Nikola I. Petrović Njegoš

(Preusmjereno s Nikola I. Petrović)

Nikola I. Petrović (na crnog. ćirilici Никола I Петровић Његош; Njeguši, Crna Gora, 19. listopada 1841.Antibes, Francuska, 1. ožujka 1921.), sedmi i posljednji državni poglavar iz crnogorske dinastije Njegoš.

Nikola I. Petrović Njegoš
Никола I Петровић Његош
Knez Crne Gore
Vladavina 13. kolovoza 1860. - 28. kolovoza 1910.
Prethodnik Danilo I. Petrović Njegoš
Nasljednik on sam (kao kralj)
Kralj Crne Gore
Vladavina 28. kolovoza 1910. - 26. studenoga 1918.
Prethodnik on sam (kao knez)
Nasljednik nitko
Suprug Milena Vukotić
Djeca Zorka Karađorđević
Milica Petrović
Ana Nikolajevna
Marija Petrović Njegoš
Danilo Petrović Njegoš (princ)
Jelena Crnogorska
Mirko Petrović Njegoš
Puno ime Nikola Mirkov Petrović Njegoš
Dinastija Petrović Njegoš
Otac Mirko Petrović
Majka Anastasija Martinović
Rođenje 7. listopada 1841. (julij. kalend.), Njeguši, Crna Gora
Smrt 1. ožujka 1921., Antibes, Francuska
Pokop Ćipurska kapelica, Cetinje, Crna Gora
Potpis
Vjera Pravoslavac

Na prijestolju je od 1860. do 1921. godine, kao knjaz a od 1910. i kao kralj, za Crnogorce neprikosnoveni Gospodar, također i književnik.

Pod njegovom je upravom crnogorska država 13. srpnja 1878. na Berlinskom kongresu dobila međunarodno priznanje i od onih država Europe koje je dotad nisu priznavale. Nakon višestoljetne izolacije, Crna Gora je oružanim i diplomatskim putem tada silno uvećala svoj teritorij i izbila na Jadransko more - Crnogorsko primorje.

Reformirao je Nikola I. državnu upravu, ustanovio Ministarski savjet, modernizirao Crnogorsku vojsku, Općim imovinskim zakonikom udario temelj pravnom sustavu, otvorio vrata inozemnim investiranjima.

Godine 1905. je Nikola I. oktroirao Ustav Knjaževine Crne Gore nakon čega je i sazvana Crnogorska narodna skupština.

Dvorska crkva na Ćipuru (Cetinje) u kojoj je od 1989. g. sahranjen Nikola I. Petrović

Bio je uspješni vojskovođa tijekom balkanskih ratova 1912. i 1913. ali ne i u Prvom svjetskom ratu kada je Kraljevina Crna Gora pružila hrabar otpor austro-ugarskoj invaziji, no morala je siječnja 1916. kapitulirati.

Kralj Nikola se s Vladom i Dvorom sklonio u Francusku, u egzil iz kojeg se nikada nije vratio. Unatoč vojnim (Božićna pobuna i crnogorski komitskim pokretom koji je potrajao do 1929. godine) i pokušajima crnogorske diplomacije na Versajskoj konferenciji, Crna Gora nije uspjela povratiti svoj međunarodno-pravni suverenitet izgubljen krajem 1918. okupacijom i aneksacijom koje je izvršila Kraljevine Srbije.

Nikola I. je umro izoliran u emigraciji, a pokopan je u ruskoj crkvi u San Remu (Italija).

Njegovi i posmtrni ostatci njegove supruge kraljice Milene Petrović će, uz najviše državne počasti, biti 1989. vraćeni i pokopani na Cetinju, u Dvorskoj crkvi na Ćipuru.

Kralj Nikola u krugu velike obitelji, ispod njega je unuk Aleksandar I Karađorđević.

Nikola I. ogledao se i u književnosti a najuspjeliji mu je rad Balkanska carica. Pored ove drame, napisao je i druge kao što su: Husein-beg Gradaščević i Knjaz Arvanit.[1][2]

Odlikovanja

uredi

Odlikovanja Nikole I. su, uglavnom prvostupanjska, izrađena od plemenitih metala, zlata i platine, a neka su čak ukrašena i brilijantima. Do 1910. već je bio nositelj gotovo svih najviših vladarskih odlikovanja.[3]

Crnogorska odlikovanja

uredi

Inozemna odlikovanja

uredi

Bugarska

  • Red Svetih Kirila i Metodija[3] (28. kolovoza 1910.)

Ujedinjeno Kraljevstvo

Francuska

Italija

Portugal

  • Red dva reda[3]

Rumunjska

  • Red Karola I.[3] (28. kolovoza 1910.)

Rusija

San Marino

  • Vojni red San Marina[3]

Srbija (Kneževina i Kraljevina)

Turska

  • Red Osmanlije[3] I. stupnja[4] (1883.)

Imao je još jedno japansko i perzijsko odlikovanje.[3]

Izvori

uredi
  1. Kralj Nikola I Petrović-Njegoš - Drame. njegos.org. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  2. Kralj Nikola I Petrović-Njegoš - Husein-beg Gradaščević. njegos.org. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  3. a b c d e f g h i j k l m n o p q r [neaktivna poveznica][neaktivna poveznica][neaktivna poveznica][neaktivna poveznica][neaktivna poveznica][neaktivna poveznica] Pobjeda: „Svjedočanstvo o diplomatskim vezama Crne Gore“ (crnog.)
  4. Montengro - Canada: Ordenje i pokloni iz Turske ([[crnog.]]). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2008. Pristupljeno 2. srpnja 2010. Sukob URL-a i wikilinka (pomoć)

Vanjske poveznice

uredi

Ostali projekti

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nikola I. Petrović Njegoš