Porija
Porija je naseljeno mjesto u sastavu općine Kalinovik, Republika Srpska, BiH, kod Neretve, okruženo vodotocima.
| Porija | |
|---|---|
  Porija | |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina/Grad | Kalinovik |
| Zemljopisne koordinate | 43°23′12″N 18°19′37″E / 43.3867°N 18.3269°E |
| Stanovništvo (1991.) | |
| - ukupno | 8 (1991.) |
| Pozivni broj | (+387) 57 |
Povijest uredi
Oko Porije su Obrnja, Ulog, Jablanići, Klinja, Cerova, Tuhobić i Obadi, sela koja su dio Donjeg Borča i u kojima je postojala hrvatska katolička zajednica. Katolici su u Borču u crkvenim zabilješkama registrirani i polovicom 19. stoljeća, a Humljaci s 20. stoljeća dosta su naselili po gornjim predjelima nevesinjskog kotara, a posebice po Borču. Tada su sela Donjeg Borča pripadala su uloškoj općini.[1] Porija je teritorijalno u sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, u predjelu zvanom Donji Borač, u kojem je nekad bio bio veći broj Hrvata katolika. Katolici s područja Borča (Klinja, Ulog, Cerova, Baketa, Boljuni, Obadi, Obalj, Tomišlja, Kladovo Polje) htjeli su sagraditi 1913. crkvu za ovaj dio nevesinjske župe, ali prvi svjetski rat odgodio je gradnju u Klinji.[2] Rastuća katolička zajednica bila je toliko narasla da su bez obzira na nepovoljne prilike za katolički puk između dvaju svjetskih ratova 24. siječnja 1929. godine ovdašnji katolici zatražili i utemeljenje zasebne župe u koju bi se ušla sva naselja Borča.[3][2] Na kraju je crkva sagrađena u Ulogu 1937. godine.[2]
Drugi svjetski rat bio je vrlo tegobno razdoblje za Hrvate nevesinjske župe. Mnogi su otišli, već 1941. planištarima je opao broj, a kobne 1942. slijedi krvavo opadanje i propadanje. Već od siječnja četnički pohodi okrvavili su Neretvu, u koje su četnici u prvom pohodu bacali ljude, žene i djecu, ubijene i žive koje su onda s obale puškom gađali. Preživjele su spasili muslimani kroz čija ih je sela Neretva nosila. Zbog višekratnog četničkoga koljačkog pohoda nevesinjska župa izgubila je oko 300 članova.[4] Godina 1942. bila je osobito teška za katolike susjednih sela, kad ih je dosta ubijeno i nestalo u partizansko-četničkom pohodu. Dosta preživjelih i izbjeglih se 1946. godine vratilo na svoja imanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta.[1]
U poraću je tako val iseljavanja zahvatio čitav ovaj kraj, no odseljenici su održavali cijelo vrijeme vezu s rodnim krajem.[5] Poslije drugog svjetskog rata nestali su katolici iz Obada.
Stanovništvo uredi
| Obadi | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. | ||
| Hrvati | ||||||
| Srbi | 8 (100,0%) | 5 (100,0%) | 58 (100,0%) | 124 | ||
| Muslimani | ||||||
| Jugoslaveni | 16 | |||||
| ukupno | 8 | 5 | 58 | 140 | ||
Poznate osobe uredi
- Dragan Okuka, jugoslavenski omladinski nogometni reprezentativac
Izvor uredi
- Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf
- ↑ a b Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. ožujka 2017. (Wayback Machine) Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (6), Hrvati katolici u Donjem Borču i crkva u Ulogu (Župa Nevesinje) . 6. studenoga 2009. (pristupljeno 17. lipnja 2017.)
- ↑ a b c Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Osnovni podatci o župi (pristupljeno 17. lipnja 2017.)
- ↑ Crkva na kamenu Župa Nevesinje viđena početkom 2017., 24. veljače 2017. (pristupljeno 20. lipnja 2017.)
- ↑ Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Reportaža iz Svjetla riječi: Tajna smanjenja katolika od 1647 na 219 osoba (pristupljeno 20. lipnja 2017.)
- ↑ Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2018. (Wayback Machine) Pismo upravitelja župe Nevesinje, don Ante Luburića svima nama: Ne zaboravite svoje korijene! Ne zaboravite svoj kraj!, 11. ožujka 2007. (pristupljeno 20. lipnja 2017.)
