Oront (ar. العاصي; tur. Asi), od starogrčkog Ὀρόντης, Oróntēs, je rijeka u zapadnoj Aziji, duga 571 km, koja izvire u Libanonu, teče prema sjeveru kroz Siriju, te utječe u Sredozemno more u blizini Samandağa u Turskoj.[1]

Oront
rijeka
Oront u pokrajini Hama, Sirija
Zemljovid toka rijeke. Bijele linije su državne granice, imena rijeka su ukošena s plavom pozadinom, današnji gradovi su s bijelom pozadinom, druge važne lokacije su s narančastom pozadinom
Položaj
Države
NaseljaHoms, Hama, Jisr al-Shughur, Antakya
Fizikalne osobine
Duljina571 km
Površina porječja24.660[1] km2
Istjek 
 • Prosječni11 m3
Tok rijeke
IzvorLabweh, Dolina Beqaa, Libanon
 • Koord.34°11′49″N 36°21′9″E / 34.19694°N 36.35250°E / 34.19694; 36.35250
UšćeSamandağ, Hatay, Turska
 • Koord.36°2′43″N 35°57′49″E / 36.04528°N 35.96361°E / 36.04528; 35.96361
Slijevsredozemni
Ulijeva se uSredozemno more
Oront na zemljovidu Sirije
izvor
izvor
ušće
ušće
Oront na zemljovidu Sirije
Zemljovid

Kao glavna rijeka drevnog Levanta, Oront je bila poprištem nekoliko velikih bitaka. Među najvažnijim gradovima koji se danas nalaze na rijeci su Homs, Hama, Jisr al-Shughur i Antakya (drevna Antiohija, koji je bio poznat i kao "Antiohija na Orontu").

Tok rijeke

uredi

Oront izvire u vrelima kod Labweha u Libanonu, na istočnoj strani doline Bekaa (u guvernoratu Bekaa) između gorja Libanon na zapadu i Anti-Libanon na istoku, u blizini izvora rijeke Litani (koja teče prema jugu) i teče prema sjeveru, gubeći 600 metara nadmorske visine kroz klisuru, te nakon toga napušta dolinu Bekaa.[1] Ostala glavna vrela su Ain ez Zarqa.,[2] Al Ghab, Al Rouj i Al-Azraq.[1]

 
Orontes teče u podnožju sirijskog obalnog planinskog lanca

Napuštajući ovu klisuru, širi se u jezero Homs u Siriji (umjetno jezero nastalo branom iz rimskog doba, poznato i kao jezero Qattinah) i kroz grad Homs, te pored arheološkog lokaliteta Larisa (Shaizar). Ovdje rijeka ulazi u dolinu Ghab. Dalje nizvodno, na istočnom rubu doline Ghab, nalazi se drevni grad Apamea.[1] Na zapadu je obalni planinski lanac. Ovaj dio završava na stjenovitoj pregradi Jisr al-Hadid, gdje rijeka skreće na zapad u ravnicu Antiohije (dolina Amika) u Turskoj.[1]

 
Oront u Antakiji, Hatay, Turska

Dvije glavne pritoke utječu u Oront kroz nekadašnje jezero Amik umjetnim kanalom (Nahr al-Kowsit). To su rijeka Afrin, koja teče u smjeru juga, sa zapada, te Karasu s istoka. Prolazeći sjeverno od Antakye (drevna Antiohija), Oront skreće jugozapadno u klisuru i pada 50 metara u 16 kilometara do mora, u koje se ulijeva južno od Samandağa.

Izvori

uredi
  1. a b c d e f Asi-Orontes Basin. Food and Agriculture Organization of the United Nations. 2016. Pristupljeno 18. ožujka 2018.
  2. Scheffel, Richard L.; Wernet, Susan J., ur. 1980. Natural Wonders of the World. Reader's Digest Association, Inc. United States of America. str. 34. ISBN 0-89577-087-3