmine i prugaste suknje su poznate u mnogim zemljama. Glazba je osobito bila važna u tradiciji Kihnua, a podrazumijeva vjerske gozbe i druga slavlja, ali i drevne predkršćanske runo pjesme (Kalevalska ljestvica) koje se izvode u narodnoj nošnji ukrašenoj jakim bojama i simbolima drevnih legendi i epova.

Zahvaljujući geografskoj izolaciji i snažnom osjećaju duha zajednice i baštine predaka, stanovnici Kihnua su uspjeli sačuvati svoje obrte i običaje. Kulturni krajolik Kihnua je od 2003. godine po zaštitom UNESCO-a kao nematerijalna svjetska baština.^[4]

Obližnji otok Manilaid (ili Manija, Manõja na dijalektu Kihnu) nastanjen je ljudima iz Kihnua od 1933. i stoga dijeli njegovu kulturu.

Promet uredi

Do Kihnua se može stići petnaestominutnim putovanjem avionom iz Pärnua ili trajektom, pri čemu putovanja traju tri sata iz Pärnua i jedan iz Manilaida. Kad je more zimi zaleđeno, do otoka se može voziti i preko leda.

Jezik uredi

Smatra se da dijalekt Kihnu pripada skupini otočnih dijalekata sjevernoestonskog, zajedno s dijalektima Saaremaa, Muhu i Hiiumaa. Neobično je među sjevernoestonskim dijalektima u očuvanju harmonije samoglasnika, poput većine drugih finskih jezika . U dijalekt spadaju tritonzi. Postoje švedski utjecaji u rječniku i intonaciji.

Geografija i klima uredi

Otok ima pješčanu unutrašnjost i stjenovitu obalu koju čini više od pedeset otočića koji su važno gnijezdilište ptica. Uz dine, obalne grebene i pijesak istočnog dijela, otok doseže najveću visinu od 29,6 m nadmorske visine.^[5]

Klimatološki srednjaci za Kihnu
mjesec	sij	velj	ožu	tra	svi	lip	srp	kol	ruj	lis	stu	pro	godina
srednji maksimum, °C	0,0	−1,0	1,8	7,6	14,0	18,1	21,3	20,7	16,1	10,2	5,4	2,3	9,7
srednja dnevna temperatura, °C	−1,7	−2,9	−0,5	4,5	10,5	14,9	18,3	18,0	13,8	8,3	3,8	0,8	7,3
srednji minimum, °C	−3,6	−4,9	−2,7	2,1	7,7	12,3	15,6	15,4	11,5	6,4	2,1	−1,0	5,1
oborine, mm	42	35	33	33	36	59	62	66	54	67	57	52	595
oborine, dani	9	7	7	7	7	8	8	9	10	11	12	11	106
Izvor: Estonian Weather Service (precipitation days, 1971–2000)^[6]^[7]^[8]^[9]^[10]