Otvori glavni izbornik
Prikaz Poklonstva mudraca s ranokršćanskog sarkofaga iz 4. st., Vatikanski muzeji, Rim.
Dirk Bouts, Poklonstvo mudraca, 1468., ulje na platnu, 63 × 62 cm, Alte Pinakothek, München.

Poklonstvo mudraca ili Poklonstvo kraljeva je tradicionalno naziv za kršćansku scenu u kojoj biblijski mudraci ili kraljevi (na zapadu češće prikazani kao kraljevi) pronalaze Isusa prateći betlehemsku zvijezdu, te mu poklanjaju darove zlata, tamjana, i mirte. U crkvenom kalendaru, ovaj se događaj slavi kao Epifanija. Kršćanska ikonografija je značajno proširila ovaj događaj koji je opisan u drugom poglavlju Evanđelja po Mateju (2:1-11) te iskoristila činjenicu da je Isus bio prepoznat, od najranije mladosti, kao Kralj svijeta.

Na najranijim prikazima mudraci su prikazani u perzijskoj odjeći s hlačama i frigijskim kapama, obično u profilu, kako napreduju jedan za drugim noseći darove ispred sebe. Koristili su kasnoantički prikaz barbara koji se klanjaju rimskom Caru nudeći darove zlata. Najraniji poznati prikazi Poklonstva mudraca su iz slika u katakombama i reljefima sa sarkofaga iz 4. stoljeća. Kraljevske krune se pojavljuju tek u 10. stoljeću, te pretežito na zapadu, a njihove halje gube bilo kakav orijentalni prizvuk.[1] Kasniji bizantski prikazi često dodaju malene šešire u obliku čunjeva čiji je značaj upitan. Do tada su prikazivani kao vršnjaci, ali tada umjetnici dolaze na ideju da kroz te likove prikažu tri različita ljudska doba: osobito lijep je primjer na fasadi katedrale u Orvietu.

Povremeno od 12. stoljeća, a najčešće na sjeveru Europe od 15. stoljeća, mudraci predstavljaju tri različita (tada poznata) dijela svijeta: Baltazar je često prikazan kao mladi Afrikanac ili Maur, a stari Gašpar je imao orijentalne karakteristike, najčešće kroz odjeću. Od 14. stoljeća prikazuje se njihovo veliko bogatstvo, pokloni se nalaze u spektakularnim zlatarskim kutijama, a odjeći mudraca se posvećuje veća pozornost.[1] Od 15. stoljeća Poklonstvo mudraca je ujedno i prikaz u kojemu umjetnik može iskazati svu svoju vještinu u kompliciranom prikazivanju masovnih scena koje uključuju konje i kamile, ali i vještinu materijalizacije raznih tekstura poput: svile, krzna, dragulja i zlata nasuprot drvu štalice, slame Isusove postelje i grubih tkanina Josipove i Marijine odjeće.

Prikaz obično uključuje i različite životinje: vol i magarac iz prikaza "Rođenje Kristovo" su obično tu, ali također i konji, kamile, psi, pa čak i kraljevski sokolovi, a ponekad i druge životinje poput ptica na gredama štalice. Od 15. stoljeća Poklonstvo mudraca se nalazi uz scenu "Poklonstva pastira iz Evanđelja po Luki (2:8-20). To je prilika da se unese još više ljudske i životinjske raznolikosti; na nekim kompozicijama (npr. nekim triptisima) ove dvije scene su sučeljene kao okvir za glavnu rođenja.

Bartolomé Esteban Murillo, Poklonstvo mudraca, Prado, Madrid.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 G. Schiller, Ikonografija kršćanske umjetnosti, Br. I,1971. (Englesko izdanje u prijevodu: Lund Humphries, London, str.100.-114. i 245.-298., ISBN 853312702

PovezniceUredi