Pančićeva omorika

Pančićeva omorika (lat. Picea omorika) je crnogorična vrsta drveća iz porodice Pinaceae, koja u prirodi raste u jako malom arealu i endemska je vrsta u Srbiji i Bosni (Podrinje), ali je raširena po parkovima diljem Europe i Sjeverne Amerike, koristi se i kao božićno drvce. Opisao ju je 1875. godine botaničar Josip Pančić na planini Tari, a 1887. godine dao joj je znanstveni naziv i opis. Pančić je rođen u naselju Ugrini u Bribiru, u Hrvatskoj a od 1846. godine liječnikom je u Srbiji gdje se bavio izučavanjem flore i faune, mineralogije i geologije.

Pančićeva omorika
Pančićeva omorika
Sistematika
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Pinophyta
Razred:	Pinopsida
Red:	Pinales
Porodica:	Pinaceae
Rod:	Picea
Vrsta:	P. omorika
Dvojno ime
Picea omorika (Pančić) Purk.
Baze podataka
GBIF Flora Croatica
wikivrste WD wikislike wikigalerija

Rasprostranjenost

Omorika

Josip Pančić

Ova vrsta je relikt iz doba tercijara, kada je imala veliko područje rasprostiranja. Zbog promjene klime, sačuvala se u prirodi samo u području oko donjeg i srednjeg toka rijeke Drine u istočnoj Bosni i jugozapadnoj Srbiji. Endem je Balkanskog poluotoka. Otkrio ju je prirodoslovac Josip Pančić, kraj sela Zaovine na planini Tari u jugozapadnoj Srbiji 1875. godine.

Opis vrste

Naraste do 30 m na strmim i vapnenastim terenima. Deblo je ravno i vitko. Gornje su grane usmjerene prema gore, a donje prema dolje, dok su srednje vodoravno usmjerene. Donje su grane najduže, a vrhovi su im savinuti prema gore. Iglice su oko 2 cm dugačke, odozdo s 2 bijele pruge puči, na donjoj strani izbojka raščešljane. Korijenje je vodoravno postrano, prilagođava se prilikama u tlu.

Jedan kilogram sadrži 350.000 sjemenki s krilcima. Prosječna klijavost je 45%.

Kora je tanka i crvenosmeđa, ljušti se u obliku većih nepravilnih pločica.

Pupovi su sitni, jajoliko ušiljeni, bez mole, kestenjaste boje, dugi 3-4 mm.

Muški cvjetovi su svijetlocrveni, a ženski crvenkasti, smješteni pri samom vrhu krošnje.

Češeri su do 6 cm dugi, oko 1-2 cm u promjeru, u početku tamno-plavkasti do ljubičasto-smeđi, a kasnije smeđi s prelijevanjem na plavu boju.

Sjeme je tamnomrko, obrnuto jajoliko, 2.5 do 3 mm dugačko, okriljeno. Krilce je dugo oko 8 mm, sazrijeva iste godine u listopadu ili studenom. Osim iz sjemena, ova se vrsta ponekad razmnožava i vegetativno (položenice, zalegnute grane).

Ekološki zahtjevi

Zahtjevi za toplinom, svijetlom i tlom su vrlo skromni. Pripada u vrste široke ekološke amplitude. U prirodi uspijeva na vapnenoj podlozi na nadmorskoj visini od 300 do 1.700 m, a čak i u vrlo mokrim staništima s crnom johom. Podnosi umjerenu zasjenu, vrsta je polusjene. Otporna je na štete od snijega, zahvaljujući posebnom izgledu krošnje. Vrlo je otporna na štetne plinove i prašinu, često se sadi u gradovima i industrijskom području. Raste polako, doživi do 150 - 200 godina.

Vanjske poveznice

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Picea omorika
	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Picea omorika
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Picea omorika