Misal po zakonu rimskoga dvora
Misal po zakonu rimskoga dvora (Ⰿⰹⱄⰰⰾⱏ ⱂⱁ ⰸⰰⰽⱁⱀⱆ ⱃⰹⰿⱄⰽⱁⰳⰰ ⰴⰲⱁⱃⰰ) naziv je hrvatskoga glagoljskoga prvotiska koji je dovršen 22. veljače 1483. godine, kada je prema zapisu u kolofonu njegovo tiskanje bilo završeno. Hrvatski Prvotisak (lat. editio princeps) otisnut je samo 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove četrdesetdvoredne Biblije. Činjenica da je misal tiskan na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku i glagoljicom, svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu Hrvata u drugoj polovici 15. stoljeća.
Povijest
urediUnatoč svim nagađanjima, za hrvatski Prvotisak, koji je ujedno i prvi misal na Svijetu koji nije tiskan latinicom, nego nekim drugim pismom - glagoljicom, u početku se mislilo da je tiskan u Mletcima, ali u današnje vrijeme prevladala je pretpostavka kako je hrvatski prvotisak tiskan na hrvatskome tlu. Ugledni poznavatelj i povjesničar knjige Zvonimir Kulundžić u svojim je brojnim radovima i knjigama na tu temu iznio uvjerljive dokaze koji govore u prilog Kosinja kao mjesta tiskanja Misala.[1] Ivan Mance u knjizi Kosinj - Izvorište hrvatske tiskane riječi, obrađuje sve dostupne materijale na temu kosinjske tiskare, analizira sve aktualne teze o mjestu prve tiskare u Hrvata te donosi najopsežniju kartografsku analizu Kosinja (u kontekstu tiskare) te time dodatno pozicionira Kosinj kao lokalitet prve tiskare u Hrvata i mjesto tiskanja Misala. Osim Mletaka i Kosinja, za mjesto tiskanja Misala pretpostavljani su tako Izola, Roč i Modruš u Lici. Novijim istraživanjima Ivana Mance u knjizi Kosinjska tiskara - povijesna, informacijska i kartografska studija,[2] Kosinj postaje najutemeljeniji i najizgledniji lokalitet tiskanja Prvotiska, financiranjem Anža (Ivana) VIII Frankapana Brinjskog i radom prvog hrvatskog tiskara i autohtonog Kosinjana Ambroza Kacitića od plemena Kolunića. Tiskan je i na pergameni, te je prva hrvatska i slavenska inkunabula tiskana ne samo na papiru, nego i na pergameni. Osim toga, hrvatski je prvotisak prva hrvatska i slavenska inkunabula tiskana dvobojno, crveno i crno. Jedna je od najljepše tiskanih inkunabula uopće.[3]
Misal prvi spominje zadarski nadbiskup Matej Karaman (1700. – 1771.), potom slovenski filolog Jernej Kopitar, a 1820. godine i bjeloruski slavist i orijentalist Mihail Bobrowski, koji duhovito primjećuje kako je "ovo prvo izdanje rjeđe od bijeloga gavrana". Bobrowski 20. listopada 1821. godine iz Pariza u pismu Jerneju Kopitaru ističe da je Misal prva knjiga u slavenskome svijetu tiskana pomičnim slovima.
Sačuvano je dvanaest[4] nepotpunih primjeraka, od kojih se sedam čuva u Hrvatskoj. Dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (signature: RI-4°-62a i RI-4°-62b), dva u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (signature: Ink.-II-14a i Ink.-II-14b), jedan u samostanu Franjevaca trećoredaca glagoljaša sa Ksavera u Zagrebu (signatura: Sign. II, A, 1.)[5], jedan u Dominikanskom samostanu na otoku Braču[6] te jedan u Gradskoj knjižnici grada Zagreba.[7] Izvan Hrvatske čuva se pet primjeraka. Jedan u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu (signatura: BX2015.A5 R6 1483)[8], jedan u ruskoj Nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu (signatura: Берч. 1)[9], jedan Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (signatura: Ink.1.D.14)[10] te dva primjerka u knjižnici u Vatikanu (signature: Inc. II 733 i Inc. II 744).[11][12]
Povezani članci
urediIzvori
uredi- ↑ Bićanić, Nikola. Novi poticaji i otkrića Zvonimira Kulundžića // Crkva u svijetu, sv. 23, br. 2. (1988.), str. 185.-190. (Hrčak), str. 188.:
- »Zahvaljujući upravo Zvonimiru Kulundžiću, već je i hrvatska historiografija (strana je mnogo prije!) nakon silnih oporbi i suprotstavljanja prihvatila povijesnu činjenicu da je u malom ličkom selu Kosinju krajem 15. stoljeća djelovala prva hrvatska tiskara, koja je ujedno bila i najstarija tiskara na cijelom Slavenskom jugu. U toj su tiskari popovi glagoljaši tiskali svoje brevijare (što izrijekom potvrđuje i senjski biskup Sebastijan Glavinić u izvještaju sa svoje vizitacije Likom i Krbavom nakon izgona Turaka), a prema Kulundžićevom snažno utemeljenom i argumentiranom uvjerenju u toj tiskari ugledalo je svjetlo dana i naše reprezentativno izdanje, editio priceps, Misal po običaju Rimske kurije 1483. godine.«
- ↑ Mance, Ivan. 2023. Kosinjska tiskara - povijesna, informacijska i kartografska studija. Kvaka, župe Gornji i Donji Kosinj, Kosinj konzalting. Velika Gorica, Kosinj, Zagreb. ISBN 9789538417221
- ↑ Hrvatske inkunabule
- ↑ Hrvatski Prvotisak iz 1483. www.croatianhistory.net. Pristupljeno 10. siječnja 2022.
- ↑ Naša glagoljaška baština. Franjevci trećoredci glagoljaši. 30. listopada 2019. Pristupljeno 10. siječnja 2022.
- ↑ User, Super. Samostan Sv. Marije Milosne – Bol na Braču. Dominikanci. Pristupljeno 10. siječnja 2022.
- ↑ Katalog Knjižnica grada Zagreba - Detalji. katalog.kgz.hr. Pristupljeno 10. siječnja 2022.
- ↑ Catholic Church; Otto Vollbehr Collection (Library of Congress), ur. 1483. Misal po zakonu rimskoga dvora 1483. s.n.]. [Europe.
- ↑ Nazor, Anica. 2008. "Ja slovo znajući govorim ..." : knjiga o hrvatskoj glagoljici. Srećko Lipovčan, Zlatko Rebernjak. Erasmus. Zagreb. str. 90. ISBN 978-953-6132-83-6. OCLC 682146339
- ↑ Missale Romanum Glagoliticum. Österreichische Nationalbibliothek (njemački). Pristupljeno 10. siječnja 2022.
- ↑ Incunable - Inc.II.733. Digital Vatican Library
- ↑ Inc.II.733, Inc.II.734. 25. siječnja 2022. Missale Romanum Glagoliticum. Biblioteca Apostolica Vaticana
Literatura
uredi- Zvonimir Kulundžić, Kosinj - kolijevka štamparstva slavenskog juga, Zagreb, 1960.
- Zvonimir Kulundžić, Naše diskusije - Kosinj i "Telegram", Razlog, br. 45/46, rujan 1966., str. 129. – 148. (separat)
- Zvonimir Kulundžić, 500. obljetnica kosinjskog misala - prve hrvatske tiskanje knjige, Zagreb, 1983.
- Ivan Mance, Kosinj - Izvorište hrvatske tiskane riječi, Split, 2013.