Mary Jane Seacole (Kingston, 23. studenog 1805.14. svibnja 1881.) bila je Britanka jamajkanskog porijekla i medicinska sestra te poslovna žena.[1] Tijekom Krimskog rata je osnovala "britanski hotel" koji je imao udobne odaje za bolesne časnike i prostorije za objed te je pružala pomoć i zdravstvenu njegu ranjenim vojnicima na bojnom polju. Tijekom rata je upoznala i najpoznatiju medicinsku sestru u povijesti - Florence Nightingale.[2] Dolazeći iz tradicije jamajkanskih i zapadnoafričkih "doktrina", Seacole je pokazala "suosjećanje, vještinu i hrabrost dok je njegovala vojnike tijekom Krimskog rata", koristeći biljne lijekove.[3] Postumno je odlikovana Jamajkanskim ordenom zasluga 1991. Godine 2004. proglašena je najznačajnijom britanskom crnkinjom.[4]

Mary Jane Seacole

Portret Mary Jane Seacole
Rođenje 23. studenog 1805.
Kingston, Jamajka
Smrt 14. svibnja 1881.
London, Engleska
Državljanstvo britansko
Narodnost jamajčanka
Polje Medicina
Poznat po pružanje medicinske skrbi u Krimskom ratu
Istaknute nagrade Red za zasluge Jamajka
Portal o životopisima

Rani život uredi

Mary Seacole rođena je kao Mary Joan Grant u Kingstonu na Jamajci 1805. Interes za medicinu i njegovanje pacijenata je naslijedila od majke. Njena majka, nadimka "Doktorica", njegovala je vojne časnike i njihove obitelji na smještaju East Street, u Kingstonu. U dvanaestoj godini, nakon mnogo promatranja, Seacole je bilo dopušteno pomoći majci s pacijentima.

Kada je na Jamajci 1850-tih izbila epidemija kolere, Seacole je bila jedna od žrtava no nakon uspješnog oporavka preselila se u Panamu kako bi s bratom vodila hotel za bolesne.[5] Dok je bila tamo, dijagnosticirala je možda prvi slučaj kolere u toj regiji.[6] Ponovno, 1853. godine kada je žuta groznica bjesnila po cijeloj Jamajci, Seacoleove su vještine došle do izražaja. Vratila se u Panamu 1854. kada je izbila epidemija u toj zemlji. Nastavila je pomagati u liječenju žrtava kolere i kao rezultat toga postala je poznata kao "žuta žena s Jamajke s lijekom protiv kolere".

Krimski rat uredi

Nakon što je započeo Krimski rat, Seacole je odlučila ponuditi svoje usluge medicinske sestre. Mnogi su vojnici umirali ne samo od rana zadobivenih na bojišnicama, već i od bolesti poput kolere i dizenterije. Seacole je vjerovala da bi njezino iskustvo s tim bolestima bilo od koristi na Krimu.

U svom nastojanju da radi kao medicinska sestra na Krimu, napisala je pismo Florence Nightingale, koja je bila odgovorna za regrutiranje medicinskih sestara za Krim. Ipak, njezin pokušaj bio je neuspješan.[7] Nastavila je tražiti pomoć i podršku pri odlasku na Krim no svi njezini ponovljeni pokušaji su se pokazali uzaludnima zbog rasizma koji je u tom vremenu bio iznimno prisutan. Slijedom toga, odlučila je otići sama uz pomoć svojih resursa.[8]

U vrijeme kada je otputovala na Krim 1854. još nije postojala formalna obuka medicinskih sestara; to je započela Florence Nightingale nakon rata. Mary nije imala nikakvih profesionalnih kvalifikacija jer ženama u to vrijeme nije bilo dopušteno školovati se ili raditi u zdravstvenom sustavu. Medicinske sestre su bile zadužene za podcijenjene poslove poput čuvanja pacijenata, hranjenja, pražnjenja njihovih noćnih posuda i pranja posteljine.[2]

Seacole je često posjećivala vojne postrojbe kao trgovkinja prodavajući svoje namirnice i medicinske potrepštine u blizini britanskog logora, u rovovima oko Sevastopolja i u dolini Tchernaya. Bila je nadaleko poznata britanskoj vojsci kao "Majka Seacole".[9]

Nakon smrti uredi

Nakon njezine smrti bila je zaboravljena gotovo cijelo stoljeće, ali je kasnije prepoznata po svom uspjehu. Njezina autobiografija, Čudesne avanture gospođe Seacole u brojnim zemljama (1857.) koja broji  jedna je od najranijih autobiografija žene mješovite rase.

Podržavatelji Florence Nightingale, posebno The Nightingale Society u više navrata su osporavali njezin značaj i argumentirali da su njezina postignuća preuveličavana.[10][11]

24. studenog 2003. je pokrenuta kampanja za podizanje kipa u Londonu njezinu čast. Riječi koje je novinar William Howard Russell napisao u The Timesu 1857. urezane su na Seacoleov kip: "Vjerujem da Engleska neće zaboraviti onu koja je njegovala bolesne, koja je tražila njezine ranjenike kako bi im pomogla i pružila im pomoć i koja je obavljala posljednje službe za neke od njezinih slavnih mrtvih."[11] Skulptura je postavljena u Paddingtonu 2013.[12]

Racing Green Pictures s producentom Billy Petersonom trenutno snima biografski dugometražni film o njezinu životu. U glavnoj ulozi je Gugu Mbatha-Raw kao Mary Seacole.[13] Kratka animacija o Mary Seacole adaptirana je iz knjige pod naslovom Mother Seacole, objavljene 2005. u sklopu obilježavanja dvjestote obljetnice.[14] Seacole je također predstavljena u BBC -jevoj emisiji Horrible Histories, gdje je tumači Dominique Moore.

14. listopada 2016. Google ju je proslavio Google Doodle -om.[15]

Izvori uredi

  1. Anionwu, Elizabeth Nneka. 2012. Mary Seacole: nursing care in many lands. British Journal of Healthcare Assistants. 6(5): 244–248 |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  2. a b Mary Seacole, Creole Doctress, Nurse and Healer. Helen Rappaport (engleski). 21. listopada 2018. Pristupljeno 24. rujna 2021.
  3. Read Mary's Story. Mary Seacole Trust, Life, Work & Achievements of Mary Seacole (engleski). Pristupljeno 24. rujna 2021.
  4. Nurse named greatest black Briton (engleski). 10. veljače 2004. Pristupljeno 24. rujna 2021.
  5. Jamaica's 1851 cholera outbreak. jamaica-gleaner.com (engleski). 3. studenoga 2010. Pristupljeno 24. rujna 2021.
  6. Mary Seacole (1805-1881). The National Library of Jamaica (engleski). 2. svibnja 2017. Pristupljeno 24. rujna 2021.
  7. Seacole, Mary; Russell, William Howard. 14. listopada 2007. S, W. J. (ur.). Wonderful Adventures of Mrs. Seacole in Many Lands (engleski)
  8. Seacole, Mary. 1857. Wonderful Adventures of Mrs Seacole in Many Lands. James Blackwood. London. str. 73–81. ISBN 978-0140439021
  9. Mary Seacole. web.archive.org. 11. travnja 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2021. Pristupljeno 24. rujna 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  10. Professor Lynn McDonald on Mary Seacole. cwrs.russianwar.co.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2021. Pristupljeno 24. rujna 2021.
  11. a b The scary reason why Florence Nightingale fans are so furious. The Independent (engleski). 14. listopada 2016. Pristupljeno 24. rujna 2021.
  12. thelondonphile. 29. svibnja 2013. New Paddington sculptures. thelondonphile (engleski). Pristupljeno 24. rujna 2021.
  13. Stratton, Charlie. Seacole. Racing Green Pictures. Pristupljeno 24. rujna 2021.
  14. Young, Jason. 3. listopada 2005. Mother Seacole. African Caribbean Community Library, Arts About Wandsworth, Barnet Brookside. Pristupljeno 24. rujna 2021.
  15. U čast Mary Seacole. www.google.com. Pristupljeno 24. rujna 2021.