Nacrt:Vlado Šantić
Vladimir Šantić | |
---|---|
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 29. listopada 1952. |
Mjesto rođenja | Vedro Polje, Bihać |
Datum smrti | 9. ožujka 1995. |
Nacionalnost | Hrvat |
Državljanstvo | BiHHrvatska |
Supruga | Jagoda Šantić |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1991. - 1995. |
Čin | general |
Ratovi | Rat u Bosni i Hercegovini |
Važnije bitke | Opsada Bihaća |
Vojska | HVO |
Jedinice | 101. pukovnija HVO-a |
Zapovijedao | 101. pukovnija HVO-a |
Vladimir Šantić (Vedro Polje kraj Bihaća, 29. listopada 1952. – nestao 9. ožujka 1995.), general HVO-a i zapovjednik 101. pukovnije. Šantić je jedan od osnivača HDZ-a BiH u Bihaću i bivši potpredsjednik stranke.
HVO je, pod njegovim zapovjedništvom, između prosinca 1994. i siječnja 1995., uspješno je vratio linije obrane Bihaća, koje je izgubila Armija RBiH. Šantić je odbijao, u skladu s uputama vodstva Herceg-Bosne, ući u sukob sa snagama Republike Zapadne Bosne Fikreta Abdića. Vojna policija Armije RBiH ga je 9. ožujka 1995.[1] uhitila, a iste večeri je vjerojatno i ubijen.
Rat
urediVlado Šantić, rođen u Vedrom Polju kraj Bihaća. Prije rata u BiH knjigovođa u poduzeću Bihacit.Utemeljitelj HDZa i HVO Bihać kao i njegov prvi predsjednik i komandant je Tomislav Dretelj a ne Šantić,on je poslije došao,poslao ga Boban da izazove sukobe između Hrvata i Muslimana što mu nije uspjelo. Isključen iz članstva HDZ-a odlukom Predsjedništva Općinskog HDZ-a Bihać zbog destruktivnog djelovanja preko svojih simpatizera. Ta destruktivnost ogledala se u podrivanju jedinstva HDZ-a i opstruiranju sprovođenja odluka novokonstituirane Skupštine i njenih organa. Osim toga radio je i na umnošenju smutnje u muslimansko - hrvatske međunacionalne odnose, što je bilo pogubno po 7 postotnu populaciju Hrvata u Bihaću. No, voljom Mate Bobana nastavio obnašati funkciju potpredsjednika HDZ-a BiH. Otišao u tzv. "Herceg-Bosnu" i ondje obnašao dužnost Zapovjednika bojišnice kod Kupresa, koji je izgubio. Po tome vraća se u Bihać. Postavljen je od strane muslimanskih čelnika Irfana Ljubijankića i Nenada Ibrahimpašića, bez suglasnosti, ali uz otvoreno protivljenje hrvatskih predstavnika, za Načelnika štaba novoosnovane 2. Hrvatsko-muslimanske pješačke brigade. Zapovjednik brigade bio je Atif Dudaković, koji je došao ravno iz štaba Mladićeve, već otvoreno srpske i četničke JNA, gdje je bio zapovjednik artiljerijskih postrojbi. Sa šantićem je dolazio više puta u otvoreni fizički sukob.
Vlado Šantić je kasnije postao zapovjednikom HVO-a Bihać i Okruga Bihać u prilično nategnutim, ali ipak tolerantnim i općenito dobrim odnosima Armije BiH i HVO Bihać, dviju sastavnica jedne zajedničke vojske na području Bihaća.
Šantić je u jeku najžešće četničke ofanzive povukao hrvatske snage sa zavaljskog platoa što je ostavilo otvoren prostor četnicima za ulazak u grad. Da bi se popravila ta šteta izgubljeno je nepotrebno dvadesetak ljudskih života.
Vlado Šantić nestao je u upskurnim, nikad do kraja istraženim okolnostima iz Hotela Sedere nadomak Bihaću, kamo je došao na sastanak s Dudakoviće. Iako je ispaljeno desetak hitaca Dudaković, koji se nalazio dvadesetak metara udaljen u istom hotelu izjavljuje da ništa nije ni čuo ni vidio.
Ubojstvo
urediDva mjeseca nakon akcije, 5. ožujka 1995., Šantića i Dudakovića posjetilo je izaslanstvo iz Zagreba, Muhamed Zulić, Bernard Jurlina i Drago Lovrić. Šantić je pošao s njima natrag u Zagreb, no zaustavila ga je vojna policija Armije RBiH zbog zapovijedi da ga zadrže u Bihaću. Šantića je u Glavnom stožeru 101. pukovnije, pola sata iza ponoći, 9. siječnja 1995. uhitio Hamdija Abdić - Tigar, zapovjednik 502. brdske brigade Armije RBiH. Šantić je bio doveden pred pijanog Dudakovića u hotel Sedru, gdje je brutalno pretučen. Najvjerojatnije je odveden u željezničku postaju, gdje je vjerojatno umro isti dan.[2]
Slobodna Dalmacija je u jednom članku iz 2006. napisala da je ubojstvo Šantića naručio Alija Izetbegović. HVO i Šantić su nakon akcije iz siječnja 1995. u Bihaću uživali veći ugled od Armije RBiH i Dudakovića, a muslimansko političko vodstvo smetalo je i Šantićevo odbijanje sukobljavanja s Republikom Zapadnom Bosnom, koju je muslimansko vodstvo optuživalo za suradnju sa srpskim snagama.[2] John R. Schindler u svojoj knjizi Unholy Terror, navodi da je Dudaković naručio ubojstvo jer je Šantić znao za njegova krijumčarenja tijekom rata.[3]
Izvori
uredi- ↑ O'Shea, 2012., str. 162.
- ↑ a b Duje Šantić: Mojega oca, generala Vladu Šantića, ubio je Atif Dudaković. HRsvijet, 6. ožujka 2013. Pristupljeno 16. ožujka 2017.
- ↑ Schindler, 2007., str. 214.
Bilješke
urediKnjige
uredi- Israeli, Raphael; Benabou, Albert: Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs, Strategic Book Publishing, 2013.
- O'Shea, Brendan: Perception and Reality in the Modern Yugoslav Conflict: Myth, Falsehood and Deceit 1991-1995, Routledge, 2012.
- Schindler, John: Unholy Terror. Zenith Imprint, 2007.