Wikipedija

Kruševska republika

Kruševska republika (bugarski i makedonski : Kruševska Republika, Kruševska Republika ; Aromanski: Republica di Crushuva)[1] bila je kratkotrajni politički subjekt koji su 1903. godine proglasili pobunjenici iz Tajne makedonsko-jedrenske revolucionarne organizacije (IMRO) u Kruševu tijekom protuosmanskog Ilindenskog ustanka.

Zastava republike i čete.

Povijest

uredi
 
Kruševljani beskućnici pred ruševinama grada. Što se tiče bijega bugarske četvrti od uništenja, sumnjalo se na podmićivanje,[2] ili eventualno na strah od eksplozije tamo uskladištenog streljiva [3]
 
Događaji u Kruševu kako ih je vidio američki New York Times; 14. kolovoza 1903.

Početkom 20. stoljeća, Kruševo je bilo naseljeno slavenskim stanovništvom, Cincarima i pravoslavnim Albancima, pri čemu su stanovnici grada bili etnoreligiozno podijeljeni između raznih osmanskih mileta, pri čemu su grčki patrijaršisti bili najveća zajednica, zatim bugarski egzarhisti i Ullah millet (Cincari).[4][5] Prema statistici etnografa Vasila Kančova na temelju jezične pripadnosti, tada je stanovništvo grada brojalo: 4.950 Bugara, 4.000 Vlaha (Cincara) i 400 pravoslavnih Albanaca.[6]

Dana 3. kolovoza 1903. pobunjenici su zauzeli grad Kruševo u vilajetu Manastir Osmanskog Carstva (današnja Sjeverna Makedonija) i uspostavili revolucionarnu vladu.[7] Tijelo je postojalo samo 10 dana: od 3. do 13. kolovoza, a na čelu mu je bio Nikola Karev.[8][9] Bio je snažan ljevičar, odbacivao je nacionalizam etničkih manjina i favorizirao saveze s običnim muslimanima protiv sultanata, kao i podržavajući ideju Balkanske federacije.[10]

Među različitim etnoreligijskim skupinama (miletima) u Kruševu je izabrano Republičko vijeće od 60 članova – 20 predstavnika iz tri skupine: Cincari, Bugari egzarhisti i Grčki patrijaršisti.[11][12][13][14] Vijeće je izabralo i izvršno tijelo – privremena vlada – sa šest članova (po 2 iz svake spomenute skupine),[15] čija je dužnost bila promicanje zakona i reda te upravljanje zalihama, financijama i medicinskom skrbi. Pretpostavljeni " Kruševski manifest " objavljen je prvih dana nakon proglašenja.[16][17] Napisao ga je Nikola Kirov, a u njemu su izneseni ciljevi ustanka, pozivajući muslimansko stanovništvo da udruži snage s privremenom vladom u borbi protiv osmanske tiranije, za postizanje slobode i neovisnosti.[18] I Nikola Kirov i Nikola Karev bili su članovi Bugarske radničke socijaldemokratske stranke, odakle su izveli ove ljevičarske ideje.[19]

Međutim, pojavio se problem etničke identifikacije.[20] Karev je sve članove mjesnog vijeća nazvao " braćom Bugarima ", dok su ustanici IMRO-a izvjesili bugarske zastave, ubili pet grčkih patrijarha, optuženih da su bili osmanski špijuni, a potom su napali lokalne Turke i albanske muslimane.[21] Sve dok je grad bio pod kontrolom bugarskih komitadžija, patrijarhalna većina bila je sumnjičena i terorizirana. Osim egzarhističkih Cincara, [22] koji su bili bugarofili,[23][24] (kao što je Pitu Guli i njegova obitelj), većina članova drugih etnoreligijskih zajednica odbacila je IMRO kao probugarsku.[25][26]

Isprva iznenađena ustankom, osmanska vlada poduzela je izvanredne vojne mjere da ga uguši. Četa Pitu Gulija pokušala je obraniti grad od osmanskih trupa koje su dolazile iz Bitole. Cijela družina i njihov vođa (vojvoda) su izginuli. Nakon žestokih borbi kod Mečkinog Kamena, Osmanlije su uspjele uništiti Kruševsku Republiku, čineći zvjerstva nad pobunjeničkim snagama i lokalnim stanovništvom.[27] Kao rezultat pucnjave, grad je bio djelomično zapaljen.[28] Nakon pljačke grada od strane turskih trupa i albanskih bašibozuka, osmanske vlasti su poslale Kruševljanima na potpisivanje deklaraciju u kojoj se navodi da su bugarske komitadžije počinile zločine i opljačkale grad. Nekolicina građana ga je potpisala pod pritiskom.[29]

Izvori

uredi
  1. ↑ Bana Armâneascâ - Nr39-40. Bana Armâneascâ.
  2. ↑ Brown (2018), str. 71.
  3. ↑ Dragi Ǵorǵiev, Lili Blagaduša, Documents Turcs sur l'insurrection de St. Élie provenants du fonds d'archives du Sultan "Yild'z", Arhiv na Makedonija, 1997, p. 131.
  4. ↑ Miller (2013), str. 446.
  5. ↑ Kahl (2002), str. 148.
  6. ↑ Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика". София, 1900, стр. 240 (Kanchov, Vasil. Macedonia – ethnography and statistics Sofia, 1900, pp. 39–53).
  7. ↑ Rossos (2013), str. 109.
  8. ↑ Ristovski (2009), str. 767.
  9. ↑ Bechev (2009), str. 114.
  10. ↑ "Ipak, bilo bi nategnuto u makedonskom socijalizmu vidjeti izraz nacionalne ideologije... Teško je ovdašnju socijalističku artikulaciju nacionalnog i socijalnog pitanja s kraja 19. i početka 20. stoljeća u cijelosti staviti pod kategorije današnjeg makedonski i bugarski nacionalizam. Ako bugarski povjesničari danas osuđuju "nacionalno-nihilističke" pozicije te skupine, njihovi makedonski kolege izgleda frustrirani činjenicom da nije bila dovoljno "svjesna" posebnog etničkog karaktera Makedonaca." Entangled Histories of the Balkans – Volume Two, Roumen Daskalov, Diana Mishkova, Brill, 2013, ISBN 9004261915, p. 503.
  11. ↑ Kostov (2010), str. 71.
  12. ↑ De Soto i Dudwick (2000), str. 36–37.
  13. ↑ Tanner (2004), str. 215.
  14. ↑ Brown (2003), str. 81–82.
  15. ↑ Diana (2009), str. 124.
  16. ↑ Kirov-Majski je pisao o povijesti IMRO-a i napisao je 1923. dramu "Ilinden" na dijalektu svog rodnog grada (Kruševo). Predstava je jedini izravni izvor koji sadrži Kruševski manifest, programsko obraćanje pobunjenika susjednim muslimanskim selima, koji se redovito citira u modernoj makedonskoj povijesti i udžbenicima. Dimitar Bechev Historical Dictionary of North Macedonia, Rowman & Littlefield, 2019, ISBN 1538119625, p. 166.
  17. ↑ Povijesna autentičnost Kruševskog manifesta je osporena. Nema sačuvanog originala, a ovaj ulomak iz Kirovljeve drame iz 1923. godine komunistički partizani u Vardarskoj Makedoniji tijekom Drugog svjetskog rata proglasili su potpuno autentičnim. Objavili su ga kao zaseban Proglas stožera kruševačkih ustanika. Za više pogledajte: Keith Brown, The past in question: modern Macedonia and the uncertainties of nation, Princeton University Press, 2003, ISBN 0-691-09995-2, p. 230.
  18. ↑ Kolstø (2005), str. 284.
  19. ↑ MacDermott (1978), str. 387.
  20. ↑ Čak se pokušalo formirati svojevrsnu revolucionarnu vladu koju je vodio socijalist Nikola Karev. Proglašen je Kruševski manifest kojim se stanovništvo uvjerava da je ustanak protiv sultana, a ne protiv muslimana općenito, te da će biti uključeni svi narodi. Kako su stanovništvo Kruševa dvije trećine činili helenizirani "Vlasi" (Cincari) i patrijarhalni Slaveni, ovo je bio mudar potez. Unatoč tim obećanjima, pobunjenici su posvuda izvjesili bugarske zastave i na mnogim mjestima ustanak je uključivao napade na muslimanske Turke i Albance koji su se sami organizirali za samoobranu." Who are the Macedonians? Hugh Poulton, C. Hurst & Co. Publishers, 1995, ISBN 1850652384, p. 57.
  21. ↑ Brown (2016), str. 149. Pogreška u predlošku sfnp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFBrown2016 (pomoć)
  22. ↑ Aromanska svijest nije se razvila sve do kasnog 19. stoljeća, a bila je pod utjecajem uspona rumunjskog nacionalnog pokreta. Kao rezultat toga, bogati, urbanizirani osmanski Vlasi bili su kulturno helenizirani tijekom 17. i 19. stoljeća, a neki od njih su bugarizirani tijekom kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. stoljeća. Raymond Detrez, 2014, Historical Dictionary of Bulgaria, Rowman & Littlefield, ISBN 1442241802, p. 520.
  23. ↑ Коста Църнушанов, Македонизмът и съпротивата на Македония срещу него, Университетско изд. "Св. Климент Охридски", София, 1992, стр. 132.
  24. ↑ Андрей (1996), str. 60–70.
  25. ↑ Rossos (2013), str. 105.
  26. ↑ Jowett (2012), str. 21.
  27. ↑ Liotta (2001), str. 293.
  28. ↑ Phillips (2004), str. 27.
  29. ↑ Gross (2018), str. 128.

Literatura

uredi
  • Андрей, Даниела. 1996. Големите власи сред българите: ономастична просопография (bugarski). Знак`94. ISBN 978-954-8709-08-8
  • Bechev, Dimitar. 2009. Historical Dictionary of the Republic of Macedonia. Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-6295-1
  • Brown, Keith. 2003. The Past in Question: Modern Macedonia and the Uncertainties of Nation. Princeton University Press. ISBN 0-691-09995-2
  • Brown, Keith. 2018. The Past in Question: Modern Macedonia and the Uncertainties of Nation. Princeton University Press. ISBN 978-0691188430
  • Daskalov, Roumen; Mishkova, Diana. 2013. Entangled Histories of the Balkans - Volume Two: Transfers of Political Ideologies and Institutions. Brill. ISBN 978-90-04-26191-4
  • De Soto, Hermine G.; Dudwick, Nora. 2000. Fieldwork Dilemmas: Anthropologists in Postsocialist States. Univ of Wisconsin Press. ISBN 978-0-299-16374-7
  • Frusetta, James. 2004. Common Heroes, Divided Claims: IMRO Between Macedonia and Bulgaria. Ideologies and National Identities. Central European University Press. ISBN 978-963-9241-82-4
  • Gross, Feliks. 2018. Violence in politics: Terror and political assassination in Eastern Europe and Russia. Walter de Gruyter GmbH & Co KG. ISBN 978-3-11-138244-9
  • Jowett, Philip. 20. ožujka 2012. Armies of the Balkan Wars 1912–13: The priming charge for the Great War. Bloomsbury. ISBN 978-1-84908-419-2
  • Kahl, Thede. 2002. The Ethnicity of Aromanians after 1990: the Identity of a Minority that Behaves like a Majority. Ethnologia Balkanica. LIT Verlag Münster. 6: 145–169
  • Kolstø, Pål. 2005. Myths and boundaries in south-eastern Europe. Hurst & Co. ISBN 1850657726
  • Kolstø, Pål. 2016. Strategies of Symbolic Nation-building in South Eastern Europe. Routledge. ISBN 978-1-317-04936-4
  • Kostov, Chris. 2010. Contested Ethnic Identity: The Case of Macedonian Immigrants in Toronto, 1900–1996. Peter Lang. ISBN 978-3-0343-0196-1
  • Liotta, P. H. 2001. Dismembering the State: The Death of Yugoslavia and why it Matters. Lexington Books. ISBN 978-0-7391-0212-1
  • MacDermott, Mercia. 1978. Freedom Or Death: The Life of Gotsé Delchev. Pluto Press. ISBN 0904526321
  • Miller, Marshall Lee. 1975. Bulgaria During the Second World War (engleski). Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0870-8
  • Miller, William. 2013. Ottoman Empire and Its Successors 1801–1927: With an Appendix, 1927–1936. Cambridge University Press. ISBN 978-1-107-68659-5
  • Diana, Mishkova. 2009. We, the People: Politics of National Peculiarity in Southeastern Europe. Central European University Press. ISBN 978-963-9776-28-9
  • Palairet, Michael. 2016. Macedonia: A Voyage through History (Vol. 2, from the Fifteenth Century to the Present). Cambridge Scholars. ISBN 978-1-4438-8849-3
  • Phillips, John. 2004. Macedonia: Warlords and Rebels in the Balkans. I.B. Tauris. ISBN 0857714511
  • Rossos, Andrew. 2013. Macedonia and the Macedonians: A History. Hoover Press. ISBN 978-0-8179-4883-2
  • Roudometof, Victor. 2002. Collective Memory, National Identity, and Ethnic Conflict. Bloomsbury Academic. ISBN 978-0-2759-7648-4
  • Ristovski, Blaže. 2009. Macedonian Encyclopedia (makedonski). Macedonian Academy of Sciences and Arts. ISBN 978-6-0820-3023-4
  • Tanner, Arno. 2004. The Forgotten Minorities of Eastern Europe: The history and today of selected ethnic groups in five countries. East-West Books. ISBN 952-91-6808-X
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kruševska_republika&oldid=7052429"