Wikipedija

N'Golo Kanté

francuski nogometaš

N'Golo Kanté (Pariz, 29. ožujka 1991.) francuski je profesionalni nogometaš i reprezentativac koji igra na poziciji zadnjeg veznog igrača. Trenutačno igra za Al-Ittihad.

N'Golo Kanté

Kanté tijekom zagrijavanja za utakmicu Francuske nogometne reprezentacije 2018. godine.

Država Francuska
Osobni podatci
Puno ime N'Golo Kanté[1]
Rođenje 29. ožujka 1991.[2]
Pariz, Francuska
Visina 168 cm[3]
Klub
Trenutačni klub Al-Ittihad
Broj 7
Pozicija Zadnji vezni
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2012. – 2013.
2013. – 2015.
2015. – 2016.
2016. – 2023.
2023. – danas 		Boulogne
Caen
Leicester City
Chelsea
Al-Ittihad 		0038 000(3)
0075 000(4)
0037 000(1)
0090 00(11)
0030 000(2)
Reprezentativna karijera**
2016. – danas Francuska 0061 000(2)
Osvojene medalje
Nogomet
Europska prvenstva
srebro Francuska 2016. Francuska
Svjetska prvenstva
zlato Rusija 2018. Francuska
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 9. srpnja 2024.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Svoju seniorsku karijeru započeo je u klubu Boulogne te nakon toga dvije sezone proveo u Caenu u francuskoj Ligue 1. Godine 2015. za cifru od 5,6 milijuna funti prešao je u Leicester City te postao integralnim članom momčadi koja je te sezone osvojila svoj prvi naslov engleskog prvaka u povijesti. Sljedeće godine, Kanté prelazi u Chelsea za cifru od 32 milijuna funti s kojim ponovno osvaja naslov prvaka Engleske. Te iste sezone također osvaja i nagrade za najboljeg igrača Premier lige koje svake godine dodjeljuju Udruženja profesionalnih nogometaša i novinara u Engleskoj. Osvojivši naslov prvaka s Chelseom, Kanté je postao drugi igrač u povijesti lige, nakon Erica Cantone 1992. i 1993., koji je s dva različita kluba dvije godine za redom osvojio naslov prvaka.[4]

Svoju reprezentativnu karijeru za Francusku Kanté je započeo 2016. godine s kojom je iste godine stigao do finala Europskog prvenstva. Dvije godine kasnije, odigrao je jednu od ključnih uloga u francuskom osvajanju naslova prvaka svijeta u Rusiji.

Klupska karijera

uredi

Boulogne

uredi

Rođen u Parizu,[5] Kanté je svoju karijeru započeo u dobi od osam godina u klubu JS Suresnes u zapadnom predgrađu glavnog grada Francuske, treniravši tamo puno desetljeće. Prema riječima pomoćnika menadžera Pierrea Villea, Kanté je ostao izvan vidokruga velikih klubova zbog svoje niske građe i nesebičnog stila igre.[6] Kroz svoje kontakte, predsjednik kluba Suresnes je 2010. godine pomogao Kantéu da uđe u rezervnu momčad kluba Boulogne. Svoj profesionalni debi ostvario je u posljednjoj utakmici Ligue 2 dana 18. svibnja 2012. godine u 1:2 domaćem porazu svog u tom trenutku već izbačenog tima iz navedene lige protiv Monaca, nakon što je u utakmici zamijenio Virgilea Reseta u posljednjih 11 minuta susreta.[7]

Tijekom sezone 2012./13. nastupao je u trećoj francuskoj ligi gdje je propustio tek jednu utakmicu. Dana 10. kolovoza postigao je svoj prvi pogodak u pobjedi protiv Luzenaca na stadionu Stade de la Libération,[8] a tijekom sezone zabio je još dva zgoditka.

Caen

uredi

Godine 2013. pridružio se klubu Caen u francuskoj Ligue 2 gdje je u prvoj sezoni odigrao svih 38 utakmica i pomogao klubu da sezonu završi na trećem mjestu čime su automatski promovirani u Ligue 1. U svojoj drugoj utakmici, dana 9. kolovoza, postigao je svoj prvi pogodak u 2:1 pobjedi protiv Lavala.[9] Drugi pogodak za Caen postigao je 11. travnja 2014. godine u 3:2 pobjedi protiv Istresa.[10]

Sljedeće sezone, Kanté je odigrao 37 utakmica za Caen u Ligue 1; klub je nakon završetka sezone osigurao ostanak u prvoj francuskoj ligi. Razlog zbog čega je jednu utakmicu propustio leži u dobivenom crvenom kartonu u domaćem 0:1 porazu protiv Rennesa dana 30. kolovoza.[11] Tri tjedna prije toga, postigao je svoj prvi pogodak u 3:0 pobjedi protiv Eviana.[12] Tijekom cijele sezone izračunato je da je Kanté oduzeo više lopti od bilo kojeg drugog igrača u Europi.[6]

 
Kanté u Caenu.
 
Kanté u Chelsea 2017. godine.

Leicester City

uredi

Steve Walsh koji je do tog trenutka u klub već doveo Jamieja Vardyja i Riyada Mahreza odgovoran je i za dovođenje mladog Kantéa u Leicester City.[13] Dana 3. kolovoza 2015. godine, Kanté se pridružio Leicesteru potpisavši četverogodišnji ugovor za neobjavljenu cifru (nagađa se da je transfer iznosio 8 milijuna Eura odnosno 5,6 milijuna funti).[14][15] Pet dana kasnije ostvario je svoj debi u Leicesteru zamijenivši Vardyja u posljednjih 8 minuta utakmice koju je njegov klub u konačnici dobio rezultatom 4:2 protiv Sunderlanda. Dana 7. studenog postigao je svoj prvi pogodak u Premijer ligi u 2:1 domaćoj pobjedi protiv Watforda.[16]

Za svoju impresivnu igru, Kanté je dobivao konstantne pohvale, a smatra ga se jednim od najzaslužnijih igrača koji su Leicester City doveli do njihovog prvog naslova prvaka Premijer lige u povijesti.[17][18] U travnju je postao jednim od četvorice Leicesterovih igrača koji su ušli u najbolju nogometnu ekipu godine po izboru Udruženja profesionalnih nogometaša Engleske.[19] Do kraja sezone Kanté je sudjelovao u 175 duela (31 više od bilo kojeg drugog igrača), dok je 157 puta oduzeo loptu protivniku (15 više od bilo kojeg drugog igrača) čime je zasjeo na vrh statistike defenzivnih igrača kompletne Premijer lige u sezoni 2015./16.[20]

Kanté je bio jedini ključni igrač momčadi Leicestera koji je u ljeto 2016. godine napustio klub.[21] Kasnije se pokazalo da je njegov odlazak bio jedan od ključnih faktora Leicesterovog naglog pada forme u sezoni 2016./17. jer klub nije uspio pronaći dostojnu zamjenu za sredinu terena.[22]

Chelsea

uredi

Dana 16. srpnja 2016. Kanté je za Chelsea potpisao ugovor u vrijednosi od 32 milijuna funti. Nakon potpisivanja petogodišnjeg ugovora, Kanté je izjavio: "Sretan sam što sam potpisao za jedan od najvećih klubova u Europi. Za mene je to ostvarenje sna".[23][24] Kanté je dobio dres s brojem 7 koji je odlaskom Ramiresa u siječnju postao dostupan.[25]

Dana 15. kolovoza 2016. Kanté je ostvario svoj debi u prvoj utakmici sezone protiv West Ham Uniteda. Premda je već u trećoj minuti susreta dobio žuti karton, odigrao je fantastičnu utakmicu te pomogao Chelsea da na kraju slavi rezultatom 2:1.[26] Tri mjeseca nakon njegovog dolaska u London po prvi puta je odigrao susret sa svojim bivšim klubom Leicester Cityjem u kojem je proglašen igračem utakmice i kojeg je Chelsea dobio 3:0.[27] Dana 23. listopada postigao je svoj prvi pogodak za Chelsea u 4:0 domaćoj pobjedi protiv Manchester Uniteda.[28]

Dana 26. prosinca 2016. godine Kanté je proglašen šestim najboljim nogometašem svijeta te godine od strane francuskog časopisa L'Équipe.[29] Dana 13. ožujka 2017. Kanté je ponovno proglašen igračem utakmice u četvrt-finalnom susretu u FA kupu protiv Manchester Uniteda na Stamford Bridgeu u kojem je postigao jedini pogodak.[30][31]

Dana 20. travnja, Udruženje profesionalnih nogometaša Engleske po drugi puta za redom stavilo je Kantéa u najbolju nogometnu momčad sezone. Kanté je također imenovan i najboljim igračem lige od strane Udruženja profesionalnih nogometaša i sportskih novinara, kao i najboljim igračem Premier lige te sezone.[32][33][34][35] Kanté je postao prvim igračem nakon Erica Cantone 1993. godine koji je s dva različita kluba dvije godine za redom postao prvakom Engleske.[36] U listopadu 2017. godine Kanté je bio nominiran za nagradu Zlatna lopta koja se svake godine dodjeljuje najboljem nogometašu svijeta.[37]

Reprezentativna karijera

uredi
 
Kanté u duelu s Lukom Modrićem tijekom finala Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine.

Zbog toga što su mu roditelji podrijetlom iz afričke države Mali, predstavnici tamošnjeg nogometnog saveza prije Afričkog kupa nacija 2015. godine poslali su službenu pozivnicu Kantéu da započne igrati za njih, jer do tada on nije nastupio niti za jedan uzrast francuske nogometne reprezentacije. Kanté je odbio uz obrazloženje da se još uvijek nastoji etablirati u Ligue 1.[38] U siječnju 2016. godine Mali je ponovno pozvao mladog Kantéa da zaigra za tamošnju reprezentaciju,[39] ali ih je on i ovaj put odbio zbog vlastite neodlučnosti i čekanja dobivanja poziva za Francusku.[40]

Dana 17. ožujka 2016. godine Kanté je po prvi puta izabran za seniorsku reprezentaciju Francuske i to prije prijateljskih utakmica s Rusijom i Nizozemskom.[41] Svoj debi ostvario je protiv Nizozemske osam dana kasnije, zamijenivši Lassana Diarru u poluvremenu utakmice koju je Francuska u konačnici dobila rezultatom 3:2 na Amsterdam Areni.[42] Na svoj 25-i rođendan, 29. ožujka, započeo je utakmicu i postigao svoj prvi pogodak u 4:2 pobjedi protiv Rusije na stadionu Stade de France; kolega iz reprezentacije koji ujedno s Kantéom dijeli i rođendan Dimitri Payet također je bio strijelac na toj utakmici.[43]

Dana 10. lipnja 2016., Kanté je započeo prvu utakmicu Europskog prvenstva protiv Rumunjske. Odigrao je cijeli susret, najviše puta dodao loptu, najviše puta ušao u duel, najviše puta presjekao protivnički napad, pretrčao najviše kilometara i asistirao Dimitri Payetu za pobjednički 2:1 pogodak.[44][45][46] U osmini-finala protiv Irske koja se igrala na stadionu Parc Olympique Lyonnais, Kanté je u 27. minuti susreta dobio žuti karton (njegov drugi u natjecanju zbog čega je mogao biti suspendiran iz eventualnog četvrt-finalnog susreta) pa ga je u 46-oj minuti utakmice zamijenio Kingsley Coman.[47] Kanté nije nastupio u finalu Eura 2016. godine kojeg je Francuska u konačnici izgubila 0:1 od Portugala nakon produžetaka.[48]

 
Osim što ga je hvalio za igračke sposobnosti, trener Antonio Conte (u pozadini fotografije) za Kantéa je izjavio da se radi i o fantastično discipliniranom igraču koji na treninzima uvijek daje sve od sebe, a opisao ga je i kao "veznog igrača koji ima sve".

Dana 17. svibnja 2018. godine pozvan je kao jedan od dvadeset i tri igrača koja će nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.[49] Dana 15. srpnja Kanté je odigrao cijelu utakmicu finala Svjetskog prvenstva kojeg je Francuska dobila rezultatom 4:2 protiv Hrvatske i tako po drugi puta u svojoj povijesti postala svjetskim prvakom.[50]

Stil igre

uredi

Nakon što je postigao prvi pogodak u svojoj seniorskoj karijeri, francuski lokalni mediji započeli su Kantéa uspoređivati s ranim danima Claudea Makéléléa u Nantesu, a sve zbog njihove sličnosti u igračkom stilu te važne uloge koju imaju u sredini terena. Nakon što su Kantéa mediji upitali da li upravo Makéléléa smatra svojim idolom, on je odgovorio da je njegov uzor ipak Lassana Diarra.[8][51][52] Makélélé je u veljači 2017. godine izjavio da je liderstvo jedini atribut koji Kantéu nedostaje kako bi postao "izvanredan igrač".[53] Zbog svoje dinamičnosti, malene građe, napornog treniranja,[54][55][56] energije, fantastičnog baratanja loptom[51][57][58] kao i zbog osjećaja za vlastitu poziciju na terenu, fizičke spreme, inteligencije, svestranosti i mogućnosti čitanja igre,[59] Kanté je u sezonama 2014./15.[60] i 2015./16. najviše puta ulazio u duele s protivničkim igračima i oduzimao lopte od svih drugih u svim najboljim ligama Europe.[61]

Premda je najpoznatiji po svom taktičkom i defenzivnom stilu igre - ponajviše zbog mogućnosti presijecanja protivničkih napada, ulaženja u defenzivne duele i sprječavanja protivničkih napada - Kanté je također sposoban i odigrati ofenzivnu ulogu nakon što dobije loptu u posjed zbog svoje jednostavne, ali precizne distribucije lopte.[52][55][59][62][63][64] U travnju 2016. godine Sir Alex Ferguson izjavio je da je "Kanté uvjerljivo najbolji igrač lige".[55] Njegov sunarodnjak Paul Pogba za Kantéovu ustrajnost i kondiciju je izjavio: "Svi znaju da N'Golo Kanté može trčati za svih 11 igrača - to je njegova najbolja kvaliteta",[63] dok je bivši Kantéov trener iz Leicestera Claudio Ranieri komentirao: "Taj mali Kanté je toliko puno trčao da sam u jednom trenutku pomislio da u gaćama ima skrivene baterije. Na treninzima nikad nije prestajao trčati. Govorio bih mu: 'Jednog dana svjedočit ću kako nabacuješ loptu u kazneni prostor i onda trčiš do nje kako bi ju glavom udario u okvir gola'. On je nevjerojatan".[55]

Osim za igračke sposobnosti, Kantéov trener Antonio Conte u Chelsea ga je hvalio zbog njegove discipline tijekom treninga i želje za konstantnim osobnim igračkim napretkom[62][64] te ga je opisao kao "veznog igrača koji ima sve".[58]

Osobni život

uredi

Kantéovi roditelji emigrirali su u Francusku iz države Mali još 1980. godine, a on je odrastao u malom stanu u zapadnom predgrađu Pariza Rueil-Malmaison, Hauts-de-Seine.[6] Ime je dobio po kralju Ngolu Diarri iz carstva Bamana.[65] Od 2017. godine njegova mlađa sestra igra za mladi tim Suresnes.[6] Na startu svoje profesionalne karijere u Boulogneu on je svakoga dana na trening dolazio svojim skuterom, a od 2017. godine vozi automobil Mini Moris što BBC-jev sportski novinar Paul Fletcher opisuje kao "dokaz njegove potpune nezainteresiranosti za pokazivanje bogatstva".[6] Kanté prakticira islamsku vjeroispovijest.[66][67]

Statistika

uredi

Klupska statistika

uredi
Nastupi i pogodci po klubovima, sezonama i natjecanjima
Klub Sezona Liga Nacionalni kupovi[a] Liga kupovi[b] Europa Ostalo Ukupno
Division Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi
Boulogne 2011./12.[68] Ligue 2 1 0 0 0 0 0 — — 1 0
2012./13.[68] Championnat National 37 3 2 1 0 0 — — 39 4
Ukupno 38 3 2 1 0 0 — — 40 4
Caen 2013./14.[68] Ligue 2 38 2 4 1 1 0 — — 43 3
2014./15.[68] Ligue 1 37 2 1 1 1 0 — — 39 3
Ukupno 75 4 5 2 2 0 — — 82 6
Leicester City 2015./16. Premijer liga 37 1 1 0 2 0 — — 40 1
Chelsea 2016./17. Premijer liga 35 1 5 1 1 0 — — 41 2
2017./18. Premijer liga 34 1 5 0 2 0 6[c] 0 1[d] 0 48 1
2018./19. Premijer liga 7 1 0 0 1 0 1[e] 0 0 0 9 1
Ukupno 76 3 10 1 4 0 7 0 1 0 98 4
Ukupno u karijeri 226 11 18 4 8 0 7 0 1 0 260 15
  1. ↑ Uključuje Francuski kup i FA kup
  2. ↑ Uključuje Francuski liga kup and Engleski Liga kup
  3. ↑ Nastupi u Ligi prvaka
  4. ↑ Nastupi u FA Community Shield
  5. ↑ Nastupi u Europskoj ligi

Međunarodna statistika

uredi
Nastupi i pogodci po reprezentaciji i godinama
Reprezentacija Godina Nastupi Golovi
Francuska 2016. 13 1
2017. 7 0
2018. 13 0
Ukupno 33 1

Međunarodni pogodci

uredi
Zaključno s utakmicom odigranom 9. rujna 2019. godine.
Međunarodni pogodci po datumu, stadionu, nastupu, protivniku, rezultatu, ukupnom rezultatu i natjecanju
No. Datum Stadion Nastup Protivnik Rezultat Ukupan rezultat Natjecanje Ref.
1 29. ožujka 2016. Stade de France, Saint-Denis, France 2   Rusija 1:0 4:2 Prijateljska utakmica [69]

Izvori

uredi
  1. ↑ Updated squads for 2017/18 Premier League confirmed. Premier League. 2. veljače 2018. Pristupljeno 10. veljače 2018.
  2. ↑ FIFA World Cup Russia 2018: List of players: France (PDF). FIFA. 15. srpnja 2018. str. 11. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. kolovoza 2018. Pristupljeno 28. rujna 2018.
  3. ↑ Home | Saudi Pro League. Saudi Professional League Association (engleski). 16. svibnja 2024. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2024. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  4. ↑ Mark Ogden. 9. veljače 2017. Chelsea's N'Golo Kante should be top contender for Footballer of the Year. ESPN FC. Pristupljeno 4. siječnja 2018.
  5. ↑ Edwards, Peter. 30. ožujka 2017. N'Golo Kante Uncovered: This is what drives the Chelsea star on. The Express
  6. ↑ a b c d e Fletcher, Paul. 29. ožujka 2017. N'Golo Kante: How can Premier League clubs create next star?. BBC Sport. Pristupljeno 1. travnja 2017.
  7. ↑ US Boulogne vs. Monaco – 18 May 2012 – Soccerway. soccerway.com. Pristupljeno 4. lipnja 2014.
  8. ↑ a b Ngolo Kanté fait souffler un vent de fraîcheur sur Boulogne [N'Golo Kanté blows a wind of freshness on Boulogne]. La Voix du Nord (francuski). 12. kolovoza 2012. Pristupljeno 21. ožujka 2016.
  9. ↑ Stade Lavallois : À Caen la victoire ! [Stade Lavallois: Victory to Caen!] (francuski). La Mayenne, on adore !. 9. kolovoza 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2016. Pristupljeno 21. ožujka 2016.
  10. ↑ Le SM Caen remonte sur le podium de la Ligue 2 [SM Caen get back on the podium in Ligue 2] (francuski). France 3. 12. travnja 2014. Pristupljeno 21. ožujka 2016.
  11. ↑ Malherbe pas récompensé de ses efforts [Malherbe not rewarded for their efforts]. Liberté (francuski). 30. kolovoza 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2017. Pristupljeno 21. ožujka 2016.
  12. ↑ Evian-Caen (0–3) (francuski). Goal.com. 9. kolovoza 2014. Pristupljeno 21. ožujka 2016.
  13. ↑ Percy, John. 17. siječnja 2016. Arsenal raid Leicester for highly-rated scout who helped sign Riyad Mahrez and N'Golo Kante. The Daily Telegraph. Pristupljeno 26. travnja 2016.
  14. ↑ Leicester City: N'Golo Kante signs from Caen. BBC Sport. Pristupljeno 3. kolovoza 2015.
  15. ↑ Leicester sign N'Golo Kante from Caen but Charles Aranguiz not keen. ESPN FC. 3. kolovoza 2015. Pristupljeno 3. kolovoza 2015.
  16. ↑ Leicester City: Leicester beat Watford. BBC Sport. Pristupljeno 7. studenoga 2015.
  17. ↑ Jamie Carragher: Leicester's N'Golo Kante has impressed me more than Arsenal's Petr Cech. Daily Express. 1. siječnja 2016.
  18. ↑ Hafez, Shamoon. 23. siječnja 2016. Leicester 3–0 Stoke. BBC Sport. Pristupljeno 25. siječnja 2016.
  19. ↑ PFA awards: Leicester and Spurs dominate Premier League team. BBC Sport. 21. travnja 2016. Pristupljeno 6. svibnja 2018.
  20. ↑ Premier League 2015–16: The season that defied expectations. 17. svibnja 2016. Prenosi www.bbc.co.uk
  21. ↑ Lyall Thomas. 12. siječnja 2017. Claudio Ranieri urges Leicester fans to welcome N'Golo Kante on return. Sky Sports. Pristupljeno 13. siječnja 2017.
  22. ↑ Leicester City: What has changed at the Premier League champions?. BBC Sport. 9. veljače 2017. Pristupljeno 11. veljače 2017.
  23. ↑ Kante Signs. Chelsea FC. 16. srpnja 2016. Pristupljeno 16. srpnja 2016.
  24. ↑ N'Golo Kante seals £32m transfer from Leicester to Chelsea. Sky Sports. 16. srpnja 2016. Pristupljeno 16. srpnja 2016.
  25. ↑ Rathborn, Jack. 25. srpnja 2016. Chelsea have revealed N'Golo Kante's squad number. Pristupljeno 28. srpnja 2016.
  26. ↑ Chelsea 2–1 West Ham: Costa's late strike earns Conte's first Premier League win. BBC Sport. 15. kolovoza 2016.
  27. ↑ Chelsea 3–0 Leicester City. BBC Sport. 15. listopada 2016.
  28. ↑ Chelsea 4–0 Manchester United. BBC Sport. 23. listopada 2016.
  29. ↑ Les 100 meilleurs joueurs de l'année 2016. L'Équipe (francuski). 26. prosinca 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. srpnja 2018. Pristupljeno 4. listopada 2018.
  30. ↑ Kante Fires as Chelsea Sends United Packing. Bein Sports. 14. ožujka 2017.
  31. ↑ Chelsea 1 Manchester United 0. BBC. 13. ožujka 2017.
  32. ↑ PFA teams of the year: Chelsea and Tottenham dominate Premier League XI. BBC Sport. 20. travnja 2017. Pristupljeno 6. svibnja 2018.
  33. ↑ Men’s PFA Players’ Player of the Year 2017. The Professional Footballers Association. 13. travnja 2017.
  34. ↑ N’Golo Kante is Footballer of the Year. Football Writers' Association. FWA. Pristupljeno 8. svibnja 2017.
  35. ↑ Kante honoured to win EA SPORTS Player of the Season. Premier League. Premier League. Pristupljeno 6. lipnja 2017.
  36. ↑ N’Golo Kanté’s relentless drive takes him to historic title double. The Guardian. 14. svibnja 2017.
  37. ↑ Kanté in the running for Ballon D'or. Chelsea FC Official News. 9. listopada 2017.
  38. ↑ N'Golo Kanté (Caen) pourrait choisir de représenter le Mali [N'Golo Kanté (Caen) could choose to represent Mali]. L'Equipe (francuski). Pristupljeno 10. lipnja 2016.
  39. ↑ N'Golo Kante: Mali make second approach to midfielder. BBC Sport. Pristupljeno 10. lipnja 2016.
  40. ↑ Leicester's N'Golo Kante undecided over possible France, Mali call-ups. ESPN FC. Pristupljeno 10. lipnja 2016.
  41. ↑ Equipe de France : Ngolo Kanté et Dimitri Payet appelés par Didier Deschamps [French Squad: Ngolo [sic] Kanté and Dimitri Payet called up by Didier Deschamps]. L'EQUIPE (francuski). 17. ožujka 2016. Pristupljeno 17. ožujka 2016.
  42. ↑ Sharpe, James. 25. ožujka 2016. Leicester City NEWS: N'Golo Kante makes France debut in win over Holland as Johan Cruyff remembered. Leicester Mercury. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2020. Pristupljeno 4. listopada 2018.
  43. ↑ Birthday boys N'Golo Kante and Dimitri Payet help France to victory. Eurosport. 29. ožujka 2016. Pristupljeno 29. ožujka 2016.
  44. ↑ Payet stunner gives hosts France opening win. www.uefa.com. 10. lipnja 2016.
  45. ↑ Payet's late stunner helps France floor Romania. 11. lipnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2016.
  46. ↑ Leicester City star N'Golo Kante admits Euro 2016 will be tough after shining in France victory. Leicester Mercury. 11. lipnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2020. Pristupljeno 4. listopada 2018.
  47. ↑ Adams, Tom. 6. srpnja 2016. The Kante dilemma: Can Didier Deschamps solve his biggest problem?. Eurosport. Pristupljeno 17. srpnja 2016.
  48. ↑ Euro 2016 Final Defeat For Kante’s France. Leicester City F.C. 10. srpnja 2016. Pristupljeno 17. srpnja 2016.
  49. ↑ Charles, Andy. 21. svibnja 2018. Alexandre Lacazette and Anthony Martial on standby for France World Cup squad and Dimitri Payet out. Sky Sports. Pristupljeno 15. srpnja 2018.
  50. ↑ McNulty, Phil. 15. srpnja 2018. France 4–2 Croatia. BBC Sport. Pristupljeno 28. rujna 2018.
  51. ↑ a b Michael Cox. 23. kolovoza 2016. Disappointing lack of deep-lying playmakers in the Premier League. ESPN FC. Pristupljeno 28. veljače 2017.
  52. ↑ a b Henry Young. 3. siječnja 2017. N'Golo Kante: English football's most effective player?. CNN. Pristupljeno 4. siječnja 2018.
  53. ↑ N'Golo Kante isn't 'an exceptional player' yet – Claude Makelele. ESPN FC. 28. veljače 2017. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
  54. ↑ Dominic Fifield. 7. ožujka 2017. Chelsea have the look of an unstoppable force thanks to N’Golo Kanté. The Guardian. Pristupljeno 27. rujna 2017.
  55. ↑ a b c d JJ Bull. 8. travnja 2016. Why N'Golo Kante is the best midfielder in the Premier Leaguem. The Daily Telegraph
  56. ↑ Miguel Delaney. 12. ožujka 2017. Antonio Conte sees himself in N'Golo Kante, Chelsea's midfield revelation, ahead of Manchester United clash. The Independent. Pristupljeno 4. siječnja 2018.
  57. ↑ Tom Adams. 29. prosinca 2016. Man of the year N’Golo Kante: an unbroken story of excellence. Eurosport. Pristupljeno 28. veljače 2017.
  58. ↑ a b Nick Ames. 29. listopada 2016. Antonio Conte hails in-form N’Golo Kanté as ‘the complete midfielder’. The Guardian. Pristupljeno 4. siječnja 2018.
  59. ↑ a b Paul Fletcher. 29. ožujka 2017. N'Golo Kante: How can Premier League clubs create next star?. BBC Sport. Pristupljeno 4. siječnja 2018.
  60. ↑ Dale Johnson. 2. lipnja 2015. Top European league player stats of the 2014–15 season. ESPN FC. Pristupljeno 4. siječnja 2018.
  61. ↑ Jon Moody. 10. travnja 2016. Incredible stat reveals how vital N'Golo Kante has been to Leicester City this season. www.mirror.co.uk. Pristupljeno 4. siječnja 2017.
  62. ↑ a b Dominic Fifield. 11. ožujka 2017. N’Golo Kanté was a champion already but Antonio Conte has made him better. The Guardian. Pristupljeno 4. siječnja 2018.
  63. ↑ a b Luke Brown. 15. travnja 2017. Paul Pogba praises France team-mate N'Golo Kante's tenacity as Manchester United prepare to host Chelsea. The Independent. Pristupljeno 4. siječnja 2018.
  64. ↑ a b Kante in the spotlight, whether he likes it or not. FIFA.com. 20. rujna 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2018. Pristupljeno 4. siječnja 2018.
  65. ↑ Dormé, Elodie. 21. kolovoza 2017. Kanté dévoile pourquoi ses parents l'ont appelé N'Golo (francuski). Yahoo Sport
  66. ↑ Williams, Tom. Finding N'Golo Kante: The Men Who Discovered the PFA Player of the Year. Bleacher Report (engleski). Pristupljeno 13. srpnja 2018.
  67. ↑ Savas, Laura. 17. rujna 2018. N'Golo Kante: Chelsea star eats curry and watches Match of the Day at fan's house after mosque meeting. BBC Sport. Pristupljeno 18. rujna 2018.
  68. ↑ a b c d N. Kanté: Summary. Soccerway. Perform Group. Pristupljeno 28. rujna 2018.
  69. ↑ France 4–2 Russia. BBC Sport. 29. ožujka 2016. Pristupljeno 28. rujna 2018.

Vanjske poveznice

uredi
  • Profil na službenoj stranici nogometnog kluba Chelsea
  • Profil na službenoj stranici Francuskog nogometnog saveza
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=N%27Golo_Kanté&oldid=7009978"