Mihovil Nikolić
Mihovil Nikolić (Kričke, 29. srpnja 1878. – Zagreb, 28. veljače 1951.) bio je hrvatski pjesnik.
Mihovil Nikolić | |
---|---|
Rođenje | Kričke, 29. srpnja 1878. |
Smrt | Zagreb, 28. veljače 1951. |
Književni period | modernizam |
Supruga | Vera Hržić-Nikolić |
Portal o životopisima |
Životopis
urediRođen je u Kričkama kraj Drniša. Otac mu je bio grkokatolički svećenik.[1] U Zagrebu je 1896. godine završio Višu trgovačku školu.
Bio je dugogodišnji ravnatelj Osiguravajuće zadruge Croatia, jedan od utemeljitelja Društva hrvatskih književnika i predsjednik Matice hrvatske.
Djela
uredi- Pjesme (1898.) (elektronička inačica)
- Knjiga života (1899., sa Srđanom Tucićem)
- Nove pjesme (1905.)
- Razbijeni sni (1905.), drama jednočinka
- Knjiga pjesama (1917.) (elektronička inačica)
- Pjesme (1944.)
- Vjeručka: posljednje poglavlje (1914.), lirska novela
Spomen
uredi- Spomen-ploča Jovanu Hraniloviću i Mihovilu Nikoliću postavljena je 2018. godine na zidu župne kuće (u kojoj su obojica rođeni) župe Pokrova Presvete Bogorodice u Kričkama[1]
Bibliografija
uredi- MIhovil Nikolić, Cjelovi proljeća (priredio Mirko Tomasović), Riječ, Vinkovci, 2005. (86 str.), ISBN 9536929651
- Cvjetko Milanja (priredio), Izbor pjesama / Vladimir Vidrić : Izabrana djela / Mihovil Nikolić, Matica hrvatska, Zagreb, 2000. (257 str), ISBN 953150251X
- Ivan Bošković, Jedna sličica, povod za podsjećanje: Mihovil Nikolić (prilog kulturnoj topografiji Titiusa), Godišnjak Titius 3/2010.
- Božidar Petrač, [neaktivna poveznica], Kolo 4/2018.
Izvori
uredi- ↑ a b Akademija i spomen-ploča Jovanu Hraniloviću i Mihovilu Nikoliću, www.krizevacka-eparhija.com, 24. rujna 2018., arhivirano 22. listopada 2020., pristupljeno 20. prosinca 2021.
- Nikolić, Mihovil, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. prosinca 2021.
Vanjske poveznice
uredi- Mrežna mjesta
- Nikolić, Mihovil, Talijanska enciklopedija znanosti, književnosti i umjetnosti (Treccani)