Otvori glavni izbornik

Krsto A. Mažuranić (Crikvenica, 1. rujna 1942. - Samobor, 21. prosinca 2012.)[1] hrvatski književnik, prevoditelj, urednik, središnja osoba hrvatskog fandoma i SF scene.[2] Poznat pod nadimcima ili pseudonimima Friendly Alien, Glambrlja, Dobri Dotepenec, K. P. Božičković.

Krsto A. Mažuranić
Krsto A. Mažuranić Glambrlja.jpg
Puno ime Krsto Anton Mažuranić
Pseudonim Glambrlja, Friendly alien
Rođenje 1. rujna 1942.
Smrt 21. prosinca 2012.
Nacionalnost Hrvat
Supruga(e) Vlasta r. Frgić

ŽivotopisUredi

Krsto Anton Mažuranić rođen je u Crikvenici 1942. godine, s obitelji seli se u Zagreb 1943. godine. Pohađa pučku školu u Stenjevcu, osmogodišnju (druga 4 razreda) u Vrapču. Svršava IV. gimnaziju (engleski, latinski) 1961. godine, kad upisuje dvopredmetno anglistiku i psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zapošljava se na Aerodromu Zagreb 1970. godine, iste godine prelazi u ELKU gdje radi do 1980. godine kao inokorespondent/prevoditelj/tumač/šef INDOK službe (informacijsko-dokumentacijska). Oženio se Vlastom r. Frgić 1969. godine, kći Vesna mu se rodila 1972. godine. S obitelji seli u Samobor 1974. godine. Sin Vedran rođen je 1979. godine.

ZF radUredi

 
Krsto u New Orleansu 1988. godine na Nolaconu II

Suosnivač je Sekcije za znanstvenu fantastiku ARKZ-a (Astronautički i raketni klub “Zagreb”) 1976. godine, kao službeni datum uzet je 4. veljače 1976. godine. U tada novoosnovanom Siriusu pomoćnik je urednika (Borivoj Jurković), te recenzent i vanjski suradnik od 1976. do 1983. godine; urednik je Parseka za 1978. godinu, Euroconskog vodiča BALLCON PROGRAMME BOOKLET 1986. godine; glavni i odgovorni urednik (od milja glodur) Future 1993.-1997. godine; urednik je SF&F edicije »Lukom« 1996.-2001. godine.

Kad se Sekcija za znanstvenu fantastiku 1977. godine preselila u Dom kulture Pešćenica u Ivanićgradskoj ulici postaje SFera, Krsto Mažuranić izabran je za prvog predsjednika kluba. Sudjelovao je na Osnivačkoj skupštini WorldSF u Dublinu 1978. godine, potaknuo je na osnivanje ZF-klubova: 1990. godine "GNUS" u Samoboru, 1994. godine "SFinga" u Kutini; 1994. godine obnovu ZF-klubova: "Gaia" u Osijeku i "Dr. Branko Belan" u Splitu. Potaknuo je obnovu ogranka Matice hrvatske 1990. godine u Samoboru; nakratko je rizničar, potom član UO Ogranka do 1994. godine. Pisao je kolumnu "Glambrlja" u Futuri 1996.-1998. godine, u Glasu Samobora 1998.-1999. godine. Objavljivao je svake godine humoresku u fašničkim novinama Ričet od 2007. godine nadalje. Pisao je humoristične, fannish tekstove u fanzinima: Ansible, Anvil, Fucking Animals and Things, Holier Than Thou, Mimosa, Mad 3Party, Martial Rats, The Monthly Monthly.

Objavio je pripovjetke "Recept milostive Adelije" u Siriusu broj 62 (pretiskana u Futuri broj 6), pod pseudonimom "K. P. Božičković": "A Two-Dimensional Martian" u Ball Bearingu broj 1 (kolovoz 1982. godine); humoresku na engleskome My Southerness u The Southern Fandom Confederation Bulletinu broj 5 (srpanj 1989. godine) prijevod na hrvatski objavljen je kao "Moje južnjaštvo" u Futuri broj 56 u svibnju 1997. godine, "Kako pogoniti kompjuter mišjom energijom" objavljena je u Ričetu broj 4 u veljači 2010. godine.

Prikladno je spomenuti osim članstva u domaćim udrugama Matici Hrvatskoj Ogranak Samobor i doživotnom počasnom članstvu u SFeri, Krsto je bio član brojnih stranih društava: WorldSF (suosnivač) od 1978., WSFS (World Science Fiction Society) od 1979. godine; SFPA (Science Fiction Poetry Association) 1980.-1984.; SFFWA (Science Fiction & Fantasy Writers of America) od 1981. godine; SFC (Southern Fandom Confederation) od 1989.; IBA (International Biographical Association) od 1987.; IBC Advisory Council & Research Bord od 1990.; ABI (American Biographical Institute) od 1992. godine.

CitatiUredi

 
Krsto na SFeraKonu 1986. godine

Ove gornje crtice mogu prikazati čime se sve Krsto bavio, ali ne govore jasno tko je on bio. Neka Krsto sam to kaže:[3]

 

„Na primjer, nedavno me Izdavač Bojan (on je vlasnik FUTURE) iz vedra neba pita hoću li naslijediti naprasno otišloga Urednika Vlatka. A ja, kakav već jesam, pristanem. Ma što, pristanem: zgrabim tu čast kao što čičak grabi vunenu čarapu. O uređivanju esefozina sanjarim otkako čitam esef. Zbog te sam ambicije salijetao ondašnje "bossove" u Vjesniku, Davora Šošića i Vilka Luncera, tumačeći im nasušnu potrebu za takvim časopisom. A kad je krenuo Sirius ... No, dobro, Borivoj Jurković je to fino radio, ne bih ni ja bolje. ... Pritom imajte na umu da je uređivanje časopisa kontinuirana pojava, pa će se Vlatkova ruka osjetiti još kroz koji broj. Moja totalna strahovlada nastupa negdje u osmome broju. Nova metla drugačije mete! Evo, na primjer, primijetili ste da u ovome broju možete pročitati jednu kulinarsku pripovjetku o kavi, kaši, i milostivinu receptu za njihovo kuhanje. Tri su razloga za njeno gostovanje pred vašim očima: 1. FUTURA ovime zorno ilustrira odluku: UBUDUĆE ĆE OBJAVLJIVATI DOMAĆE PRIPOVJETKE. Ako ih bude. Ako budu dobre. Ako ih čitatelji budu htjeli čitati. Dakle, pisci, podmazujte svoje pisaće naprave, podrezujte nokte na rukama da ne oštetite tipke, gimnasticirajte mozak i maštu da uđete u formu, i ČEKAJTE upute u sljedećem broju. 2. Kaže se: tko zna, piše; tko ne zna, odlazi u kritičare i urednike. Evo, ja napiso, pa sam čist od zlobna prigovora. / Inače, tu je moju umotvorinu pripustio tisku jedan drugi urednik tamo davne 1981., a bio sam je napisao iz istog razloga samoobrane. ... S time u vezi, ovo je važno: svi koji možete sastaviti pismo na engleskom napišite par rečenica Robertu Silverbergu adresirano na FUTURU: koje ste dobi, čime se bavite, zatim koliko vam je važno u životu čitati esef, kako vam se svidjela njegova pripovjetka / pa taman i da nije/, i ZAHVALITE mu što ju je uopće napisao, a posebno što je dozvolio da je vi pročitate u FUTURI. Ovo shvatite ozbiljno i ne budite lijeni. Mi ćemo pisma proslijediti, a on će

možda u dogledno vrijeme doći u Hrvatsku.”
(Krsto A. Mažuranić, iz uvodnika Future broj 6, 1993. godine)

Robert Silverberg bio je gost SFeraKona 1999. godine. I objašnjenje pojma glambrlja:[4]

  „Sva sreća pa sam glambrlja (tako je moja druga baka - ona iz Novog Vinodolskog - zvala one koje u Zagorju zovu klafračama: brbljavcima; ne znam kako ta stvorenja zovu u Dalmaciji, Istri, Slavoniji...), pa nemam problema sročiti ove moje proslove. ... Srdačan pozdrav, i daj vam Bog zdravlja a Majka Božja Bistrička penez, Ka Mažuranić”
(Krsto A. Mažuranić, iz uvodnika Future broj 21, srpnja 1994. godine)
 
Na SFeraKonu/Ballconu 1986. u Esplanadi, s lijeva na desno Darije Đokić, Neven Antičević, Krsto A. Mažuranić

Krsto nije bio urednik SF časopisa samo zbog ljubavi prema žanru, znao je osim engleskoga dobro gramatiku i hrvatskoga jezika, naročito padeže:[5]

  „Pa ako hrvatski ima padeže, Božemoj ima ih, hvala nam precima. Pa što reći lakoglazbenim nam urednicima na radiju koji su uporno bespadežno najavljivali "novi hit pet buna i pol enke"? Kako izgleda hit samo četiri buna? Ili cijele enke? Da se nesretni Pat Boone zvao Paul Boone bi li se govorilo o "novome hitu pol buna"? Uopće, kako izgleda samo polovica jednoga buna? A cijela enka? Ako kažu "majki džeksona", predstavljaju li svoga ujaka kao "petar petrovića"? Uopće, što su im se zamjerili ti pjevači pa im ne daju njihove padeže? Zakidaju ih! Novi film đems dina. Đem s dina? Saharski đem? Jadni James Dean. Kako li samo izgleda novi film Pekmez s dina... Dine s đemom, zaboga. Dine s pekmezom... Dakako, najveći grješnici su reklamičari. Podravka juha, Ledo sladoled, Parfe krema. Jesusna. Štefica teta, Horvat susjed, Novak doktor. Kakve li se još sve jezične nakarade neće sjetiti? "Jedite Podravka juhu". "Posjetite Štefica tetu". Pitam se, što misli Josip Jović kad u grobu čuje kako u "katedrali" XTB-u (jer više nije HTV) govore — što nisu čak ni za Kneževića — "ponaosob", "osujetiti" i, budiBogsnama, "držati palčeve"? Dosta. Čizma. Malo sam si dao oduška. Pa si mislim, ako se sa mnom složite, štovani Futuričari, pa svak upozori deset svojih znanaca, evo već pedeset tisuća ljudi koji paze na svoj jezik. Pa još ako oni kažu svojim znancima... Ovaj će uvodnik biti prekretnica, vaš će BU ostati zapamćen u povijesti kao Čovjek Koji Je Spasio Hrvatski Jezik, a ovaj broj FUTURE će se čuvati u muzejima. Hvale vrijedna ambicija, zar ne?”
(Krsto A. Mažuranić, iz uvodnika Future broj 31, svibanj 1995. godine)

Što je Krsto mislio o tuđicama u hrvatskome jeziku:

 

„Svoj jezik je hrptenjača svakoga naroda... Narod bez svoga jezika samo je imitacija naroda. Narod koji se srami svojih riječi i svoje gramatike pa posuđuje tuđe, kolektivna je lingvistička poturica. Po čemu je "konzalting" bolje od "savjetovalište"? Zar je "shopping centar" civiliziranije mjesto od "trgovine"? Zar je u "bistrou" brendi kvalitetniji nego u "mutnou"? Zar bofl s ponterossa u "boutieauqueaueuieu" više nije bofl s ponterossa? Evo, "Slovenijales" u Savskoj postao "Croles". Mudrac koji je to smislio očito ne zna da "les" u Zagrebu znači "kištra u kojoj se pokapa mrtvaca". Pa sad nek' ja idem kupiti krevet u "Crolijes", pa da poslije spavam u njemu... Ma, ote proč! Pa nisam, valjda, Bela Lugosi!

Kao oni naši liječnici koji se srame biti liječnici (kao, plebejski) pa hoće biti belosvecki doktori, ne shvaćajući, nesretnici, da zapravo nitko ne kaže "doktor". Arapski tabib, danski laege, engleski physician, finski lääkäri, francuski médecin (i svi romanski slično), grčki yatros, mađarski orvos, njemački Arzt, ruski vrač, švedski läkare (tu su negdje češki lekar i poljski lekarz), čak i esperanto kaže kuracisto, i sad, gdje je tu "doktor"? Pa, jest, kaže se na jidišu, turskom i swahiliju. Alaj mi uzora...”
(Krsto A. Mažuranić, iz uvodnika Future broj 31, svibanj 1995. godine)

Nagrade i priznanjaUredi

  • WorldSF-ov "Karel" za kvalitetno prevođenje SF-a (u Linzu 1982. godine)
  • "Harrison's" za međunarodno promicanje SF-a 1983. godine
  • Diploma Turističkog saveza Zagreba 1983. godine
  • Medalja Susreta pisaca, Fayence 1985. godine
  • Zlatna zahvalnica SFere 1986. godine
  • "Crobula" 1994. godine
  • SFERA za životno djelo 1996. godine

Povezani članciUredi

IzvoriUredi

  1. Životopis Krste A. Mažuranića dobiven od Vesne Jelinčić
  2. Krsto A. Mažuranić (Ghost of Honor), SFeraKon 2013., Krsto Anton Mažuranić (1942. – 2012.) dugi niz godina bio je središnja ličnost hrvatskog fandoma i SF scene. Uz Ivicu Posavca, Krešu Ljubića i Vojka Kraljetu bio je suosnivač prve hrvatske SF udruge SFere i začetnik organiziranog fandoma u Hrvatskoj od 1976. godine.
  3. Futura broj 6, 1993. godina, str. 2
  4. Futura broj 21, 1994. godina, str. 6
  5. Futura broj 31, izašla u svibnju 1995. godine, str. 6-7