Obožavanje

Obožavanje je čin religijske posvećenosti (devocije) uglavnom usmjerene prema Bogu.

Čin obožavanja može se izvoditi individualno, u neformalnoj ili formalnoj grupi ili određenom vođom. Takvi su činovi i štovanje na razne načine (jedan je zajednička molitva u nekoj formi, primjerice euharistijsko klanjanje).

Obožavanje označava moljenje ili određene vrste obreda božanstvu, ali i smatranje čega idolom i/ili kultom; sinonim je riječi bogoslužje i klanjanje (poklonstvo). Sva ova značenja pojma svode se na jedno: dizanje entiteta koji se razmatra na stupanj božanstva svime onim što se smatra božanstvom — osjećajima, riječima ili djelima.

U kršćanstvu je štovanje u duhu i istini, to jest ispravnom razumijevanju biblijskih istina, a ne samo riječima, umom i emocijama.[1] Obožavanje je u svojoj biti pripisivanje vrijednosti Bogu. Boga se obožava kada se što radi tako da pokazuje Njegov karakter i Njegovu slavu.[2] Obožavanjem Boga čovjek mu se klanja u ljubavi i bez straha.[3]

U društvu i sociologiji obožavanje se prenijelo sa štovanja božanstva na potrošačke marke, sportske momčadi i druge ljude (slavne i poznate osobe).[4] Sociologija stoga proširuje ovaj argument da bi se sugeriralo da je izvan religije obožavanje proces u kojem društvo obožava sebe, kao oblik samovalorizacije. U kršćanskom i muslimanskom svijetu, riječ obožavanje (u doslovnom kontekstu obožavanja) zabranjeno je koristiti ako se odnosi na neki objekt ili radnju, a ne isključivo na Boga.

IzvoriUredi