Marijan Ofak
Marijan Ofak (Brod na Kupi kraj Delnica, 5. kolovoza 1924. – Velika Gorica, 20. kolovoza 1968.), bio je sudionik NOB-a, načelnik Ozne i Udbe za Gorski kotar, i kasniji načelnik Udbe za Zagreb. [1][2]
Biografija
urediRođen je 5. kolovoza 1924. u mjestu Brod na Kupi kraj Delnica u Gorskom kotaru, u obitelji Ozrena i Dragice Ofak, u rodnom je mjestu završio pučku (osnovnu) školu, dok je realnu gimnaziju pohađao u Delnicama, gdje ga zatiče početak Drugoga svjetskog rata, okupacija Kraljevine Jugoslavije, dolazak talijanskih okupacijskih snaga i uspostava NDH.
Tijekom 1941. primljen je u SKOJ u Delnicama, a u travnju 1942. odlazi u partizane gdje postaje članom KPJ. Ubrzo dobiva zadatak da se prebaci u Zagreb, gdje obavlja subverzivnu aktivnost u grupama ilegalaca pod vodstvom Ivana Steve Krajačića, kojom se prilikom iskazao u prikupljanju narodne pomoći, raspačavanju letaka i izvršavanju drugih zadataka,[3] kada odlazi iz Zagreba, te sudjeluje kao borac u sastavu 1. čete u sastavu 3. bataljuna Goranin NOV-a, da bi potom, nakon osnivanja Ozne 13. svibnja 1944., Ofak prešao u Oznu u činu majora. Kraj rata i završne operacije za oslobođenje Jugoslavije dočekao je u Delnicama, na mjestu načelnika Ozne za Gorski kotar, te je kasnije bio na rukovodećim položajima u Ozni/Udbi u Delnicama, zatim u Daruvaru, Rijeci i naposlijetku je imenovan na dužnost načelnika Udbe za Zagreb.[4]
Kao podsekretar GSUP-a za Zagreb, sekretar GSUP-a je tada bio Josip Manolić, Ofak je kao načelnik Udbe naložio uhićenje i isljeđivanje Anđelka Mijatovića, Vice Vukojevića, Ivana Gabelice, Brune Bušića i drugih koji su prolazili torturu tijekom cijelog razdoblja dok su bili zatvoreni. Naime, Udba je sumnjala kako su isti pripadali grupi studenata koja je prilikom obilježavanja dvadesete obljetnice Dana oslobođenja grada Zagreba, 8. svibnja 1965., bacila s nebodera na Trgu bana Jelačića, tadašnjem Trgu Republike, letke s propagandnim sadržajem, u kojem je pisalo kako se ne radi ni o kakvom oslobođenju, već o „srbokomunističkoj okupaciji“ Zagreba i čitave Hrvatske.[5][6]
Nakon Brijunskog plenuma 1966. i smjene Aleksandra Rankovića s čelnog mjesta savezne Udbe, Ofak biva prisilno smijenjen s mjesta načelnika Udbe za Zagreb te umirovljen, da bi se iz mirovine vratio te je postavljen na mjesto direktora u poduzeću Mašino - Impex u Zagrebu.
Poginuo je u automobilskoj nesreći, 20. kolovoza 1968., u mjestu Velika Mlaka kraj Velike Gorice. Pokopan je uz vojne počasti u Zagrebu, na gradskom groblju Mirogoj.
Marijan Ofak bio je nositelj „Partizanske spomenice 1941. godine“.
Povezani članci
uredi- Josip Boljkovac
- Marijan Kraljević
- Milivoj Kujundžić
- Zdravko Mustač
- Josip Perković
Izvori
uredi- ↑ Radelić Zdenko, Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942.-1954.) - Kadrovi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2019.
- ↑ Jonjić, Tomislav. "Zapisnik tzv. Konferencije prvaka HSS-a u zagrebačkom hotelu Esplanade u rujnu 1945. godine." Arhivski vjesnik 65, br. 1 (2022): 137-196. https://doi.org/10.36506/av.65.7
- ↑ Rajčević, Vojo, Revolucionarni omladinski pokret u Hrvatskoj., sv. 1., Centar društvenih djelatnosti SSO Hrvatske, Zagreb, 1979., .str. 120 - 121.
- ↑ Stražimir, M., Popović, D., Gradska kronika - Teška nesreća kod Velike Gorice - U sudaru Renaulta i autobusa ZET-a, sinoć oko 23h poginuli su Viktor Posarić, bivši načelnik SUP-a Zagreb, i Marijan Ofak, bivši načelnik UDB za Baniju, Večernji list, 21. kolovoza 1968., str. 10.
- ↑ Maxportal, Bruno Bušić: U ljeto 1965. Udba nas je hapsila, a progonio otac danas poznatog političara, 12.07.2017
- ↑ Bušić, Bruno, Jedino Hrvatska: sabrani spisi, Ziral, Toronto, 1983., str. 253.