Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine

Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine jedna je od specijalnosti unutar konzervacije-restauracije predmeta kulturne baštine. Rezbarena bjelokost jedna je od najstarijih umjetničkih tehnika i prakticira se još od prapovijesnog vremena. Konzervator koji radi na ovoj grupi predmeta mora biti upoznat s osnovnim osobinama ovih materijala kao i osnovama njihove obrade. Također mora poznavati osnove povijesti umjetnosti, etnologije i arheologije, ovisno o tipu materijala na kojem radi. Poznavanje recentnih metoda konzervacije i konzervatorske etike također ima svoju važnost, a tome valja pridodati i znanja o znanstvenom ispitivanju tih materijala.

Venera iz Brassempouya, oko 25 000 godina prije Krista
Anglosaski relikvijar u obliku križa iz 11. stoljeća

BjelokostUredi

Bjelokost kao termin označava zube i kljove sisavaca poput slona, nilskog konja, vepra, morskog slona, narvala te mamuta. Pojam se ipak prije svega odnosi na predmete od slonove kosti koji se sastoje od do 55 % anorganskih materijala, uglavnom fosfata kalcija i magnezija te kalcijeva karbonata dok je ostatak organske prirodebjelančevine i dentin.[1][2]

PropadanjeUredi

Bjelokost je anisotropna i higroskopna, a to znači da ima tendenciju skupljanja i širenja što vrlo lako dovodi do lomova i napuklina zbog varijacija u temperaturi i vlažnosti okoliša u kojem se nalazi. Sklona je i fotolitičkim promjenama, odnosno promjeni boje zbog djelovanja svjetla. Organski dio sklon je hidrolizi, a anorganski dio oštećuju razne kiseline.

Bjelokost stoga razgradnjom postaje porozna, lomljiva i sklona delaminaciji. Ovomu se pridružuju i posljedice prijašnjih restauratorskih zahvata poput neprimjereno korištenih i propalih prevlaka, ostataka ljepila i starih rekonstrukcija.[2][3][4]

Tehnološki pregled predmetaUredi

Promatranje u vidljivom i ultraljubičastom svijetlu, optička mikroskopija, gamagrafija i skenirajući elektronski mikroskop pokazuju ćelijsku strukturu te se mogu upotrijebiti pri dokazivanju vrste od koje bjelokost potječe, razjašnjenju korištene tehnologije izrade i procesa razgradnje.

Instrumentalnom analizom obojene bjelokosti identificiraju se i pigmenti koji su možda upotrijebljeni, bojitelji i veziva te tragovi nedokumentiranih konzervatorskih postupaka.[4][5]

Preventivna konzervacijaUredi

Bjelokost se treba biti pohranjivati i izlagati izvan dosega direktnog sunčeva svijetla i što dalje od izvora topline. Kod izrade vitrina i pakiranja za transport treba se upotrebljavati samo provjerene inertne materijale. Razina rasvjete kod izlaganja treba biti do 150 lx, a za bojilima obojene predmete najviše 50 lx. Predmete je najbolje pohranjivati u mračnom prostoru, to jest kutijama. Najbolje je da temperatura bude oko 21 °C, a relativna vlažnost zraka 45 – 55 %. Bjelokost treba štititi od dodira s tekućinama i sličnim materijalima koji mogu dovesti do stvaranja obojenih mrlja.[3][4] Identični su uvjeti primjenjivi i na predmete od kosti, rožine i kornjačevine.

Interventna konzervacijaUredi

Interventnna je konzervacija ponekad neizbježan postupak, posebno kod arheološkog materijala. Sve ove intervencije moraju biti rukovođene etičkim principima, prije svega reverzibilnošću primijenjenih zahvata i načelom minimalne intervencije.

Postupci koji se mogu primijeniti uključuju uklanjanje topivih soli kako bi se spriječilo daljnje propadanje predmeta te konsolidaciju lomljivih i oštećenih dijelova (delaminacija). Svaki od tih postupaka mora izvesti profesionalni konzervator.

ČišćenjeUredi

U najjednostavnijim slučajevima dovoljno je predmete mehanički kistom očistiti od prašine i nečistoća. Povijesne predmete u dobrom stanju može se čistiti minimalno destiliranom vodom natopljenim tamponima, eventualno mješavinom vode i alkohola 1:1. Predmete je potrebno što brže osušiti s pomoću upijajućeg papira.

Arheološki materijal čisti se isključivo mehanički, eventualno minimalnim natapanjem denaturiranim alkoholom.[6]

Uklanjanje topivih soliUredi

  • kopneni nalazi
  • nalazi iz slatke ili slane vode

Kod nalaza iz mora prvo je potrebno ispirati u morskoj vodi, zatim u mješavini morske i vodovodne vode 75/25 pa 50/50 pa 25/75, a zatim u čistoj običnoj vodi i završno u destiliranoj vodi do svođenja količine soli na minimum. Za mjerenje količine soli valja upotrebljavati konduktometar.[7]

Uklanjanje netopivih soliUredi

Najefikasnije i najsigurnije jest uklanjanje mehaničkim putem.

Uklanjanje onečišćenjaUredi

KonsolidacijaUredi

Može se rabiti razrijeđena otopina Paraloida B-72 u toluolu, nekada se rabio i tzv. topivi najlon. Prije konsolidacije valja dobro isušiti ispiranjem u alkoholu (prvo u mješavini destilirane vode i alkohola 1/1 pa u mješavini vode i alkohola 4/6 pa 3/7, 2/8,1/9, a završno čistim alkoholom).[8]

LjepljenjeUredi

Može se upotrijebiti disperzija polivinil acetata i ugušćena otopina Paraloida B-72.[8]

RekonstrukcijeUredi

  • rekonstrukcije od izvorno korištenih materijala

Moraju biti označene godinom izrade i lako uklonjive s objekta

  • rekonstrukcije od plastike ili gipsa

Retuš istih mora biti uočljiv barem iz blizine, eventualno samo sa stražnje strane predmeta, također moraju moći lako ukloniti.

KostUredi

Lijepiti ugušćenom otopinom Paraloid B-72 ili B-67, eventualno PVA disperzijom. Razrijeđene otopine istih rabiti za konsolidaciju.[9] Za rekonstrukcije upotrebljavati gips.

KornjačevinaUredi

Novije predmete čisti se isključivo suhim postupkom, samo kod jako prljavih objekata može se rabiti slina ili otopina biljke sapunike (samo dobro ocijeđeni tamponi!). U principu ne čistiti polarnim otapalima poput vode, acetona ili alkohola. Vrlo je osjetljiva na UV zračenje, nagle promjene vlage zraka i temperature. Potrebno je čuvati izvan dohvata svjetla. Čuvati dalje od izvora topline. Kod mokrih arheoloških nalaza nipošto ne dopustiti isušivanje predmeta.[10]

RožinaUredi

Postupati kao s kornjačevinom.

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratoraUredi

Ako se izuzmu opći zakonski akti, rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj, pa i restauratora predmeta od bjelokosti, kosti i rožine, danas prije svega određuju sljedeći propisi:

Za restauratore i restauratore tehničare koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu, Hrvatskom državnom arhivu, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te samostalno, odnosno za restauratore i preparatore koji rade u muzejima:

  • Pravilnik o stručnim zvanjima za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te uvjetima i načinu njihova stjecanja (NN 104/19 na snazi od 8.11.2019.)
  • Pravilnik o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 98/18)

Školovanje konzervatora bjelokosti, kosti i rožineUredi

U Hrvatskoj trenutačno nema mogućnosti školovanja za konzervaciju ove vrste predmeta kulturne baštine

IzvoriUredi

  1. Mills, John S.; White, Raymond. 1994. The Organic Chemistry of Museum Objects. Butterworth-Heinemann. str. 66. ISBN 0-7506-4693-4
  2. a b Ward, Gerald W. R. (ed.). 2008. The Grove Encyclopedia of Materials and Techniques in Art. Oxford University Press. str. 299–301. ISBN 978-0-19-531391-8CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  3. a b The Care and Handling of Ivory Objects. Smithsonian Museum Conservation Institute. Pristupljeno 8. ožujka 2011.
  4. a b c Simpson, St John. 2011. Conservation and scientific research. The Begram Hoard: Indian Ivories from Afghanistan. The British Museum. str. 30–35. ISBN 978-0-7141-1178-0
  5. Ward, Gerald W. R. (ed.). 2008. The Grove Encyclopedia of Materials and Techniques in Art. Oxford University Press. str. 667. ISBN 978-0-19-531391-8CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  6. http://oracc.museum.upenn.edu/nimrud/modernnimrud/atthemuseum/conservingnimrudivories/ Prtistupljeno 8.12.2015.
  7. http://nautarch.tamu.edu/CRL/conservationmanual/File3.htm#Removal of Surface Dirt
  8. a b Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.
  9. Hucke ,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.,str.15
  10. Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. kolovoza 2014. Pristupljeno 13. kolovoza 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Dodatna literaturaUredi

  • Starling, K.(Ed.) Archaeological bone, antler and ivory, London 1987.
  • Cristoferi, E. Gli Avori:Problemi Di Restauro, Firenca 1992.

Vanjske povezniceUredi

Video prikazi vezani uz konzervaciju bjelokostiUredi