Philipp Lewin von Beck
Philipp Lewin von Beck (?, 1700. – Beč, 23. siječnja 1768.) bio je austrijski feldmaršal-poručnik i barun. Posebno se istaknuo tijekom Sedmogodišnjeg rata. Vojno i upravno djelovao je i u Hrvatskoj u Vojnoj krajini. Imao je istaknutu ulogu u osnivanju i izgradnji tada novoosnovanih gradova Nove Gradiške i Bjelovara.
| Philipp Lewin von Beck | |
 | |
| Rođenje | 1700. |
|---|---|
| Smrt | Beč, 23. siječnja 1768. |
| Posljednje počivalište | Schottenkircheu, Beč |
| Portal o životopisima | |
Beck je bio sin roditelja srednje klase, njegov otac navodno je bio trgovac u Kasselu. Godine 1739. odlazi u austrijsku vojnu službu i sudjeluje u ratu protiv Osmanlija, zatim u ratovima u Češkoj, Šleziji, Bavarskoj i na Rajni. Za to vrijeme postao je katolik, kako bi nastavio svoj uspon u vojsci. Borio se kod Roucourta 1746. i kod Lauffeldta 1747. u Nizozemskoj. Već se ovdje istaknuo kao zapovjednik ophodnog zbora.
Djelovanje u Hrvatskoj uredi
Godine 1745. promaknut je u bojnika Slunjske granične pukovnije. Godine 1749. imenovan je potpukovnikom graničarske pukovnije Nove Gradiške, a 1753. postao je pukovnikom Brodske graničarske pukovnije. Imao je vodeću ulogu u izgradnji Nove Gradiške, koja je počela 1748. godine. Zaslužan je za gradnju prve crkve, kasarne, zatvora, gostionice i drugih objekata u novom gradu. Proširivao je putove i dao graditi tvrđe mostove.[1]
Imao je istaknutu ulogu i u osnivanju grada Bjelovara. Na području današnjeg Bjelovara bilo je selo i nije bilo većeg mjesta u okolici. Događale su se pobune nezadovoljnih krajišnika, a najpoznatija je bila Severinska buna. Beck je bio pregovarač s krajišnicima u ime Bečkog dvora i ugušio je bunu, koju je predvodio Ljubojević. Godine 1755. za nagradu je imenovan general-majorom i zapovjednikom Varaždinskog generalata. Carica Marija Terezija Austrijska naredila je, da se sagradi snažno novo vojno i upravno uporište, kako ne bi došlo do novih buna pa je osnovan grad Bjelovar 1756. godine, koji je iste godine postao i sjedište Varaždinskog generalata, kojim je zapovijedao Beck. On je organizirao i nadzirao izgradnju Bjelovara,[2] u kojem se nije dugo zadržao jer je već slijedeće godine imao istaknutu ulogu u Sedmogodišnjem ratu predvodeći naše vojnike u ratu Austrije protiv Pruske. Bjelovar je nazvao Novi Varaždin, ali puk nije prihvatio to ime pa je naredio, da se kažnjavaju oni koji ne prihvaćaju naziv Novi Varaždin.
Sedmogodišnji rat uredi
Tijekom Sedmogodišnjeg rata bio je postavljen u Glatz, gdje se pridružio korpusu generala Giovannija Piccolominija. Napredovao je kod Brandeisa, koji je zauzeo jurišom 6. svibnja 1757. godine. Pri tome su zarobljeni pruski potpukovnik Carl Gustav von Mardefeld s 500 ljudi (Bataljun Manstein) te oružje. Zauzimanjem Brandeisa bio je ugrožen lijevi bok opsade Praga. Tada je dobio zapovjedništvo nad svim lakim postrojbama. Dana, 18. lipnja 1757. predvodio je prethodnicu u bitci kod Kolina, a 24. studenoga 1757. uspio je napasti pruskog zapovjednika, vojvodu od Beverna, koji je bio zarobljen. Kad je Breslau (danas Wroclaw) kapitulirao u prosincu 1757., i sam je bio zarobljen. Godine 1758. imenovan je feldmaršalom poručnikom, a 1759. djelovao je sa samostalnim korpusom u Šleziji. Dana, 26. ožujka uspio je osvojiti Greifenberg am Queiss, gdje je nakon osam sati borbe zauzeo pruski garnizon (14 časnika s 900 ljudi) pod Düringshofenom. Dana, 17. kolovoza uspio je istjerati Pruse kod Grünberga i Friedlanda, što je omogućilo Daunu da prijeđe na Bober, a 16 časnika s 500 ljudi je zarobljeno. Dana, 3. prosinca susreo se s korpusom generala Dierickea u Collnu kod Meissena, led ga je odsjekao od glavne vojske. Prusi su se predali kad im je ponestalo municije. U siječnju 1760., Beck je odlikovan Velikim križem Terezijskog reda. Dana, 20. veljače 1760. uspio je zarobiti generala Czettricza u bitci kod Kossdorfa. Godine 1760. stupio je u ruski korpus feldmaršala Buturlina, a 1762. istaknuo se u Gornjoj Šleziji kod Reichenbacha.
Nakon Hubertsburškog mira postao je general topništva, na čelu 53. pješačke pukovnije i zapovjednik u Hrvatskoj. Godine 1766. promaknut je u čin baruna.
Bio je generalom i upraviteljem Varaždinskog generalata 1765. te kasnije Karlovačkog generalata.[3] Bio je vješt u administraciji, ali je donio nepopularne mjere, poput povećanja nameta, što je dovelo i do bijega dijela stanovništva u Bosnu pod turskom vlašću. Zbog svojih postupaka došao je u sukob sa Saborom nastojeći sjediniti čitavu Vojnu krajinu pod jednim svojim zapovjedništvom[4], pa je 1768. premješten u Češku.[5] Zbog surova postupka prema krajišnicima i sukoba s hrvatskim banom i staležima, postao je omražen u čitavoj Hrvatskoj, s druge strane njegove su postupke branili vojni krugovi u Beču i dvor Marije Terezije.
Beck je umro neoženjen, bez nasljednika ili oporuke, ali je ostavio 200,000 talira koji su otišli državi. Pokopan je u Schottenkircheu u Beču.
Izvori uredi
- ↑ https://radiong.hr/svjetlopisi-nove-gradiske-kako-je-izgledao-novogradiski-vasar-posveta-kapele-u-kovacevcu/ Preuzeto 24. travnja 2022.
- ↑ http://turizam-bilogorabjelovar.com.hr/manifestacije/bjelovar/260-godina-bjelovara Preuzeto 24. travnja 2022.
- ↑ https://hemu.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4626 Preuzeto 24. travnja 2022.
- ↑ https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1548 Preuzeto 24. travnja 2022.
- ↑ https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=6518 Preuzeto 24. travnja 2022.