Otvori glavni izbornik
Austrijska parna lokomotiva U.37 na koparskom kolodvoru
Kolodvorska zgrada u Poreču

Parenzana (Ferrovia Trieste-Parenzo-Canfanaro, TPC) je uskotračna željeznička pruga koja je povezivala Trst preko niza kolodvora s Porečom kao krajnjim kolodvorom. Bila je u funkciji od 1902. do 1935. godine. Prolazila je kroz tri države: Italiju, Sloveniju i Hrvatsku. Koridor pruge je danas sačuvan, kao i velik broj pratećih željezničkih objekata, mostova, vijadukata i tunela. Dio trase stare pruge je preuređen za biciklističke i pješačke staze, a razmišlja se i o obnovi pojedinih dionica pruge u turističke svrhe.

Zanimljiva je sudbina tračnica ove pruge. Mussolinijeve vlasti su skinule, odnosno demontirale tračnice i otpremile ih brodom u svoju nedavno okupiranu koloniju Abesiniju (Etiopiju). Brod nikad nije došao do odredišta, jer je potonuo u Sredozemnom moru.

Parenzana - TPCUredi

 
Kameni stupić s kilometarskom oznakom na trasi "Parenzane"

1900. godine započela je izgradnja željezničke pruge širine 760 mm. U početku je planirana kao pruga normalnog kolosjeka, ali zbog manjih poreza izgrađena je uskotračna u dužini 123,1 km, od čega 8 tunela ukupne dužine 1530 m, 11 mostova i 6 viadukata te brojnih željezničkih kolodvora, stajališta, skladišta, stanica za snabdjevanje vodom, nasipa i usjeka. Radilo se u dvije dionice: Trst - Buje (59 km), koja je puštena u pomet u travnju 1902. godine, te Buje - Poreč (64 km) koja je puštena u promet u prosincu iste godine. Trasa je dosta izmjenjena od prvobitnog plana jer su mnogi gradovi i mjesta željeli biti povezani prugom što im se i udovoljilo. Krštenje vlakića imenom "Parenzana" dogodilo se sasvim slučajno u veljači 1902. godine kada je u tršćanskom časopisu državnih željeznica objavljena okružnica vezana za prvu dionicu pruge do Buja. Kako se htjelo naglasiti da će željeznička pruga stići i do Poreča na okružnici je stajalo "Parenzaner", tako da se njeno ime zadržalo do danas u talijanskoj inačici "Parenzana". Postojali su projekti za odvojak Savudrija - Umag i Karojba - Pazin te produžetak od Poreča do Kanfanara, zbog čega je i nastala kratica "TPC".

Kolodvor u Bujama imao je 11 kolosjeka, a u Poreču samo pet, budući da nije planiran kao posljednji. Željeznički kolodvori u Trstu, Bujama i Poreču bili su specifični po tome što su imali vagu i okretnicu. U početku koristile su se parne lokomotive tipa "U", kasnije tipa "P", a na poslijetku tipa "P-Italiana". Postojali su putnički vagoni I., II. i III. razreda s 30 mjesta, teretni vagoni i vagoni za prtljagu. Svi vagoni su bili dužine 8,5m. Bili su osvjetljeni petrolejskim svjetiljkama, nisu imali WC, no imali su balkone. Parenzana je prometovala za dviju vlasti. Preživjela je Prvi svjetski rat, te nakon pada Austro-Ugarske Monarhije potpala pod Talijansku Državnu željeznicu (FS). Nakon samo 33 godine prometovanja zadnji vlak prugom prošao je 31. kolovoza 1935. godine jer nije više uspjela odoljeti konkurenciji bržih i jeftinijih cestovnih oblika prijevoza.

Trasa i stajalištaUredi

 
Karta s ucrtanom trasom Parenzane
 
mostić na trasi "Parenzane" nedaleko od Grožnjana
 
Kolodvor u Livadama
 
Kolodvor u Bujama
 
Ulaz u tunel Freski
 
Ulaz u Motovunski tunel

  Trst Campomarzio / Sv.Andrej
  Trst luka za drva
  Trst Servola
  Monte Castiglione
  Zaule - Val Rosandra – Žavlje
  Milje
  Albaro Vescova - (Donje) Škofije
  Villa Decani – Dekani
  Lazzaretto-Risano – Lazaret
  Koper
  Semedela
  Izola
  Strunjan
  Portorož
  Sv.Lucija
  Paderno
  Sečovlje
  Savudrija
  Planirani odvojak Savudrija – Umag
  Markovac - Mažurija
  Kaldanija
  Buje
  Triban
  Grožnjan
  Kostanjica
  Završje
  Oprtalj
  Livade
  Motovun
  Karojba
  Planirani odvojak Karojba – Pazin
  Rakotule
  Vižinada
  Baldaši
  Markovac – Višnjan
  Farini - Višnjan
  Nova Vas
  Poreč

Statistički podaciUredi

 
Putne karte slikane u muzeju u Livadama
  • Dužina pruge: 123,1 km
  • Širina kolosjeka: 760 mm
  • Želj.Stanice: 35
  • Najniža točka: 2 m n.v.(Trst,Kopar)
  • Najviša točka: 293 m n.v.(Grožnjan)
  • Zavoji: 604
  • Tuneli: 11
  • Mostovi: 16
  • Vijadukti: 6
  • Prosječna brzina: 25 km/h
  • Najveća brzina: 35 km/h
  • Duljina vagona: 8,5 m
  • Broj sjedala: 30
  • Trajanje putovanja: 6-7 sati
  • Nezaštićenih ŽCP: 538 - 49 na normalnim cestama, 489 na zemljanim cestama i stazama. U početku su bili obilježeni trojezičnim natpisima upozorenja, nakon pada Austro-Ugarske Monarhije iskjučivo na talijanskom jeziku. 1930. godine postavljeni su Andrijini križevi.
  • Početak izgradnje: 1900.
  • Završetak izgradnje: 1902.
  • Posljednja vožnja: 31. kolovoza 1935.

Parenzana - Put zdravlja i prijateljstvaUredi

 
Vijaduk Freski

2002. godine povodom 100-tog rođendana pruge pokrenut je projekt revitalizacije Parenzane. 2004. godine EU je pokrenula projekt "Parenzana - Put zdravlja i prijateljstva". Ciljevi projekta su revitalizacija "Parenzane" putem turističke ponude i dugoročne prekogranične suradnje u Istri, zaštita trase, povezivanje postojećeg kulturnog i tehnološkog nasljeđa u jedinstveni turistički proizvod. 4. studenog 2007. godine u Livadama je otvoren muzej Parenzane. 10. svibnja 2008. godine trasa između Livada i Buja otvorena je kao biciklistička staza. Tom prigodom postavljena je zaštitna ograda na vijaduktima "Freski", "Antonci" i "Završje".

Tijekom 1990-ih pokrenute su biciklističke utrke Parenzana Cannondale i Parenzana maraton koje prolaze trasom pruge.[1][2][3]

Vanjske povezniceUredi

IzvoriUredi