Oront

Oront (ar. العاصي; tur. Asi), od starogrčkog Ὀρόντης, Oróntēs, je rijeka u zapadnoj Aziji, duga 571 km, koja izvire u Libanonu, teče prema sjeveru kroz Siriju, te utječe u Sredozemno more u blizini Samandağa u Turskoj.[1]

Oront
Noria in Hama 01.jpg
Oront u pokrajini Hama, Sirija
Duljina 571 km
Prosječni istjek 11 m3/s
Površina porječja 24.660[1] km2
Izvor Labweh, Dolina Beqaa, Libanon
34°11′49″N 36°21′9″E / 34.19694°N 36.3525°E / 34.19694; 36.3525
Ušće Samandağ, Hatay, Turska
36°2′43″N 35°57′49″E / 36.04528°N 35.96361°E / 36.04528; 35.96361Koordinate: 36°2′43″N 35°57′49″E / 36.04528°N 35.96361°E / 36.04528; 35.96361
Države Libanon, Sirija, Turska
Gradovi Homs, Hama, Jisr al-Shughur, Antakya
Slijev sredozemni
Ulijeva se u Sredozemno more
Map of the Orontes river.png
Zemljovid toka rijeke. Bijele linije su državne granice, imena rijeka su ukošena s plavom pozadinom, današnji gradovi su s bijelom pozadinom, druge važne lokacije su s narančastom pozadinom

Kao glavna rijeka drevnog Levanta, Oront je bila poprištem nekoliko velikih bitaka. Među najvažnijim gradovima koji se danas nalaze na rijeci su Homs, Hama, Jisr al-Shughur i Antakya (drevna Antiohija, koji je bio poznat i kao "Antiohija na Orontu").

Tok rijekeUredi

Oront izvire u vrelima kod Labweha u Libanonu, na istočnoj strani doline Bekaa (u guvernoratu Bekaa) između gorja Libanon na zapadu i Anti-Libanon na istoku, u blizini izvora rijeke Litani (koja teče prema jugu) i teče prema sjeveru, gubeći 600 metara nadmorske visine kroz klisuru, te nakon toga napušta dolinu Bekaa.[1] Ostala glavna vrela su Ain ez Zarqa.[2], Al Ghab, Al Rouj i Al-Azraq.[1]

 
Orontes teče u podnožju sirijskog obalnog planinskog lanca

Napuštajući ovu klisuru, širi se u jezero Homs u Siriji (umjetno jezero nastalo branom iz rimskog doba, poznato i kao jezero Qattinah) i kroz grad Homs, te pored arheološkog lokaliteta Larisa (Shaizar). Ovdje rijeka ulazi u dolinu Ghab. Dalje nizvodno, na istočnom rubu doline Ghab, nalazi se drevni grad Apamea.[1] Na zapadu je obalni planinski lanac. Ovaj dio završava na stjenovitoj pregradi Jisr al-Hadid, gdje rijeka skreće na zapad u ravnicu Antiohije (dolina Amika) u Turskoj.[1]

Dvije glavne pritoke utječu u Oront kroz nekadašnje jezero Amik umjetnim kanalom (Nahr al-Kowsit). To su rijeka Afrin, koja teče u smjeru juga, sa zapada, te Karasu sa istoka. Prolazeći sjeverno od Antakye (drevna Antiohija), Oront skreće jugozapadno u klisuru i pada 50 metara u 16 kilometara do mora, u koje se ulijeva južno od Samandağa.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Asi-Orontes Basin. Food and Agriculture Organization of the United Nations (2016) pristupljeno 18. ožujka 2018.
  2. (1980) Natural Wonders of the World, str. 34, United States of America: Reader's Digest Association, Inc ISBN 0-89577-087-3