Novotvorina

Novotvorina, neoplazma (grč. neos - nov, plasia - rast) ili tumor (lat. tumor - oteklina) patološka je tvorba nastala kao posljedica prekomjernog umnažanja abnormalnih stanica. Rast novotvorine nadmašuje rast normalnih tkiva, biološki je nesvrhovit, nepravilan i neorganiziran.

U osnovi, novotvorine nastaju kad se izgubi normalna fiziološka regulacija kontrolnih mehanizama rasta stanice. Novonastale stanice se od polaznih stanica razlikuju i strukturno i funkcionalno, ali se u većini slučajeva može prepoznati od koje vrste stanica ili tkiva je nastao tumor. Tumorske bolesti imaju ozbiljnu prognozu, a neke su opasne po život te su danas aktulana tema zbog traženja novih načina izlječenja. Znanost koja se bavi proučavanjem novotvorina naziva se onkologija.

Podjela novotvorina

Novotvorine mogu biti zloćudne (maligne) i dobroćudne (benigne). Razlika između njih je u agresivnosti rasta, te u tome što maligni daju metastaze i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo, dok benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju odnosno rastu ekspanzivno. Zloćudni oblik naziva se i rak (lat. cancer - rak rana, neizlječiva rana). Zloćudnost ili malignost nekog tumora odnosi se na svojstvo tog tumora da invadira i razara okolno tkivo i da stvara udaljene metastaze u organizmu, te kao posljedica nastupa smrt. Naravno, dijagnoza zloćudnog tumora ne podrazumijeva smrt. Pravodobnom dijagnozom, i dobrim odabirom terapije izlječenje je kod nekih malignih tumora moguće.

Dobroćudne novotvorine

• Dobroćudni tumori vezivnog podrijetla su fibromi sačinjeni od fibrocita, lipomi sačinjeni od lipocita i hondromi sačinjeni od hondrocita.
• Hemangiomi i limfangiomi su tumori koji vuku podrijetlo iz krvnih i limfnih žila.
• Leiomiomi su novotvorine kojima podrijetlo čine glatke mišićne stanice, a rabdomiomi vuku podrijetlo od poprečnoprugastih mišićnig stanica.
• Adenomi su dobroćudni tumori epitelnog porijekla građeni od dobro diferenciranih epitelnih stanica koje grade žljezdana tkiva vrlo slična normalnim egzokrinim ili endokrinim žljezdanim strukturama.
• Cistadenomi su dobroćudne novotvorine žlijezdanog podrijetla u kojima se nalaze različito velike šupline, a tipično se razvija u jajnicima. Ako u šupljinu strše papilarni izdanci tumor se naziva cystadenoma papillare.
• Papilom je dobroćudna novotvorina koja raste s površine epitela, a stvara mikroskopski i makroskopski, duge i tanke izdanke te su resičastog oblika.
• Polip je novotvorina koja se izbočuje iznad površine sluznice, a s peteljkom je povezana sa samom sluznicom. Maligni potencijal češće imaju papilomi nego polipi.

Zloćudne novotvorine

• Karcinomi su zloćudne novotvorine porijeklom iz epitelnih stanica, a mogu biti podrijetlom iz svih triju zametnih listića.
  • Adenokarcinom označava tumor u kojem zloćudne tumorske stanice epitelnog porijekla rastu stvarajući žlijezdane tvorbe.
  • Planocelularni karcinom je karcinom nastao iz pločastog epitela.
  • Hepatocelularni karcinom je karcinom nastao iz jetrenih stanica.
  • Anaplastični karcinom je karcinom koji sadrži isključivo nediferencirane stanice.
  • Carcinoma in situ (CIS) - tumorska tvorba mikroskopske debljine, koja se nalazi samo u epitelnom sloju tkiva, i ne probija bazalnu membranu epitela. Ima potencijal probijanja membrane i invazivnog rasta.
• Sarkomi su zloćudni tumori koji potječu iz mezenhima ili njegovih derivata (liposarkom, fibrosarkom, leiomiosarkom, rabdomiosarkom).
• Leukemija je zloćudna bolest, a maligne stanice potječu iz stanica krvotvornih organa koje cirkuliraju u krvi.

Patohistološka obilježja novotvorina

Metastaziranje

Metastaze su sekundarno nastale promjene, presadnice koje nisu u dodiru s primarnim tumorom i nalaze se u udaljenim tkivima. Metastaziranje je jedan od najvažnijih karakteristika zloćudnosti, iako svi zloćudni tumori ne metastaziraju.

Metazirajuće stanice su pojedinačne stanice koje se udaljavaju od tumora i ulaze u krv, te se šire tijelom.

TNM klasifikacija

Jedan od načina određivanja težine stadija raka zasniva se na određivanju veličine primarnog tumora (T), opsegu širenja u regionalne limfne čvorove (N) i prisutnosti ili odsutnosti metastaza (M). Osim ovog oblika procjene težine bolesti postoje još i histološke i citološke (npr. Papanicolaou-test ili Papa-test) metode procjene i dijagnostike, kao i biokemijske pretrage na karakteristične tumorske markere.

Karcinogeneza

Uzrok najvećeg broja tumora nije poznat: Ipak za određene faktore se danas pouzdano zna da su uzročnici stvaranja tumora, a to su, pušenje, UV zračenje, određeni virusi. Sam proces nastanka tumora događa se već na molekulskoj razini, tj. poremećaji kontrolnih bjelančevina imaju svoju podlogu u oštećenjima gena koji te proteine i stvaraju. Oštećenje gena može nastati na dva načina:

1. kao posljedica vanjskih kancerogenih faktora (kemijski, fizikalni, mehanički, virusni agensi
2. kao posljedica spontanih mutacija u organizmu.

Nastanak tumora se ne događa u jednom točno određenom trenutku ili u kratkom vremenskom razdoblju. To je proces koji se sastoji od niza promjena na genotipskoj i na fenotipskoj razini. Taj niz promjena koji vodi od zdravog stanja stanice do pojave tumora najčešće traje mjesecima i godinama.

Nastanak tumorske stanice

Tumorska masa inače potječe od jedne jedine stanice. U njoj se godinama nagomilavale razne mutacije gena odgovornih za reprodukciju i regulaciju rasta same stanice. Skupine odgovornih gena za regulaciju rasta su

• onkogeni
• tumorski supresorski geni
• geni za provjeravanje i popravak DNA

Tumorska masa je dinamična i vrlo heterogena populacija stanica zbog neprestanog dijeljenja, nestabilnosti genoma tumorskih stanica i selekciskog tlaka okoliša.

Klinička obilježja tumora

Tumorska kaheksija

Kaheksija je teško i iscrpljujuće stanje cjelokupnog organizma koje se javlja u krajnjim stadijima raka, a karakterizirano je padom tjelesne težine, općom slabošću, malaksalošću.

Paraneoplastični sindrom

To je skup simptoma i znakova bolesti koji nisu dio kaheksije i ne mogu se objasniti ni lokalnim, ni udaljenim rastom tumora, niti njegovom hormonskom aktivnošću. Najčešće se javlja kao hiperkalcemija i Cushingov sindrom.

Prognoza bolesti

Dobroćudni tumori su najčešće promjene s dobrom prognozom za život. Zloćudne promjene mogu biti izlječiva bolest ako se otkriju u ranom stadiju i ako odmah zatim uslijedi odgovarajuća terapija. Terapija malignih tumora često ne uspijeva u potpunosti izliječiti bolest, ali može produžiti životni vijek, najčešće se radi o nekoliko godina života.

Ohrabrujući rezultati na polju liječenja malignih tumora u zadnjem desetljeću govore u prilog aktivnoj borbi čovjeka protiv zloćudnog tumora.

Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!