Ovo je glavno značenje pojma Omo. Za druga značenja pogledajte Omo (razdvojba).

Omo je velika rijeka na jugu Etiopije koja u cijelosti teče unutar granica Etiopije do svog ušća u jezero Turkanu na granici s Kenijom. Omo protječe kroz zapadni dio regije Oromia i središnjim dijelom regije Južnih naroda.

Omo
Položaj
Države Etiopija
NaseljaSoddo
Fizikalne osobine
Duljina760[1] km
Plovna od – dokod jezera Turkane
Tok rijeke
Izvorgorje Šoa
 • Nad. vis.2,316 m
 • Koord.8°15'22,7"N, 37°29'23,6"EUredite na Wikipodatcima
Ušćejezero Turkana (delta)
 • Nad. vis.487 m
 • Koord.4°29'48,8"N, 36°0'49,7"EUredite na Wikipodatcima
Slijevjezero Turkana
Ulijeva se ujezero Turkanu

Prvi Europljanin koji je u cijelosti istražio tok rijeke Omo od izvora do ušća u jezero Turkanu bio je talijanski istraživač Vittorio Bottego (1895.1897. ).

Satelitska fotografija delte rijeke Omo

Zemljopisne osobine uredi

 
Splavar na rijeci Omo

Rijeku Omo tvori više manjih planinskih potoka u gorju Šoa. Njezin je tok uglavnom pravilan u smjeru juga, osim na koordinatama 7°37′N 36°30′E / 7.617°N 36.500°E / 7.617; 36.500 kad naglo skreće na zapad i potom pravi veliki S te zatim opet pravilno teče prema jugu do Jezera Turkana gdje na ušću ima malu deltu.

Omo je 760 km dug.[1] Od izvora do ušća ima ukupan pad od skoro 2000 m, od izvora na visini 2316 m do ušća u jezero na 487 m, i zato teče poput gorskog brzaca, ima vodopade, poput Kokobija i drugih manjih. Zbog toga je Omo plovan samo na vrlo kratkom dijelu iznad svojega ušća u jezero Turkanu.

Turistički vodič po Etiopiji - Spectrum opisuje rijeku Omo kao popularno mjesto za rafting u rujnu i listopadu kad rijeka još uvijek ima visok vodostaj poslije kišne sezone. Najveći su pritoci Oma rijeke Gibe, Wabi, Denchia, Gojeb, Mui i Usno.

Nekoć je rijeka Omo bila istočna granica afričkih srednjovjekovnih kraljevstva Janjero i Garo.

Prolazi pored Nacionalnih parkova Mago i Omo, poznatih rezervata divljih životinja. Rijeka je i danas stanište brojnih afričkih divljih životinja: nilskih konja, krokodila i otrovnih zmija vretenica (Bitis arietans).

Otkriće rijeke Omo i jezera Turkana uredi

Rijeka Omo i mitsko veliko jezero na njezinu ušću sredinom 19. stoljeća uzbuđivali su maštu Europljana koji su imali vrlo površne informacije koje su im došle od domorodaca preko arapskih trgovaca.

Jules Borelli bio prvi europski istraživač koji je istražio gornji i srednji tok rijeke Omo 1880. Talijanski istraživač Vittorio Bottego uspio je temeljno istražiti tok rijeke Omo u lipnju 1896. za svoje druge afričke ekspedicije (1895.1897.), na kojoj je i umro 17. ožujka 1897. Britanski istraživač Herbert Henry Austin i njegovi ljudi dospjeli su delte rijeke Omo 12. rujna 1898., ali su razočarano utvrdili da je etiopska ekspedicija na čelu s rasom Voldom Giorgisom prethodno već zabila etiopski stijeg na sjevernu obalu jezera Turkane 7. travnja 1898. i da su već orobili domoroce. Ruski poručnik Aleksandar Bulatovič vodio je drugu etiopsku ekspediciju do obala jezera 1899. godine. Ova istraživanja inspirirala su i poljskog romansijera Henryka Sienkiewicza za njegov pustolovni roman Kroz pustinju i prašumu.

Rijeka Omo i prvi ljudi uredi

Dolina na donjem toku rijeke Omo
  Svjetska baštinaUNESCO
 
Država  Etiopija
Godina uvrštenja1980.
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, iv
PoveznicaUNESCO:17
Koordinate4°48′N 35°58′E / 4.800°N 35.967°E / 4.800; 35.967
 
 
Omo
Položaj na karti Etiopije

Za dolinu u donjem toku rijeke Omo drži se da je bila raskrižje različitih kultura i etničkih skupina već prije više tisuća godina. Zbog toga se danas vrše istraživanja stanovnika Donjeg Oma, plemena Mursi, Suri, Niangatom, Dizi i Me'en, istražuje se njihova različitost.

Cijeli sliv rijeke Omo važno je geološko i arheološko nalazište. Na nekoliko nalazišta pronađeni su fosili hominida iz pliocena i pleistocena koje su iskopali francuski i američki timovi stručnjaka. Pronađeni su i fosili Australopithecine i Homo sapiensa na nekoliko lokaliteta i kameno oruđa od kvarcita staro oko 2,4 milijuna godina. Kad je oruđe otkriveno, isprva se mislilo da je čak starije od kulture Oldovan zbog grubljeg i primitivnijeg izgleda. Novija istraživanja pokazala su da je to zbog lošijeg materijala tako da se danas drži da i to oruđe pripada Kulturi kanjona Oldovan.

UNESCO je 1980. uvrstio Dolinu donjeg toka rijeke Omo na svoju listu Svjetske baštine zbog izuzetnih kulturno povijesnih vrijednosti.[2]

Hidroelektrana Gibe III uredi

Na rijeci Omo nalazi se najveća hidroelektrana u Africi s betonskom branom visokom 243 m snage 1870 MW. U vrijeme izgradnje taj je projekt nakupio dosta protivnika, zaštitnika prirode koji su bili pokrenuli svoju online peticiju.[3][4]

Poplava 2006. uredi

Jake kiše 2006. uzrokovale su velike poplave u donjem dijelu rijeke Omo. Za vrijeme poplave utopilo se 456 ljudi, a 20 000 ljudi pobjeglo je iz svojih domova.[5]

Izvori uredi

  1. a b "Climate, 2008 National Statistics (Abstract)", Central Statistical Agency websiteArhivirana inačica izvorne stranice od 13. studenoga 2010. (Wayback Machine) Table A.1.
  2. Lower Valley of the Omo, UNESCO
  3. Web campaign against Ethiopia dam (engleski). 23. ožujka 2010. Pristupljeno 4. listopada 2023.
  4. International, Survival. Giant dam to devastate 200,000 tribal people in Ethiopia. www.survivalinternational.org (engleski). Pristupljeno 4. listopada 2023.
  5. "More than 700 killed or missing in Ethiopian floods"

Bibliografija uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Omo

Vanjske poveznice uredi