Molučki otoci

(Preusmjereno s Moluci)

Molučki otoci ili Otoci začina, ime pod kojim su u razdoblju kolonijalizma bili poznati, su indonezijska otočna grupa između otoka Sulawesi i Nova Gvineja. Prostiru se na području od 74.505 km² s 2,1 milijun stanovnika. Glavni grad područja je Ambon. Otočna grupa je podijeljena na dva upravna područja, pokrajinu Moluci (Maluku) i pokrajinu Sjeverni Moluci (Maluku Utara). Najvažniji otoci sjeverne grupe su Halmahera, Ternate i Sula, a najvažniji u južnom dijelu su Ambon, Seram i Buru, te manje otočne grupe Banda, Aru i Tanimbar. Na otocima žive Malajci, Alfuri i Ambonci. Prvobitni veliki udio kršćana (oko 35%) u zadnje vrijeme opada zbog brojnog doseljavanja muslimana iz ostalih dijelova Indonezije.

Molučki otoci
id. Kepulauan Maluku
Molučki otoci
Molučki otoci
Geografija
LokacijaJugoistočna Azija i Oceanija
Koordinate03°S 129°E / 3°S 129°E / -3; 129
Broj otokaoko 1000
Površina78.897[1] km²
Najviši vrhBinaiya (3.027 m)
DržavaIndonezija
Demografija
Ukupno stanovnika3.131.860[2] (2020)
Najveće naseljeAmbon  (347.288)

Prva europska uporišta osnovali su Portugalci 1512.[1] i odavde su kontrolirali put začina prema Europi. Molučki otoci 1663. dolaze u posjed Nizozemske. U ratovima s Napoleonom nizozemske posjede zauzimaju Englezi (1796.1802. i 1810.1816.). U vrijeme 2. svjetskog rata otoke zaposjeda Japan, a nakon rata, oni postaju dio Indonezije.

Kršćanski dio stanovništva Molučkih otoka je na južnom dijelu otočja 1950. proklamirao nezavisnu Republiku Južnih Moluka (Republik Maluku Selatan ili Republiek der Zuid-Molukken). Ovaj pokušaj uzurupacije vlasti Indonezija je oružjem potisnula 1963., no napetosti između kršćana i muslimana i dalje tinjaju, što je dovelo do stanja sličnog građanskom ratu. Nemiri su ponovo intenzivirani od 1998. Oko 80.000 stanovnika je napustilo to područje u strahu od nastavka i rasplamsavanja nemira.

IzvoriUredi

  1. a b Moluccas | islands, Indonesia | Britannica. www.britannica.com (engleski). Pristupljeno 4. listopada 2022.
  2. Badan Pusat Statistik. www.bps.go.id. Pristupljeno 4. listopada 2022.