Otvori glavni izbornik

Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza

Komisija za speleologiju je stručno tijelo Hrvatskog planinarskog saveza (HPS), a osnovana je 1956. HPS je jedna od krovnih udruga koje okupljaju planinarske i speleološke udruge koje se bave speleološkom djelatnošću u Hrvatskoj. Hrvatska je članica Međunarodne speleološke unije (UIS), a time i svi speleolozi koji djeluju u Hrvatskoj.

Danas Komisija ima dvadesetak članica koje djeluju na području cijele Hrvatske, a do danas su istražile više tisuća špilja i jama. Posebno su značajna istraživanja na speleološkim ekspedicijama i speleološkim logorima u Hrvatskoj i svijetu. Rezultati istraživanja velikih jama i špilja, koji uključuju istraživanja tri najdublje jame u Hrvatskoj, zapaženi su u svjetskim okvirima, te objavljeni u stručnoj i znanstvenoj literaturi.

Jedan od osnovnih zadataka Komisije je školovanje speleologa koje se danas odvija kroz speleološke škole, seminare, ispite za naziv speleolog i instruktorske seminare. Prvi speleološki tečaj organiziran je 1957. godine u Ogulinu, zatim u Donjoj Cerovačkoj pećini 1958. te u Tounju 1960. godine. Organizacija speleoloških škola po programu Komisije započinje 1966., a od osnutka Zagrebačke speleološke škole 1971. godine one se organiziraju svake godine u Zagrebu, Splitu, Karlovcu, Šibeniku i drugim gradovima. Redovito se organiziraju seminari radi unaprjeđenja znanja iz pojedinih područja speleologije, a članovi Komisije sudjeluju na skupovima i seminarima u inozemstvu. Uz poticaj Komisije izdano je više stručnih publikacija i priručnika za potrebe speleološke edukacije. Do danas je pod Komisijom steklo naziv 53 instruktora speleologije, 175 speleologa, a edukacijom na speleološkim školama svake godine se školuje oko 80 speleoloških pripravnika.

Komisija za speleologiju se od 1979. do 1999. godine brinula o špilji Veternici kraj Zagreba, o uređenju turističkog dijela špilje te vođenju posjetilaca. Od 1999. godine brigu preuzima Park prirode Medvednica.

Članice komisije za speleologijuUredi

Speleološka istraživanjaUredi

Istraživanja dubokih jama započinju 1957. godine kada je istražena jama Čudinka duboka 203 m. Godine 1961. je na južnom Velebitu organiziran je speleološki logor gdje je istražena 195 m duboka jama Vrtlina. Na speleološkoj ekspediciji 1975. godine na jami Puhaljki spušta se do dubine 318 metara. U ponoru Bunovac se 1977. godine dostiže se dubina 534 metara što ga čini prvom jamom dubljom od 500 metara u Hrvatskoj. 1980-ih istražuje se niz dubokih jama na Biokovu.

Ekspedicije u Lukinu jamu u NP Sjeverni Velebit organizirane su od 1993-1995. godine. Lukina jama je nazvana po Ozrenu Lukiću-Luki, speleologu koji je poginuo kao hrvatski vojnik u domovinskom ratu na Velebitu. Jamski sustav Lukina jama-Trojama istražen je do dubine 1392 m što ga je u trenutku istraživanja svrstalo na 9. mjesto na listi najdubljih jama na svijetu, a i danas je najdublja jama u Hrvatskoj. Na dubini 1349 m Zoran Stipetić-Patak i Teo Barišić preronili su 1994. godine 57 m dug i 6 m dubok sifon u tada uronu na najvećoj dubini u jami na svijetu.

U 1320 metara dubokoj Slovačkoj jami na Sjevernom Velebitu istraživalo se od 1995. do 2002. godine, a u 788 m dubokoj jami Amfori na Biokovu od 1998. do 2002. godine. Godine 2003. otkrivena je u NP Sjeverni Velebit jama Velebita, danas treća po dubini u Hrvatskoj, koja do 2008. godine istražena do dubine 1026 m, a istraživanja još traju. U Velebiti je pronađena najdulja podzemna vertikala na svijetu, duboka 513 metara.

Do danas je u Hrvatskoj istraženo 14 jama dubljih od 500 metara.

Prva ekspedicija u inozemstvo organizirana je 1982. godine u 1160 m duboku jamu Berger u Francuskoj, a slijedile su ekspedicije u Maroko 1983., u Tursku 1985., Picos de Europa u Španjolskoj 1986. i 1995., u Kinu 1989., u Austriju 1990., u Južnu Ameriku 1995., u Meksiko 1997., 1999., 2004., na Madagaskar 2001., u Laos 2002., u jamu Jean Bernard u Francuskoj 2002 i 2003., na Kubu 2004/2005.

Tijekom ekspedicije u Lukinu jamu 1994. godine Ana Bakšić je u blizini dna jame otkrila novu životinjsku vrstu, endemsku pijavicu nazvanu Erpobdella mestrovi. Pijavica je kasnije pronađena samo u nekoliko najdubljih jama na Velebitu.

Ugroženi krški fenomeniUredi

Najdulja hrvatska špilja, preko 16 kilometara dug špiljski sustav Đulin ponor-Medvedica ispod grada Ogulina, te treća po duljini, 8,5 kilometara duga Špilja u kamenolomu Tounj danas su među najugroženijim krškim fenomenima u Hrvatskoj. Jedna od djelatnosti Komisije za speleologiju je poticanje zaštite speleoloških objekata i krškog podzemlja te edukacija građana o tome.