Nikola Batušić

Nikola Batušić (Zagreb, 18. veljače 1938. – Zagreb, 22. siječnja 2010.), bio je hrvatski akademik, književni povjesničar, teatrolog i kazališni kritičar.

Napisao mnoge knjige o kazalištu i povijesti kazališta, među utemeljiteljima je Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa 1969. godine.[1]

Životopis uredi

Batušićeva obitelj podrijetlom je iz sela Cvetkovića pokraj Jastrebarskog. Njegov se djed oženio u Zlataru i ta grana Batušića ženidbom s kćeri mjesnoga trgovca Idom Metzger 1900. postala je adoptivno zagorska. Nikolin djed Antun Batušić, napustio je zagrebačku bogosloviju i zatim završio pravo. Nikolina mati je poznata romanistica i profesorica francuskog jezika i promicateljica frankofonije Ivana Batušić, kći redatelja Branka Gavelle. Nikola je sinovac teatrologa Slavka Batušića.[2] Otac mu je doktor prava. Sestra mu je Yvonne Vrhovac, sveučilišna profesorica francuskog jezika u Hrvatskoj. Nikolin nećak Radovan je ugledni zagrebački liječnik hematolog.[3] Rođen u Zagrebu, djetinjstvo je Nikola Batušić proveo u Zlataru. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1956. godine.[4] Studirao francuski, njemački i komparativnu književnost u Zagrebu, Münsteru i Parizu. Diplomirao je romanistiku i germanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1961. godine. 1965. godine doktorirao iz književnosti u Zagrebu obranivši disertaciju Uloga njemačkoga kazališta u Zagrebu u hrvatskom kulturnom životu 1840–1860.[1] Od 1963. do 2004. godine bio je profesor (dekan i prodekan) na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Kao urednik i priređivač uredio je i priredio dvadesetak knjiga europskih i hrvatskih književnika, poglavito u dvjema najvažnijim književnim edicijama Matice hrvatske, Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti.[5]

Djela uredi

  • Uloga njemačkoga kazališta u Zagrebu u hrvatskom kulturnom životu od 1840. do 1860., Posebni otisak: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, br. 353. JAZU, Odjel za suvremenu književnost, 1968.
  • Hrvatska kazališna kritika: (dramska), Matica hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Drama i pozornica: deset godina hrvatske drame na zagrebačkim pozornicama: (1964-1974), Sterijino pozorje, Novi Sad, 1975.
  • Hrvatska drama od Demetra do Šenoe, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1976. (2. izd., 1976.)
  • Povijest hrvatskoga kazališta, Školska knjiga, Zagreb, 1978. (2. izd. Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2019.)
  • Gavella: književnost i kazalište, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1983.
  • Skrovito kazalište: ogledi o hrvatskoj drami, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa, Zagreb, 1984.
  • Narav od fortune: studije o starohrvatskoj drami i kazalištu, "August Cesarec" - Matica hrvatska, Zagreb, 1991.
  • Uvod u teatrologiju, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.
  • Sto godina zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, 1995. (2. izd., 1996.)
  • Trajnost tradicije u hrvatskoj drami i kazalištu, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995.
  • Studije o hrvatskoj drami, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
  • Književni protusvjetovi: poglavlja iz hrvatske moderne, Matica hrvatska, Zagreb, 2001. (suautori Zoran Kravar i Viktor Žmegač)[6]
  • Starija kajkavska drama: studije i rasprave, Disput, Zagreb, 2002.
  • Na rubu potkove: uspomene, Profil International, Zagreb, 2006.
  • Riječ mati čina: Krležin kazališni krug, Naklada Ljevak, Zagreb, 2007.
  • Četiri godišnja doba: memoarski putopisi, Profil multimedija, Zagreb, 2011.

Priredio, izabrao uredi

  • Glumac i kazalište, djelo Branka Gavelle, Sterijino pozorje, Novi Sad, 1967.
  • Književnost i kazalište, djelo Branka Gavelle, 1970.
  • Pučki igrokazi XIX. stoljeća, Matica hrvatska - Zora, Zagreb, 1973.
  • Hrvatsko glumište, djelo Stjepana Miletića, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1978.
  • Hrvatska drama 19. stoljeća, Logos, Split, 1986.
  • Pasije, Erasmus naklada - Pasionska baština, Zagreb, 1998. (suprireditelj Amir Kapetanović)
  • Mislibolesnik iliti Hipokondrijakuš, Disput, Zagreb, 2001.
  • Teatrološka čitanka, izabrao Nikola Batušić, Slovo M, Zagreb, 2004.,

Nagrade uredi

  • 1979.: Godišnja nagrada Vladimir Nazor, za knjigu Povijest hrvatskoga kazališta
  • 1984.: Kvadrijenalna teatrološka nagrada "Marko Fotez", za knjigu Gavella, književnost i kazalište.
  • 2001.: "Nagrada Petar Brečić" HRT-a i Školske knjige Zagreb, za ukupan prinos hrvatskoj teatrologiji.
  • 2002.: Nagrada "J. J. Strossmayer", za knjigu Književni protusvjetovi: poglavlja iz hrvatske moderne (zajedno sa Zoranom Kravarom i Viktorom Žmegačem)
  • 2002.: Nagrada “Judita” Društva hrvatskih književnika, za knjigu Starija kajkavska drama.
  • 2005.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.
  • 2007.: Nagrada grada Zagreba, za knjigu Na rubu potkove.

Izvori uredi

  1. a b Batušić, Nikola, Leksikon Marina Držića, leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 7. siječnja 2018.
  2. Nacional Nina Ožegović: Nikola Batušić - intelektualac i kozer iz lenucijeve potkove Objavljeno u Nacionalu br. 557, 17. srpnja 2006. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  3. Jutarnji list Dobroslav Silobrčić: Velika ispovijest unuke Branka Gavelle: Legendarna profesorica francuskog, koja pravi najbolje kolače u Zagrebu, otkriva svoju životnu priču 3. siječnja 2016. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  4. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 942.
  5. Autori. Nikola BatušićArhivirana inačica izvorne stranice od 17. veljače 2018. (Wayback Machine), matica.hr, pristupljeno 7. siječnja 2018.
  6. Nikola Batušić, Viktor Žmegač, Zoran Kravar. Književni protusvjetovi. Poglavlja iz hrvatske moderneArhivirana inačica izvorne stranice od 7. siječnja 2018. (Wayback Machine), matica.hr, pristupljeno 7. siječnja 2018.

Vanjske poveznice uredi