Wikipedija

Poljsko-Litavska Unija

realna unija Krune Kraljevine Poljske i Velike Kneževine Litve
(Preusmjereno s Poljsko-litavska unija)

Poljsko-Litavska Unija bila je federativna realna unija Krune Kraljevine Poljske i Velike Kneževine Litve koja je postojala od 1569. do 1795. godine. Bila je među najvećim i najmnogoljudnijim zemljama u Europi od 16. do 18. stoljeća. Na vrhuncu svoje moći početkom 17. stoljeća prostirala se na oko 1 000 000 km2 te je imala multietničko stanovništvo od oko 12 milijuna ljudi 1618. godine. Službeni jezici Poljsko-Litavske Unije bili su poljski i latinski, dok je katoličanstvo bilo službena religija.

Kraljevina Poljska i
Velika Kneževina Litva
Królestwo Polskie i Wielkie
Księstwo Litewskie (polj.)
Regnum Poloniae Magnusque
Ducatus Lithuaniae (lat.)
realna unija
←
 
←
1569. – 1795. →
 
→
 
→
Kraljevski grb
(o. 1587. – 1668.)
Kraljevska zastava
(o. 1605. – 1668.)
Geslo
Si Deus nobiscum quis contra nos
(‘Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?’)

Pro Fide, Lege et Rege
(‘Za vjeru, zakon i kralja’)
Himna
»Gaude, mater Polonia«
(‘Raduj se, majko Poljsko’)
 
Poljsko-Litavska Unija (zeleno) i njezini vazali (svjetlozeleno) 1619. godine
Glavni gradKrakov (1569. – 1596.)
Varšava (1596. – 1795.)
Jezici
poljski i latinski
Religija
katoličanstvo (službeno)
Vladavina
federalna parlamentarna izborna monarhija
Kralj i veliki knez
Žigmund II. August[a]1569. – 1572.
Stanislav II. August[b]1764. – 1795.
Veliki kancelar Krune
Walenty Dembiński[c]1569. – 1584.
Antoni Sułkowski[d]1793. – 1795.
Veliki kancelar Litve
Mikołaj Radziwiłł[e]1569. – 1584.
Joachim Chreptowicz[f]1793. – 1795.
Legislatura
Opći sejm
Gornji domSenat
Donji domNarodna skupština
Povijest
1. srpnja 1569.
Lublinska unija
5. kolovoza 1772.
Prva podjela
3. svibnja 1791.
Trećesvibanjski Ustav
23. siječnja 1793.
Druga podjela
24. listopada 1795.
Treća podjela
Površina
1582.815 000 km2
1618.1 000 000 km2
1700.733 500 km2
Stanovništvo
1582.8 000 000
1618.~12 000 000
1700.8 000 000
 
Danas
Bjelorusija
Estonija
Latvija
Litva
Moldavija
Poljska
Rusija
Slovačka
Ukrajina

Naziv

uredi

Službeni naziv države bio je Kraljevina Poljska i Velika Kneževina Litva.[g] Latinski naziv Regnum Poloniae Magnusque Ducatus Lithuaniae obično se koristio u međunarodnim ugovorima i diplomaciji.[1] Sklapanjem Lublinske unije 1569. godine Velika Kneževina Litva ostala je odvojena od Krune Kraljevine Poljske s vlastitim imenom, zakonima i teritorijem.[2][3] Naziv Republika Dvaju Naroda[h] stupio je na snagu za vrijeme vladavine Stjepana Báthoryja (od 1582.; službeno se koristio do 1795.).[4] Dana 28. siječnja 1588. godine Sigismund III. Vasa potvrdio je Treći statut Litve u kojemu je navedeno da je Poljsko-Litavska Unija federacija dviju zemalja – Velike Kneževine Litve i Kraljevine Poljske – u kojoj obje zemlje imaju jednaka prava unutar nje.[5]

U 17. stoljeću i kasnije bila je poznata i kao Presvijetla Republika Poljska,[i][6] Zajednica Kraljevine Poljske[j] ili Poljska Zajednica.[k]

Zapadni Europljani često su pojednostavljivali naziv u »Poljska«, a u većini prošlih i modernih izvora država se naziva Kraljevina Poljska ili samo Poljska.[1][7] Izrazi Poljska Zajednica i Republika Dvaju Naroda korišteni su u Uzajamnome jamstvu dvaju naroda iz 1791. godine.[8] U preambuli Uzajamnoga jamstva dvaju naroda potvrđena je dualistička priroda države i uključene su odvojene monarhijske titule Stanislava II. Augusta Poniatowskoga: »kralj Poljske«[l] i »veliki knez Litve«,[m] a spomenuti su i zemaljski izaslanici Poljske Krune i Velike Kneževine Litve.[n][9]

Drugi neformalni nazivi jesu Republika Velikašā[o] i Prva Poljska Republika,[p] pri čemu je potonja relativno česta u historiografiji kako bi se razlikovala od Druge Poljske Republike. U Litvi se država naziva Republika Obaju Naroda.[q][3][4]

Zemljopis

uredi

Država se prema prostirala na prostoru današnje Ukrajine, Bjelorusije, Poljske, Litve, Latvije i Estonije. Ukupna površina 1618. godine iznosila je 1,153.465 km2. Na vrhuncu moći u njoj je živjelo oko 14,000.000 ljudi, a stanovništvo su činili Poljaci, Ukrajinci, Bjelorusi, Litavci, Nijemci, Židovi i ostale narodne manjine.

Glavna središta države bili su poljski gradovi Krakov i Varšava, a politička moć se centrirala prema zapadnim krajevima države u današnjoj Poljskoj i Litvi.

Povijest

uredi

Tijekom 18. stoljeća u Poljsko-Litavskoj Uniji nisu pravodobno provedene reforme kakve su se u ono doba provodile diljem Europe, a politički sustav je bio nestabilan. Rusko Carstvo imalo je osobite teritorijalne apetite prema Uniji. Ono je kasnije pripojilo veći dio Poljsko-Litavske Unije, a s osloncem na nju osvojilo je i daljnja, tada slabo nastanjena područja na jugu i istoku današnje Ukrajine i na sjevernom Kavkazu, kojim je do tada vladao Krimski Kanat i drugi muslimanski narodi pod pokroviteljstvom Osmanskog Carstva. Nakon što su opstojnost i granice Poljsko-Litavske Unije počeli ovisiti o dogovoru susjednih sila, one su je naposljetku odlučile podijeliti između sebe.

Poljsko-Litavska Unija nestala je s povijesne pozornice krajem 18. stoljeća kad je raskomadana u tzv. tri podjele Poljske između Ruskoga i Austrijskog Carstva te Pruske.

Vojska

uredi
  Podrobniji članak o temi: Oružane snage Poljsko-Litavske Unije

Vojska Poljsko-Litavske Unije razvila se spajanjem vojski Kraljevine Poljske i Velike Kneževine Litve, iako je svaka država zadržala vlastitu podjelu. Ujedinjene oružane snage sačinjavale su Krunsku vojsku, regrutiranu u Kraljevini Poljskoj, i Litavsku vojsku u Velikoj Kneževini Litvi. Na čelu vojske bio je hetman, koji je bio jednak činu generalu ili vrhovnom zapovjedniku u drugim zemljama. Monarsi nisu mogli objaviti rat ili sazvati vojsku bez pristanka Sejma ili Senata. Mornarica Poljsko-Litavske Unije nikada nije igrala važnu ulogu u vojnoj strukturi od sredine 17. stoljeća pa nadalje.

 
Krakovska milicija – gardistička formacija u Poljsko-Litavskoj Uniji tijekom 16. i 17. stoljeća

Najprestižnija formacija dviju vojski bila je njihova teška konjica iz 16. i 17. stoljeća u obliku Krilatih Husara, dok su Poljska kraljevska garda i Litavska garda bile elita pješaštva. Godine 1788. Veliki Sejm odobrio je reforme i organizirao buduće strukture vojske. Krunska vojska trebala je biti podijeljena u 4 divizije, sa 17 poljskih pješačkih pukovnija i 8 konjaničkih brigada isključujući specijalne jedinice. Litavska vojska trebala je biti podijeljena na dvije divizije, 8 terenskih pukovnija i dvije konjičke. Reforma je predviđala vojsku od gotovo 100.000 ljudi.

 
Krilati Husari – specijalno teško konjaništvo

Poljsko-Litavska vojska razlikovala se od organizacije uobičajene u drugim dijelovima Europe. Prema Bardachu, plaćeničke postrojbe, uobičajene u zapadnoj Europi, nikada nisu stekle široku popularnost u Poljskoj. Brzezinski navodi da su strani plaćenici činili značajan dio elitnijih pješačkih jedinica (barem do početka 17. stoljeća). Postojala je mala stajaća vojska – Obrona potoczna (Stalna obrana) od oko 1500 – 3000 vojnika, koju je plaćao kralj, a prvenstveno je bila stacionirana na problematičnim južnim i istočnim granicama.

 
Časnička odora Poljske kraljevske garde

Nekoliko godina prije Lublinske unije reformirana je poljska Obrona potoczna jer je Sejm ozakonio stvaranje Wojsko kwarciane. Ovu je formaciju također plaćao kralj, a brojala je oko 3500 – 4000 ljudi prema Bardachu, no Brzezinski daje raspon od 3000 – 5000 vojnika. Bila je sastavljena većinom od postrojba lakog konjaništva popunjenih plemstvom, kojima su zapovijedali hetmani. Sejm bi za vrijeme rata ozakonio privremeno povećanje veličine Wojsko kwarciane.

Bilješke

uredi
  1. ↑ Prvi.
  2. ↑ Posljednji.
  3. ↑ Prvi.
  4. ↑ Posljednji.
  5. ↑ Prvi.
  6. ↑ Posljednji.
  7. ↑ Poljski: Królestwo Polskie i Wielkie Księstwo Litewskie, latinski: Regnum Poloniae Magnusque Ducatus Lithuaniae.
  8. ↑ Poljski: Rzeczpospolita Obojga Narodów, latinski: Res Publica Utriusque Nationis.
  9. ↑ Poljski: Najjaśniejsza Rzeczpospolita Polska, latinski: Serenissima Res Publica Poloniae.
  10. ↑ Naziv koji je Marcin Kromer dao u svojemu djelu Polonia sive de situ, populis, moribus, magistratibus et re publica regni Polonici libri duo iz 1577. godine.
  11. ↑ Izraz korišten, naprimjer, u Zbior Deklaracyi, Not I Czynnosci Głownieyszych, Ktore Poprzedziły I Zaszły Pod Czas Seymu Pod Węzłem Konfederacyi Odprawuiącego Się Od Dnia 18. Wrzesnia 1772. Do 14 Maia 1773.
  12. ↑ Poljski: Krol Polski.
  13. ↑ Poljski: Wielki xiązę litewski.
  14. ↑ Poljski: posłów ziemskich Korony Polskiey, y Wielkiego Xięstwa Litewskiego.
  15. ↑ Poljski: Rzeczpospolita szlachecka.
  16. ↑ Poljski: I Rzeczpospolita.
  17. ↑ Litavski: Abiejų Tautų Respublika.

Vanjske poveznice

uredi
  1. ↑ a b Regnum Poloniae Magnusque Ducatus Lithuaniae – definicja, synonimy, przykłady użycia. sjp.pwn.pl. Pristupljeno 27. listopada 2016.
  2. ↑ Jasas, Rimantas. Liublino unija. Visuotinė lietuvių enciklopedija (litavski). Pristupljeno 18. studenoga 2024.. LDK liko atskira valstybė, turinti pavadinimą, herbą, teritoriją, valdymo aparatą, iždą, įstatymus, teismus, kariuomenę, antspaudą.
  3. ↑ a b Petrauskas, Rimvydas. Lietuvos Didžioji Kunigaikštystė. Visuotinė lietuvių enciklopedija (litavski). Pristupljeno 18. studenoga 2024.. Po unijos LDK išsaugojo savo teritoriją, įstatymus
  4. ↑ a b Abiejų Tautų Respublika. Visuotinė lietuvių enciklopedija (litavski). Pristupljeno 18. studenoga 2024.
  5. ↑ Andriulis, Vytautas. Trečiasis Lietuvos Statutas. Visuotinė lietuvių enciklopedija (litavski). Pristupljeno 21. listopada 2024.. Trečiajame Lietuvos Statute buvo įrašyta lietuviškoji Liublino unijos samprata: kaip 2 lygiateisių valstybių – Lietuvos Didžiosios Kunigaikštystės ir Lenkijos – federacija.
  6. ↑ Ex quo serenissima respublica Poloniae in corpore ad exempluin omnium aliarnm potentiarum, lilulum regiuin Borussiae recognoscere decrevit (…) Antoine-François-Claude Ferrand (1820). »Volume 1«. Histoire des trois démembremens de la Pologne: pour faire suite à l'histoire de l'Anarchie de Pologne par Rulhière (francuski). Deterville. str. 182.
  7. ↑ Richard Buterwick. The Polish Revolution and the Catholic Church, 1788–1792: A Political History. Oxford University Press. 2012. pp. 5, xvii.
  8. ↑ Dokument iz 1791. koji je potpisao kralj Stanislav II. August, Zareczenie wzaiemne Oboyga Narodow, str. 1, 5[1]
  9. ↑ Tumelis, Juozas. Abiejų Tautų tarpusavio įžadas. Visuotinė lietuvių enciklopedija (litavski). Pristupljeno 18. studenoga 2024.. Preambulėje patvirtintas dualistinis valstybės pobūdis
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Poljsko-Litavska_Unija&oldid=7252241"