Vodikov peroksid
Vodikov peroksid | ||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() | ||||||||||||||
![]() Strukturna formula vodikova peroksida
| ||||||||||||||
IUPAC nomenklatura | vodikov peroksid | |||||||||||||
Ostala imena | Dioksidan Oksidanil | |||||||||||||
Identifikacijski brojevi | ||||||||||||||
CAS broj | 7722-84-1 | |||||||||||||
EC registarski broj | 231-765-0 | |||||||||||||
UN broj | 2015 (>60% otop.) 2014 (20–60% otop.) 2984 (8–20% otop.) | |||||||||||||
RTECS broj | MX0900000 (>90% otop.) MX0887000 (>30% otop.) | |||||||||||||
Osnovna svojstva | ||||||||||||||
Molarna masa | 34,0147 g/mol | |||||||||||||
Relativna molekulska masa | 34,0147 g/mol | |||||||||||||
Izgled | Vrlo svjetlo plave boje; bezbojan u otopini, oštar miris | |||||||||||||
Gustoća |
1.11 g/cm3 (20 °C, 30% (w/w) otop.)[1] | |||||||||||||
Talište | 272,72 K -0,43 °C | |||||||||||||
Vrelište | 423,35 K 150,2 °C | |||||||||||||
Tlak para | ||||||||||||||
Topljivost u vodi |
topljiv u bilo kojem omjeru | |||||||||||||
Dipolni moment |
2,26 D | |||||||||||||
Struktura | ||||||||||||||
Sigurnosne upute | ||||||||||||||
| ||||||||||||||
SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje kod je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | ||||||||||||||
Portal:Kemija |
Svojstva i osobineUredi
Bezbojna je i viskozna kapljevina, relativno stabilna na sobnoj temperaturi, ali se pri 80 °C egzotermno razlaže na vodu i kisik. Na sobnoj je temperaturi ta reakcija spora, a ubrzavaju ju nečistoće i svjetlost. Zbog toga se vodikov peroksid pohranjuje u tamnim bocama i uz dodatak inhibitora.
Djeluje i kao reducens, ali su oksidacijska svojstva jače izražena.
DobivanjeUredi
Nastaje hidrogeniranjem antrakinona i oksidacijom nastaloga antrakinola.
UpotrebaUredi
Upotrebljava se za izbjeljivanje (ponajčešće kose), kao antiseptik, u kemijskoj industriji, a upotrebljavao se kao oksidans za raketno gorivo.
U prodaju dolazi u koncentracijama od 3,6,9,12, i 30% (takva koncentracija se naziva komercijalno i "Perhidrol").
Najčešće se koristi za dezinfekciju manjih rana i ogrebotina.[4]
IzvoriUredi
- Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 969.
- ↑ (1952) "The behaviour of mixtures of hydrogen peroxide and water. Part 1.?Determination of the densities of mixtures of hydrogen peroxide and water". Transactions of the Faraday Society 48: 796
- ↑ CRC Handbook of Chemistry and Physics, CRC Press, 2006.
- ↑ NIOSH Pocket Guide to Chemical Hazards #0335. National Institute for Occupational Safety and Health (NIOSH)
- ↑ SVESTRANI POMOĆNIK: Nevjerojatno je što sve možete s vodikovim peroksidom. Net.hr (27. svibnja 2016.) pristupljeno 17. ožujka 2020.