Otrovna pečurka

Otrovna pečurka, poznata i kao karbolova pečurka ili žuto pjegava pečurka (lat. Agaricus xanthodermus) je otrovna gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).

Otrovna pečurka
Sistematika
Carstvo:Gljive
Koljeno:Basidiomycota
Razred:Agaricomycetes
Podrazred:Homobasidiomycetidae
Red:Agaricales
Porodica:Agaricaceae
Rod:Agaricus
Vrsta:A. xanthodermus
Genev. (1876.)
Dvojno ime
Agaricus xanthodermus
Sinonimi
  • Pratella xanthoderma (Genev.) Gillet (1884.)
  • Psalliota xanthoderma (Genev.) Richon & Roze (1885)
  • Fungus xanthodermus (Genev.) Kuntze (1898.)
Baze podataka
  • Klobuk otrovne pečurke je širok od 5 do 15 centimetara, najprije polukuglasto zvonolik, zatim spljošten, slabo mesnat, bijel, gladak, ponekad je čehast; u sredini može biti smećkast, na dodir ubrzo postane žučkast.
  • Listići su gusti, nejednako dugi, najprije imaju crvenkasti ton koji s vremenom prelazi u čokoladnu boju.
  • Stručak je visok od 5 do 15 centimetara i do 2 centimetra debljine, cilindričan i dosta vitak, često puta zakrivljen i na dnu zadebljan, bijel, svilenast i gladak, najprije pun pa cjevasto šupalj; nosi čvrst i trajan vjenčić koji je s donje strane vidljivo čehast.
  • Meso je u pravilu bijelo, na presjeku prelazi lagano u žutu boju, što je osobito vidljivo i svojstveno na dnu stručka; kalijevim karbonatom i anilinom oboji se narančastožuto, miriše na tintu ili karbolnu kiselinu, što naročito dolazi do izražaja pri toplinskoj obradi (kuhanju).
  • Spore su ovalne, smeđe boje, 5 - 7 x 3 – 4 μm.

Kemijske reakcije

uredi

Meso i kožica klobuka s anilinom i kalijevom lužinom postaju narančastožuti, dok meso s fenolom za nekoliko minuta postaje crveno, a meso osnove stručka s gvajakolom oboji se zelenoplavo.

Stanište

uredi

Raste u razbacanim skupinama ljeti i u jesen po parkovima, uz putove, rubove livada i po žbunju.

Upotrebljivost

uredi

Otrovna pečurka je otrovna (gastrointestinalni sindrom trovanja).[1]

Sličnosti

uredi

U literaturi je zapisano da je ta gljiva otrovna. Međutim, neki podaci govore da postoje i jestivi oblici. Stoga treba izbjegavati tu vrstu i osobito treba paziti da se ne zamijeni s jestivom livadnom pečurkom (lat. Agaricus campestris). Dovoljno je da se u slučaju sumnje uzdužno presiječe stručak. Ako stručak požuti, onda ste zasigurno ubrali pečurku. Prema tome, treba biti naročito oprezan prilikom skupljanja svih vrsta jestivih pečurki.

Slike

uredi
         

Izvori

uredi
  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Otrovna pečurka