Ranko Marinković

Ranko Marinković (Vis, 22. veljače 1913. - Zagreb, 28. siječnja 2001.), bio je hrvatski književnik i akademik.

Ranko Marinković
Ranko Marinkovic STG44585.gif
Fotografija Ranka Marinkovića
Rođenje 22. veljače 1913., Vis, Hrvatska
Smrt 28. siječnja 2001., Zagreb, Hrvatska
Zanimanje književnik
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

ŽivotopisUredi

Mladost i obrazovanjeUredi

Ranko Marinković rodio u Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu od 1931. do 1935. godine studirao romanistiku gdje ju je i diplomirao 1935. godine.[1][2]

Književni i pedagoški radUredi

Tijekom Drugoga svjetskog rata u Splitu je uhićen od Talijana, te je interniran u logor Ferramonte (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. godine odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. godine. Godinu poslije, 1951. godine, postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. 1983. godine postaje redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Političko djelovanjeUredi

Devedesetih godina 20. stoljeća bio je istaknuti podržavatelj nacionalne politike prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Pri kraju života bio je zastupnik HDZ-a u Skupštini Grada Zagreba. Bio je jednim od aktivnih intelektualaca koji su podržavali detitoizaciju. Kao gradski zastupnik zalagao se za promjenu imena tadašnjeg trga Maršala Tita.[3]

Umro je u Zagrebu 2001. godine.[2] Pokopan je u Komiži 2. veljače 2001. godine.[4]

DjelaUredi

  • Albatros (1939.), drama
  • Proze (1948.), prozna zbirka
  • Ni braća ni rođaci (1949.), prozna zbirka
  • Oko Božje (1949.), prozna zbirka
  • Geste i grimase (1951.), zbirka kritika i eseja
  • Pod balkonima (1953.), prozna zbirka
  • Ruke (1953.), prozna zbirka [5]
  • Glorija (1955.), dramski mirakul [6]
  • Poniženje Sokrata (1959.), prozna zbirka
  • Karneval i druge priopovijetke (1964.), prozna zbirka
  • Kiklop (1965.), roman
  • Politeia ili Inspektorove spletke (1977.), dramski vodvilj
  • Zajednička kupka (1980.), roman[7]
  • Pustinja (1982.), drama
  • Nevesele oči klauna (1986.), zbirka kritika, eseja i intervjua [8]
  • Never more (1993.), roman

BibliografijaUredi

Objavljena su mu sabrana djela (1982., 1988., 2008.–2009.), izabrana djela (1981., 2002.–2004.) te kraći izbori (Tri drame, 1977., U znaku vage, Zagreb, 1995., Izbor iz djela, Vinkovci, 2000.).[9]

ZnačajUredi

Književnom opusu Ranka Marinkovića po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice dvadesetog stoljeća.[10]

CitatiUredi

  • "Nemojte me hvaliti jer bih se na nebu mogao postidjeti", govorio je prije smrti Marinković.[11]

Nagrade, odličja i priznanjaUredi

SpomenUredi

  • Nagrada Ranko Marinković, nagrada Večernjega lista za najbolju kratku priču od 2001. godine nosi njegovo ime
  • Dani Ranka Marinkovića, bijenalna manifestacija koja se od 2002. godine održava u Komiži [11]
  • Gradska knjižnica "Ranko Marinković" u Komiži od 2002. godine nosi njegovo ime [11]
  • Memorijalna zbirka Ranko Marinković u Visu, osnovana 2008. godine sa svrhom očuvanja uspomene na njegovo životno djelo
  • Poštanska marka s likom Ranka Marinkovića u seriji Znameniti Hrvati Hrvatske pošte, izdana 2013. godine povodom 100. obljetnice njegova rođenja [9][13]

IzvoriUredi

Bilješke i literatura
  1. Marinković, Ranko, Višnja Rogošić, Leksikon Marina Držića, leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 13. listopada 2017.
  2. 2,0 2,1 M. Čale. Marinković, Ranko. Hrvatska književna enciklopedija, LZMK. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2016. Pristupljeno 13. listopada 2017. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |mjesec= (pomoć); Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru: |izdavač= (pomoć)
  3. Dražen Budiša: Mediji prešućuju, a ugledni Ranko Marinković bio je promjenu imena Trga maršala Tita, Maxportal.hr, 2. srpnja 2017., pristupljeno 10. ožujka 2018.
  4. Bogoljub Mitraković, Vis i Hrvatska slave otočnog Voltairea, Slobodna Dalmacija, 23. veljače 2013., pristupljeno 13. listopada 2017.
  5. Ova zbirka, u različitim izdanjima, sadrži pripovijetke Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj, Karneval, Mrtve duše, U znaku vage i Samotni život tvoj.
  6. M.L., Glorija, lektire.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.
  7. Ranko Marinković - Zajednička kupka - interpretacija lektira, lektire.me, pristupljeno 13. listopada 2017.
  8. Ova zbirka sadrži dio kritika i eseja već objavljenih u kjizi Geste i grimase i dopunjena je autorovim intervjuima
  9. 9,0 9,1 9,2 Marinković, Ranko, Tea Rogić Musa i Filip Hameršak (2016.), Hrvatski biografski leksikon, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.
  10. Marinković, Ranko, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 29. siječnja 2016.
  11. 11,0 11,1 11,2 Pajo Bilinović, O Marinkoviću samo komiški iskreno, vecernji.hr, 16. rujna 2002., pristupljeno 13. listopada 2017.
  12. Pjesnički susreti u Podstrani. Dr. Ivanu Golubu uručeno priznanje "za osobit doprinos hrvatskoj književnosti", ika.hr, pristupljeno 16. rujna 2017.
  13. Znameniti Hrvati 2013. - Ranko Marinković, epostshop.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.

Vanjske povezniceUredi

Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Ranko Marinković
Mrežna mjesta