Lee Kuan Yew

Lee Kuan Yew (Singapur, 16. rujna 1923.23. ožujka 2015.) - singapurski političar i državnik[1], poznat kao prvi premijer Singapura. Uživao je ugled jedne od najutjecajnijih osoba u Jugoistočnoj Aziji. Kao jedan od osnivača Stranke narodne akcije, Lee je prepoznat kao otac osnivač nacije, zaslužan za brzi prelazak Singapura iz „države trećega svijeta u razvoju u razvijenu državu prvoga svijeta u okviru jedne generacije” pod njegovim vodstvom.[2]

Lee Kuan Yew

Rođen je 1923. godine u obitelji singapurskih Kineza. Njegovo studiranje prekinuo je početak Drugog svjetskog rata u Singapuru 1942. godine. Tijekom japanske okupacije bio je činovnik u jednom tekstilnom poduzeću.

Nakon rata otišao je studirati u Englesku. Tamo je diplomirao pravo na Sveučilištu Cambridge. Tijekom boravka u Engleskoj, shvatio je da Englezi tijekom rata nisu bili sposobni obraniti Singapur od japanske okupacije, pa je zaključio da Singapur mora biti nezavisan. Kući se vratio 1949. godine.[3]

Počeo je baviti se politikom 1950.-ih godina, zahtijevajući samoupravu i nezavisnost Singapura od britanske vlasti. Godine 1954. osnovao je nominalno socijalističku Stranku narodne akcije, kako bi na svoju stranu pridobio imućne prokomunističke Kineze.[4] Kada je Singapur dobio samoupravu godine 1959. njegova stranka je dobila izbore i Lee Kuan Yew postao je premijer.

Godine 1963., Singapur je postao dijelom Malezijske Federacije. Dvije godine kasnije, nakon etničkih sukoba između Malajaca i Kineza, Singapur i Malezija su se mirno rastali 9. kolovoza 1965. Istog dana je proglašena Republika Singapur.

U slijedećih 25 godina, Singapur je pod Leejevim vodstvom postao industrijski div Azije i jedna od najprosperitetnijih država u svijetu. Tri stupa njegove politike činili su: nacionalna sigurnost, ekonomija i socijalna stabilnost. Kako bi ojačao suverenost i ugled Singapura u svijetu, Lee je promovirao politiku neutralnosti i nesvrstanosti. S druge strane, mnogi su mu zamjerali autoritarnu unutrašnju politiku.

Godine 1990. pažljivo je pripremio silazak s vlasti, ali je u budućim singapurskim vladama zadržao savjetodavnu ulogu u kabinetima Višeg ili Ministra mentora Singapura. Ovu posljednju funkciju napustio je 2011., i time se povukao iz političkog života Singapura.

Napisao je memoare u dva toma: „Priča o Singapuru“, koja obuhvaća povijest države do razlaza s Malezijom 1965. i „Od Trećeg svijeta do Prvog: priča o Singapuru“, koja opisuje njegov doprinos preobražaju Singapura u modernu naciju.

Preminuo je 23. ožujka 2015. preminuo je u bolnici u Singapuru od upale pluća.[5]

IzvoriUredi

  1. http://news.bbc.co.uk/2/hi/programmes/from_our_own_correspondent/820234.stm Preuzeto 27. veljače 2021.
  2. https://web.archive.org/web/20160420110317/http://www.gic.com.sg/CondolencesMessages.html Preuzeto 27. veljače 2021.
  3. Lee, Lee Kuan Yew (2000). From Third World to First. Singapore: Marshall Cavendish
  4. Lee, Lee Kuan Yew (1998). The Singapore Story. Singapore: Marshall Cavendish.
  5. Lee Kuan Yew (2012). My Lifelong Challenge: Singapore's Bilingual Journey. Singapore: Straits Times Press. ISBN 978-981-4342-03-2.