Razgovor Wikipedija:Jezik i pravopis: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ovdje za pomoć
Redak 89:
 
A da lijepo provedemo referendum među hr.wikipedistima koji pravopis da koristimo i onda da to postane obvezatno za sve? -- [[Suradnik:Optimus Pryme|<font color="Blue">''' &#902;&#961;&#953;&#963;&#964;&#959;&#962;'''</font>]] [[Razgovor sa suradnikom:Optimus Pryme|'''<font color="Green"> &#928;&#961;&#974;&#964;&#959;&#962;</font>''']] 20:33, 16. ožujak 2009. (CET)
:Slijedimo preporuke [[Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa#Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika|Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika]] i Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. --[[Suradnik:Roberta F.|<font color="Aqua">'''Roberta'''</font>]] [[Razgovor sa suradnikom:Roberta F.|'''<font color="Turquoise">F.</font>''']] 03:41, 19. ožujak 2009. (CET)
 
=== Normativne preporuke ===
 
''"Nazivlje je sustav naziva koji se upotrebljava u određenome području (znanstvenome ili umjetničkome). Nazivlje je također dio hrvatskoga standardnog jezika pa mora biti usklađeno s jezičnom normom. Osim jezičnih, pri stvaranju naziva treba voditi računa i o terminološkim načelima, tj. o usklađenosti naziva sa strukom. U nazivlju istoznačnice nisu poželjne jer dovode do nepotrebnih nesporazuma i opterećuju nazivlje. Stoga raznoznačne nazive treba jasno razgraničiti, a među istoznačnim nazivima jednomu nazivu dati prednost. Pri tome treba voditi računa o ovim načelima:''<br>
: - ''domaći naziv ima prednost pred stranim''<br>
: -''nazivi latinskoga i grčkoga podrijetla imaju prednost pred nazivima preuzetim iz engleskog, francuskog, njemačkog jezika''
: -''prošireniji naziv ima prednost pred manje proširenim''
: -''naziv koji je korisnicima (stručnjacima određene struke) prihvatljiviji ima prednost pred nazivom koji je manje prihvatljiv''
: -''naziv mora biti usklađen s (fonološkim, morfološkim, tvorbenim, sintaktičkim) sustavom hrvatskoga standardnog jezika''
: -''kraći naziv ima prednost pred duljim''
: -''naziv od kojega se lakše tvore tvorenice ima prednost pred onim od kojega se ne mogu tvoriti tvorenice''
: -''unutar istoga terminološkog sustava naziv ne smije imati više značenja''
: -''značenje naziva ne smije se bez valjana razloga mijenjati''
: -''naziv ima prednost ako odgovara pojmu kojemu je pridružen i odražava svoje mjesto u pojmovnome sustavu, a o tome može odlučiti predmetni stručnjak''<br>
''Za jezični i terminološki sustav bolji je kraći naziv od duljega. S obzirom na odnos duljine i preciznosti može se izreći opće pravilo jezične ekonomije: Kad se stvara ili upotrebljava koji naziv, veća preciznost izraza dovodi do manje lakoće u izražavanju i razumijevanju. Ne treba težiti većoj preciznosti od one koja je nužna da bi se razgraničili svi nazivi određenoga terminološkog sustava. U nazivu za razliku od definicije, nije potrebno navoditi sva svojstva pojma, već ga je samo potrebno razgraničiti od drugih naziva istog sustava. Stoga nije potreban naziv elektroničko računalo već je dovoljno samo računalo, umjesto generator vremenskih impulsa dovoljno je generator impulsa/impulsni generator, umjesto ispisna programska memorija dovoljno je ispisna memorija. Katkad je moguće višečlani naziv zamijeniti jednočlanim koji je nastao kojim od tvorbenih načina kao u primjerima: jedinica za crtanje - crtač/crtalo, jedinica za obradu (teksta) - obradnik (teksta), linija odziva - odzivnica. Jednočlani naziv može imati i drugu osnovu nego što je imaju članovi višečlanog naziva: tipka RETURN - povratnica itd.''
''Ako je isto značenje označeno različitim označiocima, nazivi su istoznačni (sinonimi). U nazivlju istoznačnice nisu poželjne, već je dobro odabrati jednu koja se preporučuje.''<br>
''Nazivi podrijetlom iz stranoga jezika dijele se s obzirom na uklapanje u hrvatski jezični sustav na strane nazive, tuđice, prilagođenice i usvojenice. Ako se pojavljuju u hrvatskome tekstu, oni se mogu navesti pod navodnicima ili kurzivnirati (npr. web, e-mail, chat). Strani se nazivi mogu nalaziti u hrvatskome znanstvenom, stručnom ili publicističkom tekstu kao objašnjenje i dodatna obavijest, ali se ne smiju prihvatiti kao hrvatski nazivi.''<br>
''Nazivi stranoga podrijetla koji su glasovnim sustavom (ortografski) prilagođeni hrvatskom jeziku, ali zadržavaju neka obilježja izvornog jezika koja nisu svojstvena hrvatskomu jeziku nazivaju se tuđice (npr. softver). Tuđice se upotrebljavaju samo onda kad za pojmove koji se njima označuju nemamo dobrih riječi u hrvatskome jeziku.''<br>
''Naziv je obilježen kao tuđica kad zadržava koji neprilagođeni glasovni skup, npr. skup mpj u nazivu kompjuter/kompjutor. Suglasnički sklopovi -st, -jl, -js, -jn, -ft, -jm, -jn itd. na kraju riječi ne uklapaju se u sustav hrvatskog jezika pa su nazivi bajt, fajl, megabajt, tuđice.''
''Prilagođenice glasovnim sustavom i rasporedom ne odudaraju od sustava hrvatskoga jezika (npr. bit).''
''Usvojenice su riječi potpuno integrirane u hrvatski jezični sustav za koje samo znalci znaju da potječu iz kojega drugog jezika (lopta, šećer). Usvojenice ušle u hrvatski jezik davno pa takvih primjera nema u računalnome nazivlju.''<br>
''Nazivi koji su podrijetlom iz latinskog ili grčkog jezika, a prihvaćeni su u mnogim jezicima nazivaju se internacionalizmima.''
''Internacionalizme latinskoga ili grčkog podrijetla u hrvatskome jeziku ne treba proganjati, jer se oni nalaze u drugim europskim jezicima.''<br>
''Opće je pravilo u hrvatskome jeziku da se kad god je koju riječ stranoga podrijetla (a tu su uključene i riječi latinskoga ili grčkog podrijetla) moguće zamijeniti riječima hrvatskoga podrijetla, u općestandardnoj, općeobvezatnoj, referencijalnoj, javnoj i službenoj komunikaciji treba upotrijebiti hrvatsku riječ. U takvu komunikaciju spada i službeno, normirano nazivlje koje se upotrebljava u stručnoj literaturi, školskim udžbenicima itd''" Izvor: "Hrvatski jezični savjetnik", Eugenija Barić i skupina autora, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., ISBN 953-6637-03-0, Milica Mihaljević, "Kako se na hrvatskome kaže WWW?", Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003., ISBN 953-169-080-4.
Vrati se natrag na projektnu stranicu »Jezik i pravopis«.