Nacrt:Početnica kritičke pedagogije
 Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Zadnja izmjena: Argo Navis (razgovor | doprinosi) prije 8 mjeseci. (osvježi) Nacrt nije uređivan dva mjeseca pa je stavljen u kategoriju za brisanje. Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.
|
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Critical Pedagogy Primer
| |
|---|---|
| Autor | Joe L. Kincheloe |
| Jezik | Engleski |
| Vrsta djela | Pedagogija |
| Izdavač | Peter Lang |
| Datum (godina) izdanja |
2008 |
"Critical Pedagogy Primer" je knjiga autora Joea L. Kincheloea, koja je objavljena u izdanju Petera Langa. Ova knjiga, poput drugih izdavačkih projekata Petera Langa, predstavlja uvodni tekst o kritičkoj pedagogiji namijenjen široj publici, koristeći pristupačan jezik. Izdanje knjige ima prostrane margine koje su pogodne za čitateljeve bilješke, a mnogi ključni pojmovi i njihove definicije su uključeni u te margine kako bi bili lakše razumljivi.
Kincheloe ne samo uvodi temu kritičke pedagogije, već nastoji vizualizirati budućnost kritičke pedagogije kroz svoj koncept "evoluirajuće kritičnosti" i dinamično polje kritičke teorije.
Sažetak uredi
Rad, koji obuhvaća 182 stranice, podijeljen je u pet poglavlja, uključujući i uvod. Uvod ima svrhu eksplicitno definirati ulogu kritičke pedagogije u demokratskom društvu, naglašavajući da se "pitanja demokracije i pravde ne mogu odvojiti od suštinskih aspekata poučavanja i učenja" (str. 5). Drugo poglavlje temeljito razmatra osnove kritičke pedagogije. Treće poglavlje detaljno objašnjava ulogu i primjenu obrazovne filozofije u školama. Četvrto poglavlje analizira ulogu kritičke pedagogije u istraživanju, dok peto poglavlje dublje istražuje povezanost između kritičke pedagogije i spoznaje.
Nude se ključne karakteristike kritičke pedagogije uz svjesnost da njezin "pogled" odražava vlastite pristranosti. Izražava se stav da je kritička pedagogija utemeljena na široj obrazovnoj viziji pravde i jednakosti te da edukatori imaju odgovornost pomoći učenicima da "identificiraju skrivene sile koje podrivaju" njihov uspjeh, čime se ova filozofija inherentno profilira kao politička.
Tražiti od takvih učenika da počnu ispočetka, da ponovno uče umjetnost i znanost u svjetlu ovih političkih zabrinutosti, svakako je ambiciozan zadatak. Ipak, kritička pedagogija čini upravo to.
Kincheloe detaljno objašnjava kako je kritička pedagogija usmjerena prema ublažavanju ljudske patnje te izražava svoju kritičnost prema neoliberalnoj politici i "tržišno vođenim, globaliziranim ekonomskim sustavima koje Sjedinjene Države i druge industrijalizirane nacije promoviraju putem Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF)". On vjeruje da su takvi sustavi pogoršali siromaštvo diljem svijeta. Kritička pedagogija, u kontekstu škola, ima za cilj osigurati da škole ne nanose štetu učenicima tako što ih krive za vlastite neuspjehe ili ne cijene znanje koje učenici donose sa sobom u učionicu. Kincheloe smatra da bijes i razočaranje učenika prema školskom sustavu predstavljaju logičan odgovor na sustav koji se prema njima neprijateljski ponaša. Kao primjer tog neprijateljstva, ističe praćenje.
Kritička pedagogija neće podnijeti ove mehanizme društvenog i obrazovnog raslojavanja koji tako teško pogađaju socijalno, jezično i ekonomski marginalizirane učenike... [U]spjeh u školi može doći samo uz odbacivanje njihovog etničkog i/ili klasnog podrijetla.
Kincheloe objašnjava da se kritička pedagogija primjenjuje kroz upotrebu "generativnih tema" za čitanje riječi i svijeta, kao i procesa postavljanja problema. Inspiriran radom brazilskog pedagoga i filozofa Paula Freirea, Kincheloe prepoznaje nastavni plan i program koji stavlja učenike u ulogu istraživača, a učionice i učitelje kao kreatora problema. Obrazovanje postaje usmjereno prema učenicima, prepoznajući ono što je ključno za njihovu dobrobit kroz pitanja koja su vrijedna razmatranja. Nastavnici tada postaju istraživači svojih učenika kako bi pomogli oblikovati probleme s kojima se učenici suočavaju, s naglaskom na rješenja koja su primjenjiva u njihovom kontekstu. Iako učitelj ne gubi odgovornost za svoj razred, Kincheloe naglašava da učitelj treba zadržati određenu mjeru autoriteta kao osoba koja ima kontrolu nad svojim predmetom. Prema Kincheloeu, ovo često krivo tumačenje kritike "bankarskog modela" obrazovanja koji je Freire izložio u svom djelu "Pedagogija potlačenih". Freire je, prije svoje smrti, rekao Kincheloeu da "učitelji često predaju znanje učenicima, a oni ga potom reagiraju, odbacuju, reinterpretiraju, analiziraju i primjenjuju u praksi."
Kincheloe također kritički promišlja o pozitivizmu i ističe da je ta kritika ključna za kritičku pedagogiju (ali i kritičku teoriju općenito). Filozofija ima za cilj smanjiti sklonost redukciji složenosti kod učenika, budući da su "sva ljudska iskustva obilježena neizvjesnošću". Ova ideja također je povezana s konceptom znanosti kao regulatorne sile, dok kritička pedagogija zahtijeva "proučavanje znanosti u kulturnom i povijesnom kontekstu, postavljajući pitanja o svrsi i interesima koje služi", zbog zabrinutosti da dominirajuća stajališta mogu ići u korist normalizacije. Jedan od ciljeva kritičke pedagogije je dekonstruirati prisvajanje onoga što bi trebala biti demokratska okupljanja.
Ovaj otpor dominantnim silama, koji ima svoje korijene u marksizmu, predstavlja dio cilja kritičke pedagogije da ublaži patnju. Kincheloe ističe kako korijeni kritičke pedagogije također proizlaze iz Frankfurtske škole kritičke teorije, koja prevazilazi marksističku ideologiju i prepoznaje da u 21. stoljeću postoji mnogo više oblika moći osim kapitala.