Godine 1972. je za vrijeme "obračuna sa [[liberali]]ma" u Srbiji, bio je među prozvanim kao "savjetnik liberala". Prvi ga je takvim prozvao general [[JNA]] [[Marko Peričin]], nazvavši njega, [[Pal Šoti|Pala Šotija]] i [[Đurica Jojkić|Đuricu Jojkića]] kao "''savjetnicima’ koji su sebi uzeli pravo da utiču na PK i njegove organe u vezi sprovođenja zadataka iz Pisma druga [[Tito|Tita]].''"<ref name="Mladi kadrovi">{{sr icon}} [http://nin.co.rs/2003-01/09/26708.html NIN] Mirko Čanadanović: Mladi kadrovi i ordenje </ref>. Prozvao ga je, pored još nekih, ondašnji narodni heroj [[Isa Jovanović]] "''...svakodnevno sve više smo uplivavali u anarholiberalističke vode...Njegovi (Đilas) nasljednici još više su razvijali ideologiju anarholiberalizma i onemogućavali svaki pozitivan rad u Partiji. Slično ponašanje imali su i bivši rukovodioci Vojvodine - [[Mirko Čanadanović|Čanadanović]], [[Mirko Tepavac|Tepavac]], [[Đurica Jojkić|Jojkić]], [[Pal Šoti|Šoti]], Tikvicki i ostali. Oni se frontalno nisu smjeli suprotstaviti Titu, ali su zato po svim linijama blokirali njegove misli.''"<ref name="Mladi kadrovi"> </ref>. ▼
'''Geza Tikvicki''' ([[Subotica]], [[1917.]]) je bio vojvođanski, srbijanski i jugoslavenski visoki politički dužnosnik, i najistaknutiji prvoborac [[NOB]]-a i političar hrvatske narodnosti u Vojvodini. Rodom je [[Bačka|bački]] [[Hrvati u Vojvodini|Hrvat]].
== Predratne godine ==
Od srednje škole je završio nižu gimnaziju i Zanatsku školu u Subotici. Do drugog svjetskog rata je radio kao metalski radnik.
U mlađoj dobi se politički aktivirao. Bio je uhićen pod optužbama da je [[SKOJ]]-evac, a potom je bio uhićen pod optužbom da je sudjelovao o organizaciji štrajka u zrakoplovnoj industriji. [[KPJ]]-u je pristupio 1939..
== Drugi svjetski rat ==
Bio je prvoborcem. U NOB-u je bio od prvih dana.
U početku okupacije, tamošnja je oružana borba bila u velikim teškoćama. Pokrajinski komitet i Glavni štab nisu imali nikakvih kontakata sa partijskih (CK KPJ) i vojnim (Vrhovni štab) vrhom. Pored toga su boračke skupine bile međusobno izolirane u djelovanjima i nisu bile u kontaktima. Stoga je Pokrajinski komitet KPJ za Vojvodinu u studenome [[1941.]], odlučio podijeliti nadležnosti, tako da se nije vodilo borbu iz jednog mjesta nad cijelom Vojvodinom, nego je jedna skupina pokrivala Banat, a druga, koju su predvodili Geza Tikvicki i [[Toza Marković|Tozom Markovićem]] je vodila oružanom borbom u Bačkoj. Pored toga, održavao je vezu sa Pokrajinskim komitetom PKJ u [[Srijem]]u<ref name="Dnevnik">{{sr icon}} [http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/15-11-2002/Strane/spec.htm Dnevnik] Jubilej za ponos, 15. studenog 2002. </ref>.<br>
Bio je članom ratnog Oblasnog komiteta za Bačku i Baranju, zajedno sa Palom Šotijem, Đuricom Jojkićem, [[Jo Lajos|Joom Lajosem]] i [[Brana Panina|Branom Paninom]].
Za vrijeme rata je [[1943.]] sa Đuricom Jojkićem, Nikolom Petrovićem i drugima uređivao prvih nekoliko brojeva lista [[Slobodna Vojvodina]] <ref name="Dnevnik">[http://web.archive.org/web/20071219212725/http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/15-11-2002/Strane/spec.htm Dnevnik] Jubilej za ponos, 15. studenog 2002. </ref>.
== Nakon rata ==
Nakon rata je bio sekretarom u Okružnom komitetu u Subotici i jedno vrijeme subotičkim gradonačelnikom.
Od [[1948.]] do [[1950.]] je bio ministrom u vladi NR Srbije.
Nakon rata je bio predsjednik [[Izvršno vijeće SAP Vojvodine|Izvršnog vijeća]] [[SAP Vojvodina|SAP Vojvodine]] (pokrajinske Vlade) od prosinca [[1953.]] do [[22. lipnja]] [[1962.]].
[[Aleksandar Ranković]] je te i iduće godine, Gezu Tikvickog, te još neke čelne dužnosnike u SAP Vojvodini, [[Stevan Doronjski|Stevana Doronjskog]], [[Pal Šoti|Pala Šotija]] i ostale žigosao kao ''autonomaše'', smijenio i rasporedio na rad u Beograd<ref>{{sr icon}} [http://www.knjigainfo.com/index.php?gde=@http%3A//www.knjigainfo.com/pls/sasa/bip.text%3Ftid%3D57789@ Knjigainfo] [[Nandor Major]] na predstavljanju knjige Boška Krunića "Decenija zamora i raskola" </ref> (Doronjski je poslije bio tvorcem podmetačke formule za optuživanje partijskih kolega desetak godina poslije "''Liberalizam je čist frakcionizam''")<ref name="Okupljanje">{{sr icon}} [http://www.nin.co.rs/2003-01/16/26830.html NIN] Mirko Čanadanović: Okupljanje oko Titove linije</ref>.
Geza Tikvicki je još bio članom predsjedništva IV SAP Vojvodine, zastupnik u [[Skupština FNRJ|Skupštini]] [[FNRJ]], Skupštini SR Srbije i SAP Vojvodine i članom savezne vlade. U KPJ je bio članom CK [[SKS]] te PK SKS za Vojvodinu.
Bio je i veleposlanikom u [[Mađarska|Mađarskoj]] <ref name="Okupljanje"> </ref>.
== Etiketiranje Tikvickog kao liberala i autonomaša ==
▲1972. je za vrijeme "obračuna sa [[liberali]]ma" u Srbiji, bio među prozvanim kao "savjetnik liberala". Prvi ga je takvim prozvao general [[JNA]] [[Marko Peričin]], nazvavši njega, [[Pal Šoti|Pala Šotija]] i [[Đurica Jojkić|Đuricu Jojkića]] kao "''savjetnicima’ koji su sebi uzeli pravo da utiču na PK i njegove organe u vezi sprovođenja zadataka iz Pisma druga [[Tito|Tita]].''"<ref name="Mladi kadrovi">{{sr icon}} [http://nin.co.rs/2003-01/09/26708.html NIN] Mirko Čanadanović: Mladi kadrovi i ordenje </ref>. Prozvao ga je, pored još nekih, ondašnji narodni heroj [[Isa Jovanović]] "''...svakodnevno sve više smo uplivavali u anarholiberalističke vode...Njegovi (Đilas) nasljednici još više su razvijali ideologiju anarholiberalizma i onemogućavali svaki pozitivan rad u Partiji. Slično ponašanje imali su i bivši rukovodioci Vojvodine - [[Mirko Čanadanović|Čanadanović]], [[Mirko Tepavac|Tepavac]], [[Đurica Jojkić|Jojkić]], [[Pal Šoti|Šoti]], Tikvicki i ostali. Oni se frontalno nisu smjeli suprotstaviti Titu, ali su zato po svim linijama blokirali njegove misli.''"<ref name="Mladi kadrovi"> </ref>.
Tako je Tikvicki, zajedno sa ostalim "liberalima", uklonjen iz politike već krajem 1972., no napadi tu uopće nisu stali<ref name="Naša borba">{{sr icon}} [http://www.yurope.com/nasa-borba/arhiva/Jun97/2506/2506_16.HTM Naša borba] Otvoreno pismo Mirka Čanadovića vojvodjanskom klubu - Uputstvo za prepoznavanje fantomskih autonomaša, 25. lipnja 1997. </ref>.
Pritisci su rasli. 1973., dva tjedna poslije 52. sjednice PK, je na sastanku sas vojvođanskim dužnosnicima u SR Srbiji i Federaciji bio je ponovno prozvan. Ovaj put, je to bilo samo zato jer je, zajedno sas Palom Šotijem, podupro politiku koju je simbolizirao [[Marko Nikezić]], odnosno zato što nisu odobrili primjedbe [[Jovan Veselinov|Jovana Veselinova]] na izbor PK 1968. i jer su poduprli temeljnu koncepciju uvodnog izlaganja [[Mirko Čanadanović|Mirka Čanadanovića]] uoči razgovora s Titom, na sastanku pokrajinskog aktiva.<ref name="Mladi kadrovi"> </ref>
Odlučujući udar po "liberalima i tehnokratima" i "''konačni obračun sa jednim brojem najodgovornijih nosilaca ovih pojava u Vojvodini''" su partijski konzervativci izvršili na 56. sastanku PK [[15. lipnja]] [[1973.]]. PK je onda "intervenirao na stanje", jer "liberali odbijaju kritiku", "opterećuju revoluciju" i "smetaju stabilizaciji jedinstva". Ta "intervencija" je bila politička neutralizaciju i odstranjenje optuženih dužnosnika: iz Saveza komunista su isključeni Miloš Radojčin, Mirko Tepavac, Mirko Čanadanović i [[Vukašin Kešelj]] (bivši predsjednik Socijalističkog saveza Vojvodine), a nešto kasnije i Pal Šoti, nakon što je prvotno bio samo opomenut, a Geza Tikvicki je kažnjen opomenom. <ref name="Okupljanje"> </ref>.
| 