Olovno bjelilo

Olovno bjelilo (Pb(OH)2 x 2PbCO3) je jedan od najstarijih sintetskih pigmenata.

OsobineUredi

To je bijeli pigment, po kemijskom sastavu bazični olovni(II) karbonat, ali je smjesa olovnoga karbonata i hidroksida.

Boja se odlikuje vrlo lijepim sjajem i velikom moći pokrivanja, ali nije posve postojana, jer s vremenom na zraku crni. Trajan je i neosjetljiv na svjetlost, ali je osjetljiv na kiseline i reagira sa sumporovodikom prisutnim u zraku.
Iako je otrovna i potamni s tragovima sumporovodika, olovno bjelilo se smatra najkvalitetnijom bijelom bojom.

Zbog velike pokrivne moći i kao kvalitetni bijeli pigment upotrebljavao se u uljanim bojama za ličenje i u slikarstvu, ali je zbog otrovnosti njegova uporaba (kao i olovov sulfat) danas smanjena i sve češće zamijenjen titanijevim dioksidom.[1]

DobivanjeUredi

Može se dobiti uvođenjem ugljikova dioksida i kisika u otopine olovnih soli.

IzvoriUredi

  1. Hrvatska enciklopedija (LZMK); broj 8 (O-Pre), str. 81. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2006.g. ISBN 953-6036-38-X