Wikipedija

Petar Grgec

Petar Grgec (Kalinovac, 15. veljače 1890. – Zagreb, 22. kolovoza 1962.), pisac katoličkoga nadahnuća, kulturni djelatnik, hrvatski politički uznik, političar, zauzeti katolički laik, pjesnik, esejist, folklorist, biograf, enciklopedist, kritičar, memoarist i prevoditelj.

Petar Grgec

Rođenje Batinske, 15. veljače 1890.
Smrt Zagreb, 22. kolovoza 1962.
Zanimanje književnik i pedagog
Djeca Radovan Grgec
Portal o životopisima

Životopis uredi

U Travniku je završio isusovačku Klasičnu gimnaziju 1909. Filozofiju i klasičnu filologiju diplomirao je 1927. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao student 1912. – 1913. uređivao časopis Luč te Hrvatsku prosvjetu 1914.

Za I. svjetskoga rata kao austro-ugarski časnik. Službovao je kod 37. pučkoustaškog bataljona iz moravskoga grada Znojma. Početkom svoje vojne službe sudionik u teških bitaka kod Tržića (Monfalcone). Od Božića 1915. godine raspoređen je u postrojbu pomorskog pješaštva koja je bila razmještena u tršćanskom primorju, između Trsta i Kopra, na širem prostoru oko sela Svetoga Florijana. Uzdao se u nadbiskupa Bauera, sveuč. prof. dra Đure Arnolda i još nekih drugih osoba da će ga izvući iz ratnog pakla bojišta, ali bezuspješno. Ne bi li to isposlovao, na dopustima se nalazio s prijateljima, većinom djelatnim članovima Hrvatskog katoličkog pokreta, Petrom Roguljom, Milkom Kelovićem, Augustinom Gostinčarom, Ferdom Galovićem, Jankom Šimrakom, a radi izvlačenja s bojišta pokušao je to riješiti posjetom profesora Ferdi Rožiću te Velimiru Deželiću starijem.[1]

Borio se u bitci na Soči i dospio u talijansko zarobljeništvo. Interniran na Siciliji i Noceri Umbri.[1] U Zagreb se je vratio preko Soluna, i vratio se publicistici i književnosti.[1] Profesor Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu 1925. – 1941., ravnatelj I. realne gimnazije 1941. – 1945. Član Društva sv. Jeronima od 1921. godine, u kojem je napredovao do člana UO.[1] Za vrijeme postojanja NDH surađivao je u objavljivanju ustaških publikacija.[2] Urednikom je djela prominentnih katoličkih književnika Narcisa Jenka, Izidora Poljaka, Milana Pavelića i Đure Sudete. Uređivao je Riječke novine, Narodne novine i Seljačku omladinu.[1] Pisao prikaze, članke o hrvatskim junacima i svecima, prikupio zbirku povijesnih i domoljubnih pjesama Stare slave djedovina, bavio se i narodnim pjesništvom (podijelio pjesme na cikluse), autor zanimljive prosudaba u svezi s hrvatskim bugaršticama, pjesništvom hrvatskih muslimana i crnačkom poezijom.[1]

Angažiran u politici. U međuratnom razdoblju djelatan u vodstvu Hrvatske pučke stranke. Kad je ta stranka ukinuta, učlanio se u HSS gdje je bio obični član.[1]

OZNA ga je uhitila 23. svibnja 1945. U srpnju te godine osuđen je na deset godina gubitka građanskih prava te na sedam godina robije, koju je izdržao u Lepoglavi i Staroj Gradiški.

Umro je 1962. godine. Sprovod mu je vodio zagrebački nadbiskup Franjo Šeper.[1]

Djela uredi

Dodatni opisi prema:[1]

  • Jugoslavenski argonauti: (istinita slika iz talijanskog ropstva), Zagreb, 1919.[3]
  • Kršćanstvo, liberalizam i komunizam, Zagreb, 1920.[4]
  • Temelji društva, socijalna rasprava, Zagreb, 1923.[5]
  • Kod namjesnika Kristova, putopis, Zagreb, 1925.[6] (elektronička inačica)
  • Gospodin Rafo: priča iz Podravske krajine, pučka pripovijest, Zagreb, 1927.; Gorica 1929.; Zagreb, 1997.
  • Novo doba hrvatskog naroda (pseud, Podravac), Zagreb, 1927.
  • Meksički mučenici, Zagreb, 1928.
  • Hrvatski Job šesnaestoga vijeka: ban Ivan Karlović, Zagreb, 1932.
  • Od Hrvatske do Indije: lutanja i putovanja Jurja Rasinjanina, životopis Jurja Husa, Zagreb, 1933., Wien 1963.
  • Matija Gubec: borac i mučenik za prava hrvatskih seljaka, Zagreb, 1936.
  • Sveta Hrvatska: povijesna kronika, Zagreb, 1938.; Zagreb, 1989.
  • Časni sluga božji fra Šimun Filipović, Šibenik 1939.
  • Ratne uspomene, 2 sv., Dio 1: Krvava služba, Dio 2: U paklenom trokutu, Zagreb, 1940.
  • Na izvorima pjesništva, Zagreb, 1940. (djelo o razvitku hrv. usmene književnosti, nagrađen državnom nagradom za ovo djelo)
  • Topovi su grmjeli: iz ratnih uspomena, Zagreb, 1941.
  • Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva: književno-poviestne razprave, Zagreb, 1944.
  • Blaženi Augustin Kažotić i njegovo doba, Zagreb-Dubrovnik, 1963.
  • Požežanin Ignacij Pokajzen: 1753-1816: slava i dragulj zagrebačkog svećenstva, Slavonska Požega, 1965.
  • Bijeg u djetinjstvo, Zagreb, 1972.
  • Legende o kraljici Jeleni, Zagreb, 1976. (suautor J. Marinov; J. Marinov je pseudonim Vojmila Rabadana)[7]
  • Dr. Rudolf Eckert, Zagreb-Rijeka, 1995.
  • Katolicizam, kultura i politika: članci, govori, studije, prir. i predg. napisao Vladimir Lončarević, Zagreb, 2007.
  • Između puške i pera, neobjavljeni rukopis,

Citati uredi

  »On bi bio dao i život za slobodu i nezavisnost Hrvatske. Ali što je Hrvatska mogla očekivati od čitavog svjetskog rata? Samo uništavanje i još veće tlačenje. Više stotina Hrvata bilo je već poginulo na svjetskim ratištima ni za kakvu korist, a na sočanskoj fronti, gdje su Talijani u prve dvije ofenzive izgubili pedeset tisuća samo mrtvih, bile su hrvatske žrtve od svih austrougarskih naroda najteže. (...) Pokušao je valjda po stoti put uvjeriti sebe, da ipak vrši vojničku ratnu službu za Hrvatsku«
(Petar Grgec u svojim ratnim memoarima piše u trećoj osobi, pod pseudonimom Grga Mikulin[1] )

Izvori uredi

  1. ↑ a b c d e f g h i j Ivica Zvonar: Zapisi Petra Grgeca o prvom svjetskom ratu i Podravini u ratnom razdblju, Podravina, sv. 11, broj 21, str. 36 - 46 Koprivnica 2012.
  2. ↑ Stuparić, Darko, ur. 1997. Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945. Biblioteka Leksikoni. Minerva. Zagreb. ISBN 978-953-6377-03-9
  3. ↑ Petar Grgec, Jugoslavenski Argonauti : (istinita slika iz talijanskog ropstva), Narodna knjižara, Zagreb, 1919. (72 str.); II. izdanje 1919.
  4. ↑ Petar Grgec, Kršćanstvo, liberalizam i komunizam, Hrvatski katolički narodni savez, Zagreb, 1920. (39 str.); tekst knjige je predavanje održano 29. srpnja 1920. na glavnoj skupštini Hrvatskog katoličkog narodnog saveza u Zagrebu
  5. ↑ Petar Grgec, Temelji društva, Knjižnica Narodnog preporoda, Zagreb, 1923. (93 str.)
  6. ↑ Petar Grgec, Kod namjesnika Kristova : hrvatsko rimsko hodočašće 22. V. - 7. VI. 1925., Zagreb, 1925. (182 str.)
  7. ↑ Legende o kraljici Jeleni / P. Grgec, J. Marinov, katalog.kgz.hr, pristupljeno 14. svibnja 2016.

Vanjske poveznice uredi

Mrežna mjesta

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Petar_Grgec&oldid=6900693"