Korporativna komunikacija

Korporativna komunikacija (engl. Corporate Communications, njem. Unternehmenskommunikation) je pojam u poslovnoj ekonomiji i komunikacijskim znanostima. Korporativna komunikacija u funkcionalno-organizacijskom smislu preuzima središnje upravljanje sveukupne komunikacije korporacije s interesnim dionicima (engl. stakeholder) s ciljem postignuće najveće moguće reputacije.

Korporativna komunikacije je dio organizacijske komunikacije koji se bavi profitnim sektorom. Time se razumiju korporacije, ali i mala i srednja poduzeća. Korporativna komunikacija širi je pojam od odnosa s javnošću. U Hrvatskoj se kao sinonim koristi i izraz korporativni odnosi s javnošću (Korporativni PR). U manjim poduzećima gdje je zaposlena jedna ili svega nekoliko osoba koje su zadužene za komunikacijske aktivnosti, odnosi s javnošću smatraju se istovjetnim korporativnoj komunikaciji.

Cilj korporativne komunikacijeUredi

Korporativna komunikacija je odgovorna za sve komunikacijske odnose poduzeća koja uključuje korporativni identitet. Cilj je njegovati i povećati reputaciju poduzeća, jer ugled bitno utječe na poslovni uspjeh poduzeća. Cilj je korporacije ujednačen nastup prema vani i primjenom načela govoriti jednim jezikom. Sektori ili odjel korporativne komunikacije izrađuje stoga komunikacijsku strategiju koja prati poslovnu strategiju poduzeća.

Teorija korporativne komunikacijeUredi

Ansgar Zerfass postavio je nacrt teorije korporativne komunikacije prema kojem povezuje sociološko-teorijske, komunikacijsko-teorijske i ekonomsko-teorijske pristupe te postavio interdisciplinarnu teoriju korporativne komunikacije. Zerfass time iz tih triju znanstvenih perspektiva spaja korporativno upravljanje, komunikaciju i socijalnu integraciju u pojmu korporativne komunikacije. On definira tri komunikacijske funkcije koje su vezane uz organizacijsko, tržišno i društveno-političko okruženje. Unutar korporativne komunikacije definira internu korporativnu komunikaciju koja je zadužena za odnose sa zaposlenicima i vlasnicima, a eksternu koja obuhvaća tržišnu komunikaciju i odnose s javnošću.[1]

Područja korporativne komunikacijeUredi

  • Odnosi s medijima - odnosi s novinarima i urednicima medijskih kuća, tiskovnih, digitalnih i elektroničkih medija (Media Relations)
  • Javni odnosi i lobiranje - odnosi s institucijama vlasti i društveno-političkim skupinama, poslovi od javnog značaja (Public Affairs)
  • Interna komunikacija - odnosi između menadžmenta i zaposlenicima (Internal Communications, Employee Relations)
  • Odnosi s investitorima - odnosi sa sadašnjim i budućim ulagačima, dioničarima, financijskim analitičarima i poslovnim novinarima (Investor Relations)

Posebne zadaće korporativne komunikacijeUredi

Dionici (ciljne javnosti)Uredi

Vanjski dionici poduzećaUredi

Vanjski dionici poduzeća:

Unutarnji dionici poduzećaUredi

Unutarnji dionici poduzeća:

Proces upravljanja komunikacijamaUredi

Komunikacijski proces najčešće je podijeljen u četiri koraka odnosno faze (Cutlip, Center, Broom). Prvi korak je definiranje problema u odnosima s javnošću. U ovom koraku prethodi situacijska analiza i proces istraživanja. Drugi korak je planiranje i programiranje. Treći korak je sama provedba komunikacije. Ona obuhvaća proces komunikacije, razine komunikacije, oblikovanje i širenje poruke, te strateški izbor kanala komuniciranja. Četvrti korak obuhvaća ocjenu tj. evaluaciju komunikacijskog procesa.
Američki autor Wilcox u svojem djelu Essentials of Public Relations definira osam osnovnih elemanata u planiranju odnosa s javnošću: situacijska analiza, ciljevi, javnosti, strategija, taktika, kalendar, proračun i evaluaciju.

Kanali korporativne komunikacijeUredi

Najčešći kanali komuniciranja: mediji (klasični ili tradicionalni: tisak, radio, televizija), konferencije i izlaganja, izravna literatura, sponzorstva, interni časopisi, programi korporativnog identiteta, posebni događaji (corporate events), korporativno oglašavanje, novi mediji, posebno internet, te kanali u interpersonalnoj komunikaciji (npr. sastanci, skupovi, ankete, razgovori). Novi kanali u korporativnoj komunikaciji su društvene mreže, poput vlastitog Youtube-kanala, Facebook grupe, Instagram ili korporativni blogovi.

Integrirana komunikacijaUredi

S obzirom na potrebu ujednačenog nastupa prema dionicima, suvremene korporacije primjenjuju model integrirane (marketinške) komunikacije, u kojoj sudjeluje i marketinška komunikacija, tj. komunikacija proizvoda i brendova prema kupcima.

Integrirana komunikacija u marketingu i odnosima s javnošću obuhvaća analizu, planiranje, organiziranje, provedba i kontrola ukupne eksterne i interne komunikacije koorporacije (poduzeća) s ciljem postizanja ujednačene korporativne komunikacije.

Profesija korporativne komunikacije u HrvatskojUredi

Unutar Hrvatske udruge za odnose s javnošću koja okuplja profesiju odnosa s javnošću ustrojena je sekcija korporativnih komunikacija. Sekciju korporativnih komunikacija HUOJ-a čine predsjednik i koordinatori za politiku, kulturu, turizam, IT, osiguranje, farmaciju, energetiku, obrazovanje, prehrambenu industriju, automobilizam, bankarstvo, prerađivačku industriju, prijevoz, građevinarstvo, komunikacije, nevladine organizacije, trgovinu i ostale oblike poslovanja.
Glavne aktivnosti sekcije su organizacija stručnih edukacija, konferencija i drugih događanja s temama koje posebno zanimaju članove (odnosi između ljudskih resursa i odnosa s javnošću, interna komunikacija, odnosi s medijima, krizno komuniciranje, korporativni identitet i ostalo), definiranje standarda i organizacija stručne prakse za studente unutar tvrtki, provođenje istraživanja iz područja korporativnih komunikacija, predstavljanje HUOJ-a na studentskim manifestacijama i stručnim događanjima.[2]

Povezani članciUredi

IzvoriUredi

  1. Milas, Zdeslav (2011): Uvod u korporativnu komunikaciju. Teorijski pristupi i organizacijski modeli, Novelti Millenium, Zagreb, str. 49-53.
  2. Sekcija korporativnih komunikacija Pristupljeno 30. srpnja 2014.

Vanjske povezniceUredi

http://www.huoj.hr Hrvatska udruga odnosa s javnošću - Strukovna udruga