Magnum crimen 1945.
Magnum crimen 1945. je hrvatski dokumentarno-igrani film o zločinima koji su u svibnju i lipnju 1945. počinjeni nad zarobljenim pripadnicima poraženih vojski i nepoznatom broju civila od strane pobjedničke NOVJ na području današnje Austrije i Slovenije.
| Magnum crimen 1945. | |
|---|---|
 Plakat za film | |
| Redatelj | Nada Prkačin |
| Producent | Ksenija Abramović |
| Scenarist | Nada Prkačin |
| Glazba | Željko Barba |
| Snimatelj | Ivan Lovrić |
| Montaža | Ivan Lovrić |
| Godina izdanja | 2015. |
| Trajanje | 55 min |
| Država | Hrvatska |
| Jezik | hrvatski |
| Žanr | dokumentarni |
 Portal o filmu | |
Prema autorima filma središnja tema je zapovjedna odgovornost za počinjene zločine u kojima su, kako autori tvrde, bez suđenja okrutno pobijeni vjerojatno desetci tisuća pripadnika Hrvatskih oružanih snaga, uz neutvrđen broj civila hrvatske nacionalnosti. Uz Hrvate su, tvrde autori, u kolonama smrti skončali pripadnici Slovenaca, Srba, Crnogoraca, Kozaka i drugih nacija. Prikazana su svjedočanstva preživjelih svjedoka, sudionici kolona, britanskih časnika, izjave povjesničara i publicista. Film pokušava dati odgovore, iz kuta autora filma, na pitanja koja su prema njima važna za rasvjetljavanje desetljećima prešućivane hrvatske povijesti. Pitanja na koja autori pokušavaju dati odgovor su zašto se onima koji su bježali od NOVJ tada nisu poštovala međunarodna ratna prava, zbog čega su zarobljenici protivno njihovoj volji prepuštani onima od kojih su bježali, te jesu li savezničke snage znale da ih predajom partizanskim jedinicama osuđuju na smrt.[1]
Film je od neovisnih znanstvenika povjesničara i filmskih kritičara dobio loše kritike. Najveće zamjerka filmu je pokušaj izjednačavanja hrvata kao naroda i ustaške vojske, što je ocijenjeno pokušajem relativiziranja istine, povijesnog revizionizma i izjednačavanja krivnje.[2][3] Hrvoje Klasić, hrvatski povjesničar, izjavio je da je film više politikantstvo, nego ozbiljan historiografski pristup.[4] Posebno spornim smatra sljedeće:
»Najveća zamjerka filmu je činjenica da netko tko ne zna što se događalo u svibnju 1945. godine ne vidi tu nikakav kontekst. Onaj tko ne zna, stekao bi dojam da hrabra, herojska, hrvatska vojska i civili moraju, ničim izazvani, napustiti Hrvatsku i bježati pred komunistima i partizanima te da nakon toga počinje zločin. Bez ijedne riječi što se događa od 1941. do 1945. godine«U prilog toj tvrdnji navodi činjenicu kako se se u filmu pojavljuje ustaški pukovnik Danijel Crljen koji bez ikakvog (autorskog) komentara govori o ustaškom pokretu, o NDH i iznosi svoju istinu. Klasić izjavu za riječki Novi List zaključuje sa:
»Masovne egzekucije su se događale, osveta je bila stravična i nema potrebe uopće govoriti da je tako bilo u cijeloj Europi. Ovo je naš slučaj i mi se s tim moramo suočiti kao društvo. Međutim, s druge strane glorificirati žrtve jednog režima koji je četiri godine prije toga sudjelovao u masovnim egzekucijama ljudi na rasnom, nacionalnom, ili vjerskom principu, bez ikakvog šireg koneteksta, bez pojašnjenja, mislim da je prije svega jedan ideološki i politikantski čin, a nimalo doprinos suočavanju s prošlošću«Hrvoje Šimićević, kolumnist tjednika i portala Novosti optužuje autore, ali i HRT koja je taj film prikazala, za filoustaštvo i povijesni revizionizam, a producentsku kuću Laudato, koja je film producirala, za "koordinirano širenje vjerskog fundamentalizma i historijskog revizionizma u Hrvatskoj".[5] Filmu posebno zamjera sugestivni ton pri čemu navodi:
»‘Magnum crimen’ ne problematizira retorziju pobjednika. Ne, u njemu se tvrdi da su ‘hrvatski vojnici’ i civili ‘bježali od komunističkog režima stranog hrvatskom biću i nad njima se nisu poštivala međunarodna ratna prava’. Nema pritom nastavka rečenice ili onog ‘ali’. Sadržaj filma jasno sugerira da je ustaški režim bio prirođen ‘hrvatskom biću’, odnosno da nije bio ‘fašistički ni nacistički’ – u njemu su se valjda, glasila bi konkluzija, ‘poštivala međunarodna ratna prava’. Vjerojatno zbog balansa, autori u isto vrijeme prakticiraju i pročetnički revizionizam, potresno tvrdeći da su tamo stradali i ‘pripadnici Srba’.«Pretpremijera filma bila je 25. svibnja 2015. u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, a premijera 26. svibnja 2015. u Kazališno koncertnoj dvorani Ivana Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu.[1]
Producentica filma je Ksenija Abramović, a scenaristica i redateljica Nada Prkačin. Snimatelj i montažer je Ivan Lovrić, a animaciju i grafički dizajn filma radili su Nikola Uroić i Josip Ninković. Autor glazbe je Željko Barba.[1]
Izvori uredi
- ↑ a b c Laudato TV Laudato/N.P.: Najnoviji Laudatov dokumentarac: „Magnum crimen 1945.“ 9. svibnja 2015. (pristupljeno 23. studenoga 2019.)
- ↑ HTV opet prikazao dokumentarni film u kojem se izjednačavaju ustaše i Hrvati. www.index.hr. Pristupljeno 26. ožujka 2021.
- ↑ Telegram.hr. HRT je opet vrtio film o Bleiburgu u kojem za ustašu kažu: 'On je naravno bio naš, hrvatski vojnik'. Telegram.hr. Pristupljeno 26. ožujka 2021.
- ↑ ZAR OPET! HRT u službi filoustaštva: Javna televizija i ove godine prikazala skandalozni dokumentarac. Novi list (engleski). Pristupljeno 26. ožujka 2021.
- ↑ Biološko ratovanje. Portal Novosti. Pristupljeno 26. ožujka 2021.
Vanjske poveznice uredi
- YouTube Dokumentarni film 'Magnum Crimen 1945.'