Hajduci: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ponavljam, nešto je VisualEdtor pobrkao: iz rasprave Special:Diff/6467237/6467477 |
vraćam većinu uklonjenog sadržaja iz Special:Diff/6464887/6464888, razmješteno i sređeno; raspraviti na stranici za razgovor ako treba |
||
Redak 41:
== Povijest razvoja hajdučkog pokreta==
[[Povijest]] hajduka na [[Balkan]]u počinje s prodorom [[Turci|Turaka]] u [[Europa|Europu]]. Na pojavu i razvoj ''hajdučkog'' pokreta na [[Balkan]]u, osim težine [[Osmansko Carstvo|osmanskih]] poreza i nameta, utjecala je i vojnička tradicija najamničkih odreda po [[balkan]]skim [[Srednji vijek|srednjovjekovnim]] [[država]]ma još od [[Križarski ratovi|križarskih ratova]].<ref name="rastko"/> U povijesnim izvorima hajdučiju i četovanje spominje 1550. godine putopisac [[Zeno]], a za vrijeme [[Kandijski rat|Kandijskoga rata]] (1645. – 1669.) bili su na vrhuncu.<ref name="Dragić">Dragić, Marko. 2001. ''Od Kozigrada do Zvonigrada''. Mala nakladna kuća Sveti Jure. ZIRAL – Zajednica izdanja ranjeni labud. Baška Voda, Mostar. Str. 141.</ref> Hajduci su neprestano i iznenada napadali Turke po planinama i gudurama; viteški bi prodirali do careva{{Pojasniti|careva?}} šatora, pa bi onda opet u planine uzmakli.<ref name=":1">Džaja, Miroslav; Draganović, Krunoslav. 1994. ''Sa Kupreške visoravni''. II. izdanje, str. 88. Baško Polje – Zagreb</ref>
[[Osmansko Carstvo|Osmanske]] vlasti smišljeno su uključivali domaće stanovništvo u svoju novu vlast. Najznačajnije [[Paravojna postrojba|paravojne postrojbe]] u koje su se uključivali i [[kršćani]] bili su [[vojnuci]] ([[Turski jezik|turski]]: voynuk), [[derbendžije]] ([[Perzijski jezik|perzijski]] der-bend) i [[martolosi]] ([[Grčki jezik|grčki]]: armatolos). Vojnuci su najčešće bili konjušari, derbendžije su osiguravali puteve na opasnim mjestima po planinskim tjesnacima i klisurama a martolosi su korišteni za upade preko granice. Od svih njih ''hajducima'' su po svojoj organizaciji, najviše nalikovali martolozi, koje su Turci zatekli po [[Balkan]]u. Iako su aktivno sudjelovali u suzbijanju hajdučije, vojnuci, martolosi i derbendžije su gotovo zaboravljeni u usmenoj narodnoj predaji, kao tradicija nedostojna sjećanja.<ref name="rastko" /> Utjecaj služenja u [[Paravojna postrojba|paravojnim postrojbama]] na lokalno gospodarstvo i nepostojanje moralnih dilema oko tog je li pljačka - zlo, utjecala je na razvoj hajdučije, pošto je razlika između angažmana u [[Paravojna postrojba|paravojnim postrojbama]] i hajduka bila veoma mala, pa su mnogi najamnici otišli u goru u hajduke, kad ih nitko nije želio angažirati.
Line 54 ⟶ 56:
U planinama se moglo preživjeti jedino od krađe i pljačke.<ref name="rastko"/> Po šumama je uvijek bio izvjestan broj ''dezertera'' (hajduka), pa bi se novajlije pridružile tim grupama. Drugi veliki razlog za odlazak u hajduke bila je mržnja koju bi na sebe navukao potencijalni hajduk od jednog ili više Turaka, pa mu nije preostajalo drugo već bijeg kako bi izbjegao da ga ubiju, jer nije mogao očekivati zaštitu od osmanlijskih vlasti. Treći razlog za bijeg u šumu i planinu, bila je želja za osvetom Turcima. Takvi ''hajduci'' bili su najopasniji za osmansko carstvo, jer su bili izuzetno motivirani, pa su upravo oni bili inspiracija za epsku poeziju. Na posljetku je bilo i onih koji su se pridružili ''hajducima'' ne zbog straha, ili želje za osvetom, već zbog mogućnosti da žive slobodno, bez ikakvih društvenih ograničenja i obveza.<ref name="ras">{{cite web |url=http://www.rastko.org.rs/istorija/xix/apetrovic-banditry_eng.html#_Toc43729573 |title=The Role of Banditry in the Creation of National States in the Central Balkans During the 19th Century - A Case Study: Serbia |author=Aleksandar Petrović |publisher=Projekat Rastko |language=engleski |accessdate=2013-05-12 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130801031709/http://www.rastko.org.rs/istorija/xix/apetrovic-banditry_eng.html#_Toc43729573 |archivedate=2013-08-01}}</ref>
Hajdučki pokret na Balkanu predstavljao je na svoj način i pobunu protiv stranih okupatora, ali i protiv turskih poreza i nameta. [[Vuk Karadžić]] o tome daje vrlo precizan sud: <br>''Narod naš misli i pjeva da su u nas hajduci postali od turske sile i nepravde. Da rečemo da gdjekoji otide u hajduke i bez nevolje, da se nanosi haljina i oružja po svojoj volji ili kome da se osveti, ali je i to cijela istina, da što je god vlada turska bolja i čovečnija, to je i hajduka u zemlji manje, a što je gora i nepravednija, to ih je više, i za to je među hajducima bivalo kašto najpoštenijih ljudi, a u početku vlade turske jamačno ih je bilo i od prve gospode i plemića. Istina da mnogi ljudi ne odu u hajduke da čine zlo, ali kad se čovjek (osobito prost) jedan put otpadi od ljudskoga društva i oprosti se svake vlasti, on počne osobito jedan uz drugoga i zlo činiti; tako i hajduci čine zlo i narodu svome, koji ih prema Turcima ljubi i žali, ali se i danas čini hajduku najveća sramota i poruga kad mu se reče da je lopov i pržibaba. U stara su vremena hajduci, kao što se i u pjesmama pjeva, najradije dočekivali Turke kad nose novce od dacije, ali je to u naše vrijeme slabo bivalo, nego dočekuju trgovce i druge putnike, a kašto udare i na kuću kome za koga misle da ima novaca ili lijepa ruha i oružja, te ga poharaju. Kad kome udare na kuću, pa ne nađu novaca a misle da ih ima, oni ga ucijene pa mu odvedu sina ili brata, i vode ga sa sobom dokle im god on ucjenu ne odnese.''<ref name="rastko"/>▼
▲''Narod naš misli i pjeva da su u nas hajduci postali od turske sile i nepravde. Da rečemo da gdjekoji otide u hajduke i bez nevolje, da se nanosi haljina i oružja po svojoj volji ili kome da se osveti, ali je i to cijela istina, da što je god vlada turska bolja i čovečnija, to je i hajduka u zemlji manje, a što je gora i nepravednija, to ih je više, i za to je među hajducima bivalo kašto najpoštenijih ljudi, a u početku vlade turske jamačno ih je bilo i od prve gospode i plemića. Istina da mnogi ljudi ne odu u hajduke da čine zlo, ali kad se čovjek (osobito prost) jedan put otpadi od ljudskoga društva i oprosti se svake vlasti, on počne osobito jedan uz drugoga i zlo činiti; tako i hajduci čine zlo i narodu svome, koji ih prema Turcima ljubi i žali, ali se i danas čini hajduku najveća sramota i poruga kad mu se reče da je lopov i pržibaba. U stara su vremena hajduci, kao što se i u pjesmama pjeva, najradije dočekivali Turke kad nose novce od dacije, ali je to u naše vrijeme slabo bivalo, nego dočekuju trgovce i druge putnike, a kašto udare i na kuću kome za koga misle da ima novaca ili lijepa ruha i oružja, te ga poharaju. Kad kome udare na kuću, pa ne nađu novaca a misle da ih ima, oni ga ucijene pa mu odvedu sina ili brata, i vode ga sa sobom dokle im god on ucjenu ne odnese.''<ref name="rastko"/>
=== Hajduci i uskoci===
Line 73 ⟶ 74:
Osobito su ostali opjevani u narodnoj poeziji [[Senj]]ski uskoci, koji su kao vojnički faktor u [[Hrvatsko primorje|Hrvatskom primorju]] bili aktivni više od osamdeset godina. Ratujući pod patronatom [[Habsburg]]a protiv Turaka, senjski uskoci su vrlo brzo stupili u otvoreni sukob s [[Mletačka Republika|Venecijom]], ali i [[Dubrovačka republika|Dubrovačkom republikom]] jer su svojim [[gusar]]enjem onemogućili trgovcima slobodnu plovidbu do [[Venecija|Venecije]].
Nakon što su uskoci [[1601.]] pogubili carskog [[komesar]]a Josepha de Rabattu koji je poslan u Senj da ih smiri, i tako izgladi situaciju s [[Mletačka Republika|Venecijom]], [[Dubrovačka republika|Dubrovačkom republikom]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanskim carstvom]] uskoci su protjerani iz [[Senj]]a u [[Žumberak]] i [[Otočac]].<ref name="rastko"/>
=== Hajduci zulumćari ===
Dok su uskoci djelovali u skupinama, na poticaj ili sa znanjem vlasti, hajduci su bili više samostalni. Među hajducima bili su [[hajduci zulumćari]] ''turski hajduci''. [[Šeh Gaibija]] je bio vođa kupreških turskih hajduka koji su u [[Rama|Rami]] 4. siječnja 1557. zapalili i opljačkali samostan, a [[Franjevci|franjevce]] pobili. <ref name="Dragić" />
=== Hajduci osvetnici ===
Uz hajduke zulumćare bilo je i hajduka osvetnika, za koje [[Ferdo Šišić]] piše da su oni odvažni ljudi koji su ''kroz cijelo vrijeme turskog ropstva, podržavali smisao za slobodu i oslobođenje''. Ta junačka borba “za zbacivanje turskog jarma najljepša je naša epopeja, u kojoj su hajduci i uskoci glavnim junacima”.<ref name=":1" /> U hajdučkim družinama zajedno su bili katolici, pravoslavci i muslimani.
==== Muslimanski hajduci osvetnici ====
Postojali su, također, muslimanski hajduci osvetnici. Naime, od [[17. stoljeće|17. stoljeća]] muslimanski su seljaci bili izloženi stalnim povećavanjima nameta, zulumima spahija i turske vlasti. Zbog toga se javljao otpor muslimana seljaka prema vlasti što je uzrokovalo pojavu hajduka muslimana. Poznato je da su 1639. godine ti hajduci predvođeni harambašom Abdu-rahmanom napali karavanu trgovaca od 400 ljudi u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna, Rame do Visokog) i ubili 19 trgovaca.<ref>Namik Čehić, Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji, Prozor, 1985., str. 19.</ref>
Budući da hajduke i uskoke osvetnike nije poticala pljačka nego osveta prema turskim zlodjelima, narod ih je držao junacima i zaštitnicima pa je o njima ispjevano mnoštvo pjesama i ispričano mnogo predaja.
==== Kršćanski hajduci razbojnici ====
Postojali su i kršćanski hajduci razbojnici. Takav je, primjerice, bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu iz Livna, a kad ga je ona odbila, on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. Anđa Bailova se udala za Stipana Nakića. Nikola Maletić je kod vrela Vijanjac u Vinovu pobio je 230 svatova Stipana Nakića i Anđe Bailove.<ref>Marko Dragić, Poetika i povijest hrvatske usmene književnosti. 2008. str. 348-349.</ref>
== Organizacija hajdučke družine==
Vođa ''hajdučke družine'' bio je [[harambaša]], pored njega u većim družinama istaknutu ulogu imaju još i kalauz i barjaktar. Kalauz je imao ulogu kretanja družine i komunikacije s ljudima, pa je morao znati više jezika, a barjaktar je imao važnu ulogu kod sastavljanja družine, jer je on birao tko može pod barjak.<ref name="rastko"/>
U skladu s vojničkom tradicijom onoga doba u ''hajduke'' se ide ljeti. U srpskim{{Pojasniti|točno?}} izvorima navodi se da je to od [[Đurđevdan]]a do [[Mitrovdan]]a,<ref name="rastko" /> a
== Hajduci u narodnim pjesmama==
| |||