Most na kraju svijeta (2014.)

(Preusmjereno s Most na kraju svijeta)

Most na kraju svijeta je film redatelja Branka Ištvančića iz 2014., snimljen po romanu Čuvari mostova Josipa Mlakića.[1][2] Film, kao i roman, tematizira nesretne ljudske sudbine iz vremena rata u Hrvatskoj. U ozračju straha i povratka srpskih prognanika u svoje kuće u kojima su u međuvremenu naseljeni Hrvati izbjegli iz Bosne, jedan starac nestaje, a istraga policajca koji je i sam naseljen u srpskoj kući s vremenom postaje sve osobnija.[3] Originalnu glazbu za film skladao je Dalibor Grubačević.[4]

Most na kraju svijeta
Plakat filma
RedateljBranko Ištvančić
ScenaristJosip Mlakić
Glavne ulogeAleksandar Bogdanović
Sanja Radišić
Slaven Knezović
GlazbaDalibor Grubačević
SnimateljBranko Cahun
MontažaVeljko Segarić
Godina izdanja2014.
Trajanje114 min.
Država Hrvatska
Bosna i Hercegovina
Srbija
Francuska
Jezikhrvatski
Žanrdrama, triler
Mrežno sjedište
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Glavne uloge uredi

Radnja uredi

Rat je završio. Sela bosanskih Hrvata su uništena i oni su nastanjeni u kućama hrvatskih Srba. Posebnom državnom uredbom, u srpske kuće trebaju se početi vraćati njihovi vlasnici, a Hrvate koji žive u njima čeka neizvjesnost. Javlja se bijes i neprijateljstvo. Netrpeljivost prema Srbima povratnicima osjeća se na svakom koraku. Dočekuju ih rafalima iz kalašnjikova. U toj jezivoj atmosferi, nestaje starac Jozo, bosanski Hrvat, i gubi mu se svaki trag. Policajac Filip, i sam nastanjen u srpskoj kući, treba istražiti slučaj. Iako su svi uvjereni da je Jozu ubio neki Srbin povratnik, Filip predano započinje istragu ne želeći vjerovati pričama. Filip u istrazi otkriva vlastite demone prošlosti.[5][6]

Glazba iz filma uredi

U svibnju 2015. diskografska kuća Aquarius Records objavila je soundtrack s glazbom koju je Dalibor Grubačević skladao za ovaj film.[4] Most na kraju svijeta drugi je igrani film na kojem Grubačević surađuje s redateljem Brankom Ištvančićem.[7]

  »Budući da se radi o mračnom trileru čija je radnja smještena u sredinu 90-ih godina prošlog stoljeća, redatelj Branko Ištvančić i ja odlučili smo se za vrlo tamne orkestralne tonove, kako bismo stvorili nelagodne i napete osjećaje i tako glazbom popratili priču koja se bavi ljudskim sudbinama u poratnom području. Glazba se sastoji od jedne teme u nekoliko varijacija te glazbenih fragmenata harmonike koja se kao "light motiv" pojavljuje vizualno i zvukovno tijekom cijelog filma kao metafora izgubljenog vremena.«
(Dalibor Grubačević[7])


Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi