Wikipedija

Nader i Simin se rastaju

Nader i Simin se rastaju (perz. جدایی نادر از سیمین; Džodái-e Náder az Simin), iranski dramski film iz 2011. godine u režiji i produkciji Asgara Farhadija s Lejlom Hatami, Pejmanom Maodijem, Šahabom Hoseinijem, Sareh Bajat i redateljevom kćeri Sarinom Farhadi u glavnim ulogama. Radnja filma usredotočena je na bračni par iranske srednje klase odnosno složene obiteljske i društvene odnose koji počinju njihovom svađom oko mogućnosti selibe van zemlje, pokretanjem parnice za rastava braka i privremenim razdvajanjem Simin od Nadera, a kulminiraju nesretnim događajima u koje su upleteni Naderov bolesni otac, kćer i mlada njegovateljica sa svojom obitelji.

Nader i Simin se rastaju
Naslov izvornika
(perz.) جدایی نادر از سیمین
Džodái-e Náder az Simin
RedateljAsgar Farhadi
ProducentAsgar Farhadi
ScenaristAsgar Farhadi
Glavne ulogeLejla Hatami
Pejman Moadi
Šahab Hoseini
Sareh Bajat
Sarina Farhadi
GlazbaSatar Oraki
SnimateljMahmud Kalari
MontažaHajedeh Safijari
DistributerFilmIran (Iran)
Sony Pictures Classics (SAD)
Artificial Eye (UK)
Continental Film (Hrvatska)
Memento Films (svijet)
Godina izdanja2011.
Trajanje123 min.
Država Iran
Jezikperzijski
Žanrdrama
Proračun500.000 USD
Zarada1,716.752 USD (Iran)
10,816.752 USD (svijet)[1]
Mrežno sjedište
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Apolitički scenarij, dinamičnost radnje i izbjegavanje klasične crno-bijele podjele likova na protagoniste i antagoniste drami je dala notu univerzalnosti koja je osvojila domaće i zapadnjačke filmske kritičare. Prema filmskim portalima Rotten Tomatoes i Metacritic, film je prema pozitivnom prijemu kritičara pozicioniran na prvom mjestu u 2011. godini. Osvajač je više desetaka međunarodnih nagrada među kojima su i Zlatni medjved za najbolji film odnosno Srebrni medvjed za najboljeg glumca i glumicu na Berlinskom filmskom festivalu,[2] Zlatni globus za najbolji film na stranom jeziku,[3] te Zlatna arena za najbolji film u međunarodnoj natjecateljskoj konkurenciji na Festivalu igranog filma u Puli.[4] Film je također osvojio i prestižnu nagradu Oscar (Academy Award) u konkurenciji za najbolji film na stranom jeziku,[5] a bio je nominiran i za najbolji originalni scenarij.[6]

Radnja uredi

Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji ili o završetku ovog djela.

Nader i Simin u braku su četrnaest godina i imaju 11-godišnju kćer Termeh, a žive u Teheranu kao tipična iranska obitelj više srednje klase. Bračni problemi pojavljuju se nakon što Simin izrazi želju da se odsele iz Irana kako bi kćeri pružili bolje uvjete, dok Nader odlučno odbija takvu pomisao jer važnijom smatra skrb za svog nemoćnog oca koji boluje od Alzheimerove bolesti. Kao odgovor na Naderovo protivljenje selidbi, Simin na sudu traži rastavu braka.

Obiteljski sudac prosudi da njihovi bračni problemi nisu dovoljno teški za pokretanje rastave pa odbije Siminin zahtjev, a ona potom napušta muža i kćer te se seli k svojim roditeljima. Nader je u međuvremenu prezaposlen u banci da bi sam skrbio za bolesnog oca, pa na temelju ženine preporuke kao njegovateljicu zapošljava Razieh, mladu i religioznu trudnicu iz siromašnog predgrađa. Bez dogovora sa svojim plahim suprugom Hudžatom čija je suglasnost potrebna u skladu s konzervativnom tradicijom, Razieh zbog osobnog financijskog beznađa prihvaća Naderovu ponudu i na posao vodi svoju petogodišnju kćer.

Uhodavajući se u novi posao Razieh već prvi dan shvati da je starac inkontinentan pa zove nekog da se raspita je li njegovo čišćenje u skladu s religijskim načelima, a nakon što sazna da se to ne smatra grijehom odlučuje zadržati posao. Ipak, Razieh s vremenom počinje nagovarati svog muža da se prijavi za taj posao, pritom skrivajući da ga je sama ranije obavljala. Nader održi razgovor s Hudžatom i zaposli ga, ali već prvog dana vjerovnici strpaju Hudžata u zatvor zbog nagomilanih dugova. Slijedom tih događaja, Razieh se vraća na posao.

Za vrijeme čišćenja Razieh shvaća da je starac izišao iz stana i panično izlazi na ulicu da ga potraži, a potom ga ugleda na sred prometno zagušene ceste. Iako se u filmu ne prikazuje što se točno dogodilo nakon što je Razieh ugledala starca, iz kasnijih scena saznajemo da ju je udario automobil u pokušaju spašavanja starca od sigurne smrti.

Sljedećeg dana Nader i njegova kći ulaze u naizgled prazan stan, prilikom čega Termeh pronalazi djeda kako nesvjesan leži na podu svoje sobe s rukom zavezanom za krevet. Ubrzo u stan ulazi i Razieh pa izbija prepirka s Naderom koji je tjera vani. Nader je optuži za nebrigu i krađu novca iz njegove sobe, ne znajući da je novac ranije uzela Simin da isplati tvrtku za preseljenje. Razieh se kasnije vraća u Naderov stan uvjeravajući ga da je nedužna i traži od njega dnevnicu za obavljen posao, a on je bijesan izbacuje iz stana prilikom čega se spotiče niz stepenice i bježi iz zgrade. Hudžatova sestra kasnije zove Simin i obavještava je kako Razieh leži u bolnici i da je pretrpjela spontani pobačaj.

Slučaj uskoro završava na sudu zaduženom za razotkrivanje uzroka spontanog pobačaja odnosno potencijalne Naderove odgovornosti, kojem u slučaju dokazivanja krivnje prijeti kazna od jedne do tri godine zatvora. Nastavak filma uglavnom se vrti oko Naderove sudbine, a on istovremeno tuži Razieh zbog zanemarivanja svog oca. Hudžat se usijane glave u nekoliko navrata pokušava fizički suprotstaviti Naderu, upućuje mu prijetnje kao i njegovoj obitelji odnosno učitelju Termeh koji je na sudu svjedočio u Naderovu korist. Nakon što sudac zbog ispada na ročištu udalji Hudžata iz sudnice, Razieh priznaje da je njen muž duboko depresivan i samodestruktivan odnosno da uzima antidepresive zbog tih problema. Nader u razgovoru s Hodžatovom kćeri otkriva razlog zbog kojeg njena majka nije bila u stanu za vrijeme pogoršanja stanja oboljelog starca tj. da je Razieh bila u posjetu liječniku odnosno da je bila odlučna sakriti taj podatak pred sudom. Nova saznanja nagnala su Nadera u sumnju da iza pobačaja možda stoji nasrtljivi Hudžat.

Termeh na ročištu štiti oca lažnim iskazom, a Simin pokušava sklopiti financijsku nagodbu s Razieh i Hudžatom zbog gubitka nerođenog djeteta. Nader se tom prijedlogu žestoko protivi jer smatra da bi ispata porazumijevala tehničko priznavanje krivnje. Moral svih likova doveden je u pitanje nakon što se otkriva da je Nader pokušao prikriti da mu je poznata trudnoća Rezaieh, odnosno da je ona pokušala zatajiti podatak da ju je dan prije incidenta s Naderom udario automobil prilikom spašavanja njegova oca.

Naposljetku se u Hudžatovoj kući sastaju oba bračna para i njegovi vjerovnici kako bi dogovorili uvjete odštete i povratka dugova. Nader se i dalje dvoumi oko iskaza o tome je li on ili automobil odgovoran za pobačaj, pa prije uplate zatraži od Raizeh da prisegne na Kuran kako je stopostotno uvjerena da je njegovo guranje uzrok pobačaja. Unatoč Hudžatovim poticajima da Razieh to učini, ona odbija u uvjerenju da se radi o velikom grijehu koji može negativno utjecati na njenu kći. Potpuno slomljen, Hudžat poludi i potpuno izbezumljen počne bjesnjeti po kući nakon čega gosti odlaze i novčane transakcije propadaju.

Posljednja scena odvija se ponovo na sudu, a svi likovi odjeveni su u crno što simbolizira smrt u iranskoj kulturi. Rastava Nadera i Simin je službeno usvojena, a sudac od Termeh traži da odluči hoće li živjeti s majkom ili ocem. Ucviljena Termeh kaže da je donijela odluku, ali da prije izricanja odluke traži od suda da udalji njene roditelje iz sudnice. U posljednjem kadru filma Nader i Simin razdvojeni u hodniku tiho čekaju kćer, a film završava bez da se gledatelju otkrije njen izbor.

Upozorenja završavaju ovdje.

Glumačke uloge uredi

Filmsko osoblje uredi

  • Asgar Farhadi - režiser, scenarist i producent
  • Mahmud Kalari - snimatelj
  • Satar Oraki - glazba
  • Hajedeh Safijari - montaža
  • Muhamed Reza Delpak - dizajn zvuka
  • Reza Narimizadeh - snimatelj zvuka
  • Mahmud Samakbaši - montaža zvuka

Produkcija uredi

Asgar Farhadi tvrdi kako je na ideju scenarija došao spajajući neka osobna iskustva s apstraktnim slikama koje je zamišljao određeno vrijeme, te da je film „logičan razvoj” od njegovog prethodnog filma O Elly.[7] Scenarij je počeo pisati samo godinu dana prije premijernog prikazivanja, a tijekom nekoliko mjeseci uspio je okupiti renomirani tim glumaca odnosno pronaći sponzore što mu nije predstavljalo problem nakon što se proslavio prethodnim filmom. Državnu potporu nije iskoristio, a od filmskog udruženja APSA primio je 25.000 USD.[8]

Premijera uredi

Film je premijerno prikazan 9. veljače 2011. na IXXX. filmskom festivalu Fadžr u iranskom glavnom gradu Teheranu.[9] Šest dana kasnije prikazan je i na međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu[10] na kojem je Farhadi s filmom O Elly dvije godine ranije osvojio Srebrnog medvjeda za najboljeg redatelja. Distributer filma Nader i Simin se rastaju u Iranu je FilmIran,[11] u Sjedinjenim Državama Sony Pictures Classics, a u Hrvatskoj Continental Film.[12]

Kritike uredi

„Nader i Simin se rastaju jedan je od vječnih remek-djela koji će se gledati još desetljećima.”

Film je naišao na izuzetno dobar prijem u svijetu kritike; od 109 prikupljenih recenzija na Rotten Tomatoesu film ima 108 odnosno >99% pozitivnih kritika, uz prosječnu ocjenu 8,8 od 10.[14] Prema Metacriticu i njegovih 38 recenzija film ima 95% pozitivnih ocjena[15] na temelju čega je proglašen najuspješnijem filmom 2011. godine.[16]

Top deset ljestvice uredi

Film se pojavio na mnogim top deset ljestvicama raznih kritičara najboljih filmova 2011. godine[17]:

Nagrade i nominacije uredi

Poveznice uredi

Izvori uredi

  1. ↑ (engl.) Box Office Mojo. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  2. ↑ (engl.) Iranian Film Takes. It also won the 2012 Golden Globe for best foreign film. Top Prize at Berlinale. 19. veljače 2011. Preuzeto 18. veljače 2012.
  3. ↑ a b (engl.) Golden Globes: 'A Separation' wins best foreign language film. Los Angeles Times. 15. siječnja 2012. Preuzeto 18. veljače 2012.
  4. ↑ a b (hrv.) Nagrade 58. festivala igranog filma u Puli. Pula Film Festival. 23. srpnja 2011. Preuzeto 18. veljače 2012.
  5. ↑ (engl.) PressTV. 27. veljače 2012. Academy Awards goes to Farhadi's A Separation. PressTV. Tehran. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. veljače 2012. Pristupljeno 27. veljače 2012. Preuzeto 27. veljače 2012.
  6. ↑ a b (engl.) Nominees for the 84th Academy Awards. Oscars Preuzeto 18. veljače 2012.
  7. ↑ (engl.) Wiseman, Andreas. 18. veljače 2011. One on One: Asghar Farhadi. Screen International. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  8. ↑ (engl.) BusinessofCinema. 4. veljače 2011. Berlin debut for MPA & APSA supported Iranian film. Join The Dots Media. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2011. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  9. ↑ (engl.) Tehran Times. 12. veljače 2011. 'Nader and Simin' people's choice so far at Fajr festival Preuzeto 18. veljače 2012.
  10. ↑ (engl.) Berlinale. Competition: Jodaeiye Nader az Simin. Berlin International Film Festival. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2011. Pristupljeno 18. veljače 2012. Preuzeto 18. veljače 2012.
  11. ↑ (engl.) Tehran Times. 22. veljače 2011. Asghar Farhadi repeats success at Berlinale Preuzeto 18. veljače 2012.
  12. ↑ Continental Film. 1. rujna 2011. Filmomanija 5 Prvi put u tri grada istovremeno od 21.9. do 2.10. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2013. Pristupljeno 18. veljače 2012. Preuzeto 18. veljače 2012.
  13. ↑ (engl.) Ebert, Roger. 15. prosinca 2011. The Best Films of 2011. Chicago Sun-Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2012. Pristupljeno 18. veljače 2012. Preuzeto 18. veljače 2012.
  14. ↑ (engl.) Rotten Tomatoes. A Separation Preuzeto 18. veljače 2012.
  15. ↑ (engl.) Metacritic. A Separation Preuzeto 18. veljače 2012.
  16. ↑ (engl.) Dietz, Jason. 5. veljače 2012. The Best and Worst Movies of 2011 |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć) Preuzeto 18. veljače 2012.
  17. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r (engl.) Dietz, Jason (8. prosinca 2011.). "Metacritic: 2011 Film Critic Top Ten"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. svibnja 2017. (Wayback Machine). Metacritic. Preuzeto 18. veljače 2012.
  18. ↑ a b c d e f (engl.) "IndieWIRE: Annual Critics Survey 2011"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2012. (Wayback Machine) Preuzeto 18. veljače 2012.
  19. ↑ Howell, Peter. 29. prosinca 2011. Peter Howell's Top 10 movies of 2011. Toronto Preuzeto 18. veljače 2012.
  20. ↑ (engl.) Berlin International Film Festival. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2015. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  21. ↑ (engl.) Durban International Film Festival. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  22. ↑ (engl.) Fajr Film Festival. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  23. ↑ (engl.) Pula Film Festival. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2012. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  24. ↑ (engl.) Sydney Film Festival. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2012. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  25. ↑ (engl.) Yerevan International Film Festival. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. svibnja 2015. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  26. ↑ (engl.) World Cinema Amsterdam Festival. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  27. ↑ (engl.) Saint Petersburg International Film Festival. Pristupljeno 18. veljače 2012. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  28. ↑ (engl.) Melbourne International Film Festival. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2011. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  29. ↑ (engl.) Iran Cinema Celebration Awards. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  30. ↑ (engl.) San Sebastian International Film Festival. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2015. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  31. ↑ (engl.) Fukuoka International Film Festival. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2013. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  32. ↑ (engl.) Riga International Film Festival. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  33. ↑ (engl.) John Mackie. 15. listopada 2011. Nuit #1 is festival's No. 1. Vancouver Sun. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. listopada 2011. Pristupljeno 18. veljače 2012. Preuzeto 18. veljače 2012.
  34. ↑ (engl.) British Independent Film Awards. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  35. ↑ (engl.) BBC Four World Cinema Awards. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  36. ↑ (engl.) Asia Pacific Screen Awards. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  37. ↑ (engl.) New York Film Critics Circle Awards. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  38. ↑ (engl.) Oldenburg, Ann. 1. prosinca 2011. National Board of Review awards 'Hugo,' Clooney, Swinton. USA Today Preuzeto 18. veljače 2012.
  39. ↑ (engl.) International Film Festival of India. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  40. ↑ (engl.) Satellite Awards. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  41. ↑ (engl.) Camerimage. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  42. ↑ (engl.) Independent Spirit Awards. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2014. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  43. ↑ (engl.) Los Angeles Film Critics Association. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. studenoga 2017. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  44. ↑ (engl.) New York Film Critics Online. Reuters. 11. prosinca 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2015. Pristupljeno 18. veljače 2012. Preuzeto 18. veljače 2012.
  45. ↑ (engl.) Broadcast Film Critics Association Awards. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. siječnja 2013. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  46. ↑ (engl.) Chicago Film Critics Association. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  47. ↑ (engl.) Dallas-Fort Worth Film Critics Assocation. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  48. ↑ (engl.) London Film Critics Circle. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  49. ↑ (engl.) Abu Dabhi Film Festival. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. svibnja 2015. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  50. ↑ (engl.) Online Society of Film Critics. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2012. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  51. ↑ (engl.) Irish Times. The Irish Times. 23. prosinca 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. prosinca 2011. Pristupljeno 18. veljače 2012. Preuzeto 18. veljače 2012.
  52. ↑ (engl.) Vancouver Film Critics Circle. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2012. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  53. ↑ (engl.) Denver Film Critics Society. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2012. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  54. ↑ (engl.) National Society of Film Critics. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  55. ↑ (engl.) North Texas Film Critics Association. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  56. ↑ (engl.) Kansas Film Critics Circle. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  57. ↑ (engl.) Alliance of Women Film Journalists. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  58. ↑ (engl.) British Academy Film Awards. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  59. ↑ (engl.) Awards 2012. 22. veljače 2012. Pristupljeno 27. studenoga 2012.
  60. ↑ (engl.) 2011 Guldbagge Award Winners. 23. siječnja 2012. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  61. ↑ (fr.) Académie des arts et techniques du cinéma. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2015. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  62. ↑ (engl.) Chlotrudis Society for Independent Film. 27. siječnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2014. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  63. ↑ (engl.) Tehran Times. 1. veljače 2012. Pristupljeno 18. veljače 2012. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)

Vanjske poveznice uredi

Recenzije
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nader_i_Simin_se_rastaju&oldid=6860071"