Jeremija (knjiga): razlika između inačica

Izraelskom narodu prijetili su moćniji narodi. Plaćali su danak [[Asirija|Asircima]] i štovali njihove poganske bogove s ciljem, da ih Asirci poštede. Početkom Jeremijinom prorokovanja, vladao je judejski kralj Jošija, koji uveo dobre vjerske reforme s ciljem promicanja nacionalnog jedinstva. U to vrijeme, [[Babilon]]ci i Medijci su porazili Asiriju, koja je nedugo potom potpuno propala. To su iskoristili [[Egipat|Egipćani]], koji su željeli prisvojiti Izrael. Kralj Jošija je poginuo u borbama, a njegov nasljednik Joahaz je vladao samo tri mjeseca. Egipćani su ga odveli u zatočeništvo i ubili. Jeremija ga spominje i svjestan je, da se neće vratiti (Jr 22,10). Opominje narod, da se zlo dogodilo, jer su se klanjali poganskim bogovima. Egipćani su za novog kralja postavili Jojakima. Nametnuo je velike [[porez]]e kao danak Egipćanima, gradio je raskošnu palaču i nije mario za vjeru. Jeremija je bio u sukobu s kraljem, kritizirao je njegovo savezništvo s Egiptom i upozoravao je na veliku opasnost od Babilonaca sa [[sjever]]a. Prorokovao je, da će Babilonci na čelu s [[NabukodonozorNabukodonosor II.|Nabukodonozorom II.]]om pokoriti [[IzraelKraljevstvo Juda|Judeju]] i odvesti narod u sedamdesetgodišnje zatočeništvo (Jr 25,8-13). Kralj ga nije podnositi i zabranio mu pristup u prostor jeruzalemskog Hrama. Jeremija je napisao pismo i poslao ga kralju preko svog pomoćnika Baruha. Kralj je pismo spalio. I dalje je prorok upozoravao na krivu [[politika|politiku]] kralja, ali ga nitko nije poslušao. Dali su ga izbatinati i osudili su ga na smrt, ali ga je spasio sluga na kraljevom dvoru. Kralj je umro i naslijedio ga je sin Jojakin. Već slijedeće godine 598. pr. Kr., Babilonci su napali Izrael, zbog njihova savezništva s Egiptom protiv njih. Kralj se predao, Jeruzalem je osvojen, makar su Judejci mislili, da je neosvojiv. Grad i Hram su razoreni i opljačkani. Ugledni ljudi su odvedeni u zatočeništvo u [[Babilon]]. Postavljen je novi kralj Sidkija. Dvojio je između pokornosti Babiloncima ili pobune uz pomoć Egipćana. Jeremija je bio za priklanjanje Babiloncima. Simbolički je nosio na sebi jaram i govorio, da će tako svi biti odvedeni u babilonsko ropstvo, ako se pobune protiv Babilonaca (Jr 25). Pojavili su se lažni proroci, koji obmanjuju narod. Jedan od njih Hananija, skida Jeremiji jaram s [[vrat]]a i prepolovljava ga <ref>Svijet Biblije, Stari zavjet, Mladinska knjiga, Zagreb 1991.</ref>. On odlazi bez riječi, ali ga Bog šalje nazad, ovaj put s [[željezo|željeznim]] jarmom oko vrata. Lažni proroci su govorili narodu, da će se brzo vratiti iz progonstva, a Jeremija ih je uvjeravao, da će zatočeništvo trajati 70 godina. Jeremiju nisu poslušali, opet je osuđen na smrt, ali ga je spasio dvoranin. Babilonci 587. pr. Kr., drugi put razaraju [[Jeruzalem]], Hram i zemlju nakon što su 18 mjeseci držali Jeruzalem pod opsadom. Ubijeni su kraljevi sinovi, a kralj je [[sljepoća|oslijepljen]] i odveden u Babilon, gdje je umro. Opet su odvedeni ugledni ljudi u zatočeništvo, a ostala je samo sirotinja. Jeremija je odveden pred [[Nabukodonosor II.|Nabukodonozora II.]], koji je znao za njega. Mogao je birati hoće li u [[Babilon]] ili ostati sa sirotinjom. Odlučio je ostati. Tješio je narod navješćujući, da će Bog kazniti neprijatelje, jer su prevršili mjeru nasilja <ref>Biblija danas, Jeremija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2008.</ref>. Vjerovao je u kraj zatočeništva, u obnovu Izraela i ponovno uspostavljanje dobrih odnosa između Boga i izraelskog naroda. Hrabrio je narod, da grade kuće, da rađaju [[djeca|djecu]] kako ne bi izumrli. Babilonski namjesnik u Judeji je ubijen, a Jeremija je na silu odveden u [[Egipat]] s onima koji su se bojali babilonske osvete. Tamo je još propovijedao i po predaji je poginuo, kada su ga sunarodnjaci kamenovali.