Oscar za najboljeg glavnog glumca
Oscar za najboljeg glavnog glumca (eng. Academy Award for Best Performance by an Actor in a Leading Role) je jedna od Nagrada za zasluge koje svake godine dodjeljuje Akademija filmskih umjetnosti i znanosti (AMPAS) kako bi odala počast glumcima koji su ostvarili izvanredne izvedbe tijekom rada u filmskoj industriji. Prije 49. dodjele Oscara (1976.), ova nagrada je bila poznata pod imenom Oscar za zasluge za izvedbu glumca (eng. Academy Award of Merit for Performance by an Actor). Od samog početka, nagrada se obično nazivala kao Oscar za najboljeg glumca. Dok glumce nominiraju sami glumci i glumice, pobjednike izabiru svi članovi Akademije.
Povijest
urediTijekom posljednjih 80 godina, računajući izjednačenja i ponovne dobitnike, Akademija je dodijelila ukupno 81 nagradu za najboljeg glumca 73 različitim glumcima. Pobjednici dobivaju poznatu statuu Oscara koja prikazuje zlatnog viteza koji drži križarski mač i stoji na roli filma. Prvi dobitnik bio je Emil Jannings koji je nagrađen na prvoj dodjeli (1927./1928.) za svoju izvedbu u Posljednjoj zapovijedi i Puta svega živog. Posljednji dobitnik do danas je Daniel Day-Lewis, koji je nagrađen na 80. dodjeli (2007.) za svoju izvedbu u Bit će krvi.
U prve tri godine Oscara, pojedinci kao što su glumci i redatelji bili su nominirani za najbolje u svojim kategorijama. Tada su nagrađivani svi njihovi radovi tijekom kvalificirajućeg razdoblja (pa su tako neki imali po tri filma navedena iza nagrade). No, tijekom 3. dodjele (1929./1930.), samo je jedan od tih filmova navođen za dobitnikovu nagradu, iako su glumci dobitnici imali po dva filma navedena. Za 4. dodjelu je ovaj zbunjujući sustav zamijenjen današnjim u kojem je glumac nominiran za izvedbu u jednom filmu. Takve nominacije su ograničene na pet po godini. Do 8. dodjele (1935.), nominacije su se odnosile na sve glumce, bilo glavne ili sporedne. Nakon 9. dodjele (1936.) je uvedena kategorija najboljeg sporednog glumca zbog prigovora da Akademija favorizira glavne glumce s više vremena na ekranu. Bez obzira na to, Lionel Barrymore je osvojio nagradu za najboljeg glumca (Slobodna duša, 1931.), dok je Franchot Tone bio nominiran za najboljeg glumca (Pobuna na brodu Bounty, 1935.) za njihove izvedbe u sporednim ulogama. Trenutno kategorije najboljeg glavnog glumca, najbolje glavne glumice, najboljeg sporednog glumca i najbolje sporedne glumice čine četiri Oscara za zasluge za glumu koje svake godine dodjeljuje Akademija.
Superlativi
urediSuperlativ | Najbolji glumac | Najbolji sporedni glumac | Ukupno | |||
---|---|---|---|---|---|---|
Glumac s najviše nagrada | Daniel Day-Lewis | 3 | Walter Brennan | 3 | Walter Brennan, Jack Nicholson i Daniel Day Lewis | 3 |
Glumac s najviše nominacija | Spencer Tracy i Laurence Olivier | 9 | Walter Brennan, Claude Rains, Arthur Kennedy i Jack Nicholson | 4 | Jack Nicholson | 12 |
Glumac s najviše nominacija bez pobjede | Peter O'Toole | 8 | Claude Rains i Arthur Kennedy | 4 | Peter O'Toole | 8 |
Film s najviše nominacija | Pobuna na brodu Bounty | 3 | Na dokovima New Yorka, Kum i Kum II | 3 | Na dokovima New Yorka, Kum i Kum II | 4 |
Najstariji pobjednik | Henry Fonda | 76 | George Burns | 80 | George Burns | 80 |
Najstariji nominirani | Richard Farnsworth | 79 | Hal Holbrook | 82 | Hal Holbrook | 82 |
Najmlađi pobjednik | Adrien Brody | 29 | Timothy Hutton | 20 | Timothy Hutton | 20 |
Najmlađi nominirani | Jackie Cooper | 9 | Justin Henry | 8 | Justin Henry | 8 |
Tri Oscara
urediDo 2013. godine samo je jedan glumac uspio osvojiti Oscar za najboljeg glumca triput, Daniel Day-Lewis. Osvojio ih je za filmove: Moje lijevo stopalo 1989., Bit će krvi 2007. i Lincoln 2012. godine
Dva Oscara
urediOsmorica glumaca dobitnika nagrade za najboljeg glumca su dvaput osvojili nagradu. Kronološkim slijedom, oni su: Spencer Tracy (1937., 1938.), Fredric March (1932., 1946.), Gary Cooper (1941., 1952.), Marlon Brando (1954., 1972.), Dustin Hoffman (1979., 1988.), Tom Hanks (1993., 1994.), Jack Nicholson (1975., 1997.) i Sean Penn (2003. i 2008. godine). Tracy i Hanks su jedina dvojica koji su je osvojili dvije godine uzastopno. Osim toga, i Tracy i Hanks su imali isto godina u vrijeme kad su osvojili Oscare: 37 za prvi i 38 za drugi.
Nominacije
urediGlumci s najviše nominacija u ovoj kategoriji su Spencer Tracy i Laurence Olivier, po devet svaki. Paul Newman, Jack Nicholson i Peter O'Toole dijele treće mjesto s osam nominacija. Nicholson je svoje nagrade osvojio u rekordnom razmaku od 22 godine. O'Toole drži rekord za najduže razdoblje između svoje prve i zadnje nominacije (44 godine), a rekorder je i po najvećem broju nominacija bez ijedne pobjede (osam).
Šest glumaca je osvojilo nagrade za najboljeg i sporednog glumca: Jack Lemmon, Robert De Niro, Jack Nicholson, Gene Hackman, Kevin Spacey i Denzel Washington.
Dva glumca su osvojila Oscara (za najboljeg i sporednog glumca) za portretiranje istog lika, don Vita Corleonea u Kumu i Kumu II. To su Marlon Brando i Robert De Niro.
U povijesti ove nagrade je bilo samo jedno izjednačenje. 1932., Fredric March je osvojio jedan glas više od Wallacea Beeryja. Akademijina pravila iz tog vremena to su smatrala izjednačenjem, pa su i March i Beery dobili nagradu. Prema sadašnjim pravilima Akademije, dvije nagrade se dodjeljuju samo ako dođe do točnog izjednačenja. Iako se to nikad nije dogodilo u ovoj kategoriji, 1968. se dogodilo u kategoriji najbolje glumice.
Peter Finch je jedini postumni pobjednik, a James Dean, Spencer Tracy i Massimo Troisi jedini postumni nominirani izvođači u ovoj kategoriji. Dean je dvaput bio postumno nominiran.
Tri glumca su bila nominirana za najboljeg za ulogu istog lika: Bing Crosby kao Otac O'Malley u Idući svojim putem i Zvona Svete Marije, Peter O'Toole kao kralj Henrik II. u Becketu i Zimi jednog lava, i Paul Newman kao "Brzi Eddie" Felson u Hazarderu i Boji novca. (Al Pacino je bio nominiran 1974. za ulogu za koju je već prethodno bio nominiran za najboljeg sporednog glumca, Michaela Corleonea, u Kumu II).
Nekoliko parova glumaca je bilo nominirano za uloge istih likova ili povijesnih ličnosti: Fredric March i James Mason kao Norman Maine u Zvijezda je rođena, Robert Donat i Peter O'Toole kao Chipping u Zbogom, gospodine Chips, Laurence Olivier i Kenneth Branagh kao Henrik V., Charles Laughton i Richard Burton kao Henrik VIII., Leslie Howard i Rex Harrison kao Profesor Henry Higgins u Pygmalionu i My Fair Lady, Jose Ferrer i Gerard Depardieu kao Cyrano de Bergerac i Robert Montgomery i Warren Beatty kao Joe Pendleton u Dolazi gospodin Jordan i Nebo može čekati (1978.). Robert De Niro osvojio je Oscara za sporednog glumca za ulogu Vita Corleonea u Kumu II za koju je Marlon Brando prije toga osvojio nagradu za najboljeg glumca.
Laurence Olivier je jedini glumac koji je osvojio Oscara za šekspirijansku ulogu: najbolji glumac za Hamleta (1948.). Olivier je osvojio i Oscara za životno djelo za Henrika V. (1944.).
Robert Downey, Jr. je jedini nominirani glumac koji je glumio prethodno nominiranog, Charlesa Chaplina u Chaplinu.
Dva glumca su režirala svoje pobjedničke izvedbe: Laurence Olivier u Hamletu i Roberto Benigni u Život je lijep. Međutim, do danas nitko nije osvojio redateljsku i glumačku nagradu.
Dva glumca su odbila nagradu: George C. Scott, koji ju je osvojio za Pattona 1970. (odbio je i nominaciju za najboljeg sporednog glumca za Hazardera 1961.); i Marlon Brando nakon osvajanja svog drugog Oscara za Kuma 1972.
Nekoliko ranih pobjedničkih i nominiranih izvedbi je naknadno izgubljeno, uključujući Emila Janningsa u Put svega živog (1928.), Lewisa Stonea u Patriotu (1928.) i Lawrencea Tibbetta u The Rouge Song (1930.), od kojih su preostali samo kratki fragmenti i soundtrackovi.
Pobjednici i nominirani
urediVodeći se Akademijinom praksom, filmovi ispod poredani su po godinama njihova prikazivanja u Los Angelesu, što je obično (ali ne i uvijek) u godini izdanja. Na primjer, Oscar za najboljeg redatelja 1999. se dodjeljuje tijekom svečanosti održane 2000. godine
1920-e
urediGodina | Dobitnik film |
Nominirani |
---|---|---|
1927. – 1928. | Emil Jannings – Posljednja zapovijed – Put svega živog |
Richard Barthelmess – The Noose i The Patent Leather Kid |
1928. – 1929. | Warner Baxter – U staroj Arizoni |
George Bancroft – Thunderbolt Chester Morris – Alibi Paul Muni – The Valiant Lewis Stone – Patriot |
1930-e
uredi1940-e
uredi1950-e
uredi1960-e
uredi1970-e
uredi1980-e
uredi1990-e
uredi2000-e
uredi2010-e
uredi2020-e
urediStrani dobitnici
urediKako su Oscari osnovani u Sjedinjenim Državama te se fokusiraju na hollywoodsku filmsku industriju, većina dobitnika Oscara su bili Amerikanci. Bez obzira na to, mnogo je glumaca pobjednika bilo iz inozemstva.
- Australija: Russell Crowe, Geoffrey Rush
- Austrija: Maximilian Schell
- Bahami: Sidney Poitier
- Irska: Daniel Day-Lewis, Cillian Murphy
- Italija: Roberto Benigni
- Kanada: Brendan Fraser
- Novi Zeland: Russell Crowe
- Portoriko: José Ferrer
- Švicarska: Emil Jannings
- Ujedinjeno Kraljevstvo: George Arliss, Ronald Colman, Daniel Day-Lewis, Robert Donat, Peter Finch, Alec Guinness, Rex Harrison, Anthony Hopkins, Jeremy Irons, Ben Kingsley, Charles Laughton, Victor McLaglen, Ray Milland, David Niven, Laurence Olivier, Paul Scofield i Eddie Redmayne
Na 37. dodjeli Oscara (1964.), po prvi put u povijesti, sve četiri glumačke nagrade su otišle neameričkim glumcima: Rexu Harrisonu, Julie Andrews, Peteru Ustinovu i Lili Kedrovoj. To se drugi put dogodilo na 80. dodjeli (2007.) kad su pobjednici bili Daniel Day-Lewis, Marion Cotillard, Javier Bardem i Tilda Swinton.
Vanjske poveznice
uredi- Oscars.org (službena stranica Akademije)
- Oscar.com (službena promotivna stranica dodjele)
- Akademijina baza podataka Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. rujna 2008. (Wayback Machine) (službena stranica)