Kiklop (roman)
Kiklop je modernistički roman hrvatskog književnika Ranka Marinkovića iz 1965. godine. Razlomljen na fragmente, s elementima simbolizma i alegorije te esejističkim digresijama, prikazuje zagrebačku boemsku i intelektualnu sredinu neposredno prije izbijanja Drugog svjetskog rata. Jedan je od najvećih romana domaće književnosti druge polovice 20. stoljeća. Tumači se kao snažno antiratno djelo.[1] U anketi Jutarnjeg lista provedenoj 2010. među 40-ak istaknutih teoretičara, povjesničara, glumaca, redatelja i ostalih izabran je za najbolji hrvatski roman svih vremena.[2]
Kiklop
| |
|---|---|
 Naslovnica izdanja iz 1971. godine. | |
| Autor | Ranko Marinković |
| Rod (stil, žanr) |
roman |
| Izdavač | Prosveta, Beograd |
| Datum (godina) izdanja |
1965. |
| Vrijeme radnje | prva polovica 20. stoljeća |
| Mjesto radnje | Zagreb |
| Glavni lik(ovi) | Melkior Tresić |
| Prethodna | Karneval i druge pripovijetke (1964.) |
| Sljedeća | Tri drame (1977.) |
Povijest
urediPrvo izdanje romana objavljeno je 1965. godine u beogradskoj Prosveti. Godine 1966. isti nakladnik je objavio drugo izdanje, a zatim su, tijekom godina, uslijedila izdanja i drugih nakladnika: Mladosti (Zagreb, 1971., 1979. i 1985.), slovenski prijevod Janka Modera (Mladinska knjiga, Ljubljana, 1975.), makedonski prijevod Taška Pecevskoga (Makedonska kniga, Skopje, 1977.), Nakladnog zavoda Matice hrvatske (Zagreb, 1981., s likovnim prilozima Ive Vojvodića), Grafičkog zavoda Hrvatske (Zagreb, 1982.), Globusa i Svjetlosti (Zagreb/Sarajevo, 1988.),[3] Lukoma (Zagreb, 1996.),[4] Otokara Keršovanija (Rijeka, 2002.),[5] NIN-a (Beograd, 2004.),[6] Školske knjige (Zagreb, 2008.)[7] i Lektire (Kostrena, 2018.).[8] Marinković je za Kiklopa dobio NIN-ovu nagradu i Nagradu Ivan Goran Kovačić.
Sadržaj
urediU središtu radnje egzistencijalna je drama kazališnog kritičara Melkiora Tresića. On je anksiozni intelektualac koji se prisilno izgladnjuje kako bi izbjegao novačenje. Melkior se kreće gradom, razmišlja o vlastitoj sudbini, o sutonu europske kulture i civilizacije. Sa strepnjom svjedoči provali barbarstva i novog kanibalizma. Njegovo boemsko društvo liječi strah i bespomoćnost terevenkama, ekscesima, erotomanijom, pijanim raspravama, tučnjavama. Atmosfera u zagrebačkom boemskom miljeu pred Drugi svjetski rat obilježena je strahom i otuđenjem. Etičke vrijednosti se raspadaju, a društvo tone u kaos.
U intelektualnim krugovima vlada potpuna dezorijentacija. Marinković je prikazuje kroz groteskne i ekscentrične scene u kavanama i na ulici. Svaki prizor naglo mijenja 'predznak', ali i narativnu intonaciju. Ozbiljno se brzo preobražava u humorno, patetično u banalno, tragično u sladunjavo i melodramatsko. Marinkovićevi prizori erotske raspojasanosti i kozerske anegdotike natopljeni su osjećajem neizvjesnosti i strahom od smrti. Tragika situacije u kojoj se nalaze likovi sugerira se posredno. Njegov postupak neki opisuju kao smijeh nad apsurdom, i uspoređuju s postupcima Charlieja Chaplina.
Na ulici i u kavanskim scenama u 'Dajdamu' i 'Ugodnom kutiću' dominiraju figure Maestra, Uga i Don Ferdinanda. Oni su bizarni likovi cinika i lakrdijaša, sudionici farsičnih i crnohumornih zbivanja u kojima je Melkior uglavnom pasivan promatrač. Marinković donosi i druge likove: kiromanta ATMU, don Fernanda, fatalnu Vivijanu, nimfomanku Enku. Sporedni likovi su životniji od protagonista. Iako je on središnja svijest romana te uglavnom vodi radnju, Melkior je socijalno i intimno sterilan, i predstavlja se čitatelju tek kao hladan simbol. U snovima i solilokvijima nadolazeću opasnost zamišlja kao jednookog Kiklopa koji vreba da proždere sve oko sebe. U antičkom se mitu Odisej iz Kiklopove špilje spasio lukavstvom, ali od novovjekovnog čudovišta nema spasa. Da bi opstao u posve dehumaniziranom, animalnom svijetu, Melkior se spušta na razinu životinje, predaje se u ruke Kiklopu i puže u Zoopolis.
Roman je eruditski - područja na koja se oslanja su antička književnost i mitologija, Biblija, književnost zapadnoeuropskog kulturnog kruga, domaća književna tradicija, filozofija te povijesne osobe i događaji. Dijalozi među likovima često se svode na razmjenu literarnih citata, a jedan drugome testiraju memoriju i erudiciju bizarnim pitanjima o pojedinostima iz književnih djela. Roman je građen na načelima poetike digresivnosti: sazdan je od fragmenata, analitičkih inserata i već gotovih novelističkih cjelina. Sama radnja je razmjerno jednostavna, ali je literarni i simbolički svijet iznimno bogat. Neki dijelovi Kiklopa prepoznaju se kao ostvarenja iz žanrova feljtona, reportaže, alegorije, groteske, bestijarija, simpoziona, burleske, vodvilja. Karateristike autorovog literarnog postupka su i dvosmislenost, kontrasti, igre riječima, stilske bravure i improvizacije.
Utjecaj
urediAdaptacije
uredi- Godine 1976. praizvedena je kazališna adaptacija Kiklopa u režiji Koste Spaića.[9]
- Prema romanu Kiklop Antun Vrdoljak je 1982. godine snimio istoimeni film s Franom Lasićem u glavnoj ulozi.
Ostalo
urediHrvatska knjižna Nagrada Kiklop ustanovljena 2004. godine nazvana je po ovom romanu.
Vidi još
urediIzvori
uredi- ↑ LZMK, Hrvatska enciklopedija, Marinković, Ranko (pristupljeno 17. prosinca 2017.)
- ↑ Vlado Vurušić, Adriana Piteša, Izbor najboljeg hrvatskog romana: A pobjednik je... Kiklop Ranka Marinkovića, Jutarnji list, Zagreb, 26. prosinca 2010. (pristupljeno 17. prosinca 2017.)
- ↑ ISBN 8634304582
- ↑ ISBN 9536337037
- ↑ ISBN 9531530823
- ↑ ISBN 8674740162
- ↑ ISBN 9789530607217
- ↑ ISBN 9789537680374
- ↑ Životopis Ranka Marinkovića (1913–2001) Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. svibnja 2021. (Wayback Machine), www.matica.hr (HAW), pristupljeno 5. svibnja 2021.
Vanjske poveznice
uredi- Mrežna mjesta
- Ivo Vidan, Što je Marinkovićev "Kiklop"?, Croatica 7-8/1976. (Hrčak)