Humanističke znanosti: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
m Previsoka stilska razina. Je li ovo odnegdje prepisano?
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{copyright?}}
'''Humanističke znanosti''' su znanstvene discipline koje proučavaju postojanost i bit čovjeka, tj. iskustvo bivanja čovjekom, koristeći se analitičkim ,kritičkim i spekulativnim(misaonim) metodama istaknutim u većini empirijskih pristupa prirodnih i društvenih znanosti. Latinska riječ ''humanus'' znači ''ljudski, uljudan.'' Od te riječi potječe riječ [[humanizam]] koja ima više značenja. [[Spoznajna teorija]] humanizmom označava naglašavanje ljudskih temelja svake spoznaje. Izvori tog značenja vidljivi su već kod [[Protagora|Protagore]] (''„Čovjek je mjera svih stvari“'' ). Spoznaja proizlazi iz čovjeka i vrijedi samo za njega. U [[etika|etici]] riječ humanizam predstavlja učenje da se svi društveni odnosi moraju zasnivati na uvažavanju i toleriranju ljudske prirode kao specifične vrijednosti u svakom čovjeku pojedincu. Etički humanizam je svjesna afirmacija čovjeka, koja isključuje sve što čovjeka otuđuje od njega samoga time što ga želi podrediti nadljudskim silama i načelima ili ga iskorištava neljudskim postupcima.
U povijesnom smislu, '''humanitas''' (''čovječanstvo, čovječnost, humanitet'') je osjećanje jedinstva ljudskog roda s ciljem da među ljudima zavladaju što uspravniji i snošljiviji odnosi. U kulturnoj povijesti [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] humanizam je razdoblje obilježeno nastojanjem da se upozna i objasni [[klasična rimska]] i [[grčka]] (humana) [[književnost]]. Primjeri disciplina povezanih s humanističkim znanostima su [[antički i moderni jezici]], [[književnost]], [[povijest]], [[filozofija]], [[religija]], [[vizualne i izvođačke umjetnosti]](uključujući glazbu). Dodatne discipline koje su ponekad uključene u humanističke znanosti su [[antropologija]], '''nauke o prostoru, komunikaciji i kulturi''', iako su često smatrane društvenim znanostima. Ljudi koji se bave humanističkim znanostima nazivaju se [[humanisti]]. Međutim, taj termin također opisuje filozofsko stajalište humanizma, što neki antihumanisti negiraju i odbijaju. Humanisti su pripadali posebnoj društvenoj kategoriji. Izdvojilo ih je bavljenje antičkom kulturom i zajednički interes za proučavanje. Ideal im je svestrani čovjek([[l'uomo universale]]) koji je razvio sve svoje umne sposobnosti i postao slobodan duh. Humanistička područja su nauka o klasici, povijest, jezici, pravo, književnost, umjetnosti izvedbe (glazba, kazalište(gluma), ples), filozofija, religija, vizualna umjetnost (povijest vizualne umjetnosti, vrste medija, slikanje), povijest humanističkih znanosti, suvremene humanističke znanosti(humanističke znanosti u SAD-u, digitalno doba, opravdavanje postojanja humanističkih znanosti, građanstvo, razmišljanje o sebi i humanističke znanosti, istina, značenje i humanističke znanosti, zadovoljstvo potraga za znanjem i humanistička učenost, romantizacija, odbijanje humanističkih znanosti.)
 
U povijesnom smislu, '''humanitas''' (''čovječanstvo, čovječnost, humanitet'') je osjećanje jedinstva ljudskog roda s ciljem da među ljudima zavladaju što uspravniji i snošljiviji odnosi. U kulturnoj povijesti [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] humanizam je razdoblje obilježeno nastojanjem da se upozna i objasni [[klasična rimska]] i [[grčka]] (humana) [[književnost]]. Primjeri disciplina povezanih s humanističkim znanostima su [[antički i moderni jezici]], [[književnost]], [[povijest]], [[filozofija]], [[religija]], [[vizualne i izvođačke umjetnosti]] (uključujući glazbu). Dodatne discipline koje su ponekad uključene u humanističke znanosti su [[antropologija]], '''nauke o prostoru, komunikaciji i kulturi''', iako su često smatrane društvenim znanostima. Ljudi koji se bave humanističkim znanostima nazivaju se [[humanisti]]. Međutim, taj termin također opisuje filozofsko stajalište humanizma, što neki antihumanisti negiraju i odbijaju. Humanisti su pripadali posebnoj društvenoj kategoriji. Izdvojilo ih je bavljenje antičkom kulturom i zajednički interes za proučavanje. Ideal im je svestrani čovjek ([[l'uomo universale]]) koji je razvio sve svoje umne sposobnosti i postao slobodan duh. Humanistička područja su nauka o klasici, povijest, jezici, pravo, književnost, umjetnosti izvedbe (glazba, kazalište(gluma), ples), filozofija, religija, vizualna umjetnost (povijest vizualne umjetnosti, vrste medija, slikanje), povijest humanističkih znanosti, suvremene humanističke znanosti(humanističke znanosti u SAD-u, digitalno doba, opravdavanje postojanja humanističkih znanosti, građanstvo, razmišljanje o sebi i humanističke znanosti, istina, značenje i humanističke znanosti, zadovoljstvo potraga za znanjem i humanistička učenost, romantizacija, odbijanje humanističkih znanosti.)
 
== Nauka o klasici ==
 
== NaukaZnanost o klasici ==
[[Nauka o klasici]] , u zapadnoj teoretskoj tradiciji, odnosi se na klasičnu antiku, na [[antička Grčka|antičku Grčku]] i [[Rim]] i njihove kulture. Klasične nauke su prvobitno smatrane jednim od temelja humanističkih znanosti, ali važnost im je potisnuta tijekom
 
[[NaukaZnanost o klasici]] , u zapadnoj teoretskoj tradiciji, odnosi se na klasičnu antiku, na [[antička Grčka|antičku Grčku]] i [[Rim]] i njihove kulture. Klasične nauke su prvobitno smatrane jednim od temelja humanističkih znanosti, ali važnost im je potisnuta tijekom
[[20.]]stoljeća. Unatoč tomu, utjecaj ideja tih nauka na humanističke znanosti,poput filozofije i književnosti, ostaje jak. Općenito govoreći, '''„klasika“''' su osnovne pisane baštine starih, velikih kultura. (U ostalim velikim naučavanjima „klasika“ bi se na primjer odnosila na Vedu i Upanišade u Indiji, ep o Gilgamešu iz Mezopotamije, kao i Egipatska knjiga mrtvih.)
 
Line 17 ⟶ 18:
== Jezici ==
 
Dok je znanstveno proučavanje i učenje jezika poznato kao [[lingvistikajezikoslovlje]] i pripada društvenim znanostima, učenje individualnih modernih i starih jezika formira okosnicu modernog studiranja humanističkih znanosti. Otkad su mnoga područja humanističkih znanosti poput književnosti, povijesti i filozofije bazirana na jeziku, promjene unutar jezika mogu imati apsolutan utjecaj na ostale humanističke znanosti. Književnost, koja pokriva različitu uporabu jezika uključujući vrste proze(kao roman), poezije i drame, također leži u srču modernih humanističkih znanosti. Razina sveučilišnog programa u stranim jezicima obično uključuje nauku o važnosti književnosti u tom jeziku kao i samu važnost tog jezika(gramatika, vokabular).
 
 
Line 31 ⟶ 32:
 
== Umjetnosti izvedbe ==
U [[umjetnosti izvedbe|umjetnostima izvedbe]] umjetnik koristi svoje vlastito tijelo, lice i prisutnost kao sredstvo za stvaranje umjetničkog djela. Izvođačke umjetnosti uključuju [[akrobacija|akrobaciju]], zabavljanje publike, [[ples]], [[mađioničarski trikovi|mađioničarske trikove]], [[glazba| glazbu]], [[opera|operu]], [[film]], [[žongliranje]] , [[kazalište]]... Umjetnici koji sudjeluju u ovim umjetnostima ispred publike, nazivaju se izvođači, uključujući glumce, komičare, plesače, glazbenike i pjevače te one koji pišu pjeseme i pomažu iza pozornice. Izvođači često prilagođavaju svoj izgled kostimima i maskiranjem(šminkom)... Razlikujemo i [[umjetnost performansa]] koju označava umjetnička situacija za koju je bitno određeno vrijeme i prostor, glumci i njihov odnos s publikom.
 
 
== Glazba ==
[[Glazba]] je uglavnom fokusirana na dvije stvari, glazbenu izvedbu(naglasak na orkestralnu i koncertnu dvoranu) i glazbenu edukaciju . Učenici uče svirati [[instrumentglazbala|instrumente]], ali i stječu teorijska znanja o glazbi ,njezinu povijest i kompoziciju. U slobodnoj umjetničkoj tradiciji, glazba se koristi za širenje znanja muzički ''nenadarenima'' ,učeći ih kao da se koncentriraju i slušaju.