Parenzana (Ferrovia Trieste-Parenzo-Canfanaro, TPC) je uskotračna željeznička pruga koja je povezivala Trst preko niza kolodvora s Porečom kao krajnjim kolodvorom. Od tuda naziv Parenzana odnosno Porečanka. Bila je u funkciji od 1902. do 1935. godine. Prolazi kroz tri države: Italiju (13 km), Sloveniju (32 km) i Hrvatsku (78 km). Koridor pruge je danas sačuvan, kao i velik broj pratećih željezničkih objekata, mostova, vijadukata i tunela. Dio trase stare pruge, od graničnog prijelaza Italija-Slovenija do Poreča, je preuređen u biciklističku i pješačku staze, a razmišlja se i o obnovi pojedinih dionica pruge u turističke svrhe.

Austrijska parna lokomotiva U.37 na koparskom kolodvoru
Kolodvorska zgrada u Poreču

Zanimljiva je sudbina tračnica ove pruge. Mussolinijeve vlasti su skinule, odnosno demontirale tračnice i otpremile ih brodom u svoju nedavno okupiranu koloniju Abesiniju (Etiopiju). Brod nikad nije došao do odredišta, jer je potonuo u Sredozemnom moru.

Parenzana - TPC

uredi
 
Kameni stupić s kilometarskom oznakom na trasi "Parenzane"

1900. godine započela je izgradnja željezničke pruge širine 760 mm. U početku je planirana kao pruga normalnog kolosijeka, ali zbog manjih poreza izgrađena je uskotračna u dužini 123,1 km, od čega 9 tunela ukupne duljine 1530 m, 11 mostova i 6 vijadukata te brojnih željezničkih kolodvora, stajališta, skladišta, stanica za snabdijevanje vodom, nasipa i usjeka. Radilo se u dvije dionice: Trst - Buje (59 km), koja je puštena u pomet u travnju 1902. godine, te Buje - Poreč (64 km) koja je puštena u promet u prosincu iste godine. Trasa je dosta izmijenjena od prvobitnog plana jer su mnogi gradovi i mjesta željeli biti povezani prugom što im se i udovoljilo. Krštenje vlakića imenom "Parenzana" dogodilo se sasvim slučajno u veljači 1902. godine kada je u tršćanskom časopisu državnih željeznica objavljena okružnica vezana za prvu dionicu pruge do Buja. Kako se htjelo naglasiti da će željeznička pruga stići i do Poreča na okružnici je stajalo "Parenzaner", tako da se njeno ime zadržalo do danas u talijanskoj inačici "Parenzana". Postojali su projekti za odvojak Savudrija - Umag i Karojba - Pazin te produžetak od Poreča do Kanfanara, zbog čega je i nastala kratica "TPC".

Kolodvor u Bujama imao je 11 kolosijeka, a u Poreču samo pet, budući da nije planiran kao posljednji. Željeznički kolodvori u Trstu, Bujama i Poreču bili su specifični po tome što su imali vagu i okretnicu. U početku koristile su se parne lokomotive tipa "U", kasnije tipa "P", a na posljetku tipa "P-Italiana". Postojali su putnički vagoni I., II. i III. razreda s 30 mjesta, teretni vagoni i vagoni za prtljagu. Svi vagoni su bili dužine 8,5m. Bili su osvjetljeni petrolejskim svjetiljkama, nisu imali WC, no imali su balkone. Parenzana je prometovala za dviju vlasti. Preživjela je Prvi svjetski rat, te nakon pada Austro-Ugarske Monarhije potpala pod Talijansku Državnu željeznicu (FS). Nakon samo 33 godine prometovanja zadnji vlak prugom prošao je 31. kolovoza 1935. godine jer nije više uspjela odoljeti konkurenciji bržih i jeftinijih cestovnih oblika prijevoza.

Trasa i stajališta

uredi
 
Karta s ucrtanom trasom Parenzane
 
mostić na trasi "Parenzane" nedaleko od Grožnjana
 
Kolodvor u Livadama
 
Kolodvor u Bujama
 
Ulaz u tunel Freski
 
Ulaz u motovunski tunel

  Trst/Trieste Campomarzio-Sv.Andrej/Sant'Andrea
  Trst/Trieste Luka/Porto
  Trst/Trieste Servola
  Monte Castiglione
  Zaule-Val Rosandra/Žavlje
  Milje/Muggia
  Škofije/Albaro Vescovà
  Dekani/Villa Decani
  Lazzaretto-Risano/Lazaret
  Kopar/Capodistria
  Semedela/Semedella
  Izola/Isola d'Istria
  Strunjan/Strugnano
  Portorož/Portorose
  Sv.Lucija/Santa Lucia
  Paderno
  Sečovlje/Sicciole
  Savudrija/Salvore
  Planirani odvojak Savudrija/Salvore – Umag/Umago
  Markovac - Mažurija
  Kaldanija/Caldania
  Buje/Buie
  Triban/Tribano
  Grožnjan/Grisignana
  Kostanjica/Castagna
  Završje/Piemonte d'Istria
  Oprtalj/Portole
  Livade/Levade
  Motovun/Montona
  Karojba/Caroiba
  Planirani odvojak Karojba/Caroiba – Pazin/Pisino
  Rakotule
  Vižinada/Visinada
  Baldaši
  Markovac – Višnjan/Visignano
  Farini - Višnjan/Visignano
  Nova Vas/Villanova
  Poreč/Parenzo

Statistički podaci

uredi
 
Putne karte slikane u muzeju u Livadama
  • Dužina pruge: 123,1 km
  • Širina kolosjeka: 760 mm
  • Želj.Stanice: 35
  • Najniža točka: 2 m n.v. (Trst, Kopar)
  • Najviša točka: 293 m n.v. (Grožnjan)
  • Zavoji: 604
  • Tuneli: 9
  • Mostovi: 11
  • Vijadukti: 6
  • Prosječna brzina: 25 km/h
  • Najveća brzina: 31 km/h
  • Duljina vagona: 8,5 m
  • Broj sjedala u vagonu: 30
  • Trajanje putovanja od Trsta do Poreča: 6-7 sati
  • Nezaštićenih ŽCP: 538 - 49 na normalnim cestama, 489 na zemljanim cestama i stazama. U početku su bili obilježeni trojezičnim natpisima upozorenja, nakon pada Austro-Ugarske Monarhije isključivo na talijanskom jeziku. 1930. godine postavljeni su Andrijini križevi.
  • Početak izgradnje: 1900.
  • Završetak izgradnje: 1902.
  • Posljednja vožnja: 31. kolovoza 1935.

Parenzana - Put zdravlja i prijateljstva

uredi
 
Vijadukt Freski

2002. godine povodom 100-tog rođendana pruge pokrenut je projekt revitalizacije Parenzane. 2006. godine Istarska županija i Mestna občina Koper pokrenuli su projekt "Parenzana - Put zdravlja i prijateljstva", sufinanciran sredstvima EU. Ciljevi projekta su revitalizacija "Parenzane" putem turističke ponude i dugoročne prekogranične suradnje u Istri, zaštita trase, povezivanje postojećeg kulturnog i tehnološkog nasljeđa u jedinstveni turistički proizvod. 4. studenog 2007. godine u Livadama je otvoren muzej Parenzane. 10. svibnja 2008. godine trasa između Livada i Buja otvorena je kao biciklistička staza. Tom prigodom postavljena je zaštitna ograda na vijaduktima "Freski", "Antonci" i "Završje".

Godine 2009. nastavak projekta kandidiran je na EU fondove pod nazivom "Parenzana II - Ponovno oživljavanje Puta zdravlja i prijateljstva". U sklopu projekta obnovljene su dionice Vižinada-Poreč i Lama-Dekani, izgrađen je most u Livadama, a u Vižinadi je postavljena maketa lokomotive Parenzane u prirodnoj veličini. Uz trasu su postavljene replike miljokaza, višejezične informacijske, signalizacijske i tematske table, te je izgrađeno nekoliko odmorišta.

Nakon uspješne implementacije prva dva projekta, 2014. godine projekt je nastavljen pod nazivom "Parenzana Magic", i ovaj put uz sufinanciranje EU. Ciljevi projekta bili su stvaranje turističke destinacije Parenzana spajanjem postojeće ponude prirodne, kulturne i tehničke baštine u zajednički turistički proizvod te jačanje biciklističke infrastrukture u svrhu razvoja Parenzane kao kulturno-sportske destinacije. U sklopu projekta obnovljena je zgrada nekadašnje škole u Tribanu te uređena u prenoćište za bicikliste i sportaše. Očišćena je i obnovljena trasa na potezu Poreč-Vranići, uređena su vježbališta na otvorenom (u Motovunu, Poreču, Izoli i Piranu), postavljeno je nekoliko odmorišta s informativnim pločama itd. Službena Internet stranica biciklističko-pješačke staze Parenzane je www.parenzana.net.

Tijekom 1990-ih pokrenute su biciklističke utrke Parenzana Cannondale i Parenzana maraton koje prolaze trasom pruge.[1][2][3]

Parenzana danas

uredi

Danas je Parenzana najpoznatija i najposjećenija biciklističko-pješačka staza u Istri. Hrvatski dio staze zajednički održavaju Istarska županija i gradovi i općine uz Parenzanu. Istarska županija kontinuirano uređuje, oprema i promovira hrvatski dio Parenzane. Uz trasu se nalazi 20-ak Bike&Bed objekata, 7 specijaliziranih servisera za bicikle te 15-ak agencija koje nude najam bicikala (od kojih neke nude i usluge prijevoza). Zbog povećanja infrastrukturnih radova i izgradnje istarskog ipsilona (autoput) u posljednjih desetak godina, Parenzana je na nekoliko lokacija ispresijecana prometnicama. Stoga, iako su označene prometnom signalizacijom, na tim je lokacijama potreban pojačan oprez.

Uređenje Parenzane pomoglo je i Ministarstvo turizma RH.

Zbog mjestimično grublje podloge, staza je pogodna za MTB bicikle, ali ne i za cestovne i trekking bicikle.

Vanjske poveznice

uredi

Izvori

uredi
  1. http://knjiznica.irb.hr/web/en/vijesti/item/1408-biciklistička-utrka-parenzana-cannondale-2011.html
  2. https://www.parentium.com/prva.asp?clanak=10360
  3. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. studenoga 2018. Pristupljeno 15. veljače 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)