Inačica od 23. veljače 2011. u 09:25 vidi izvor Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits m →‎Gramofonska ploča ← Starija izmjena		Inačica od 25. veljače 2011. u 10:23 vidi izvor Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: '''Zvonimir Kulundžić''' ([[Osijek]], [[16. siječnja]] [[1911]]. - [[Zagreb]], [[27. prosinca]] [[1994]].), [[hrvatska\|hrvatski]] [[publicistika\|publicist]], [[književnik]], ~~[[bibliografija\|bibliograf]]~~bibliolog i [[povjesničar]] ==Životopis== Objavio je brojne opsežne studije o poznatim hrvatskim ličnostima ([[Stjepan Radić\|Stjepan]] i [[Antun Radić]], [[Eugen Kvaternik]], [[Mihovil Pavlek Miškina]], [[Slavko Kolar]], [[Miroslav Krleža]]), te o hrvatskoj kulturi i historiografiji. Predmetu je prilazio činjenično, nekad emocionalno. Potaknuo je mnoga hrvatska kulturološka i politička pitanja i polemike. Uredio je Sabrana književna djela M.P. Miškine (1968. u 4 knjige), Slavka Kolara (1970. i 1971. u 6 knjiga), te izabrana djela Stjepana Radića, pod naslovom ''"Politički spisi"'' (1971.), koja sadrže Radićevu autobiografiju, članke, govore i rasprave. U velikom opusu njegovog rada ostaje znamenita njegova hipoteza po kojoj je prva tiskana knjiga u Hrvata, ''"Misal po zakonu rimskoga dvora"'', od [[22. veljače]] [[1483.]] tiskana u [[Kosinjski Bakovac\|Kosinju]], u [[Lika\|Lici]]. U svojoj knjizi ''"Kosinj: kolijevka štamparstva slavenskog juga"'' dao je mnoge tvrdnje koje idu u prilog gornjoj hipotezi i do današnjih dana znanstvena javnost nije uspjela ni u potpunosti dokazati, ali ni opovrgnuti rezultate i zaključke njegova istraživanja, čime porijeklo tiskanja prve hrvatske inkunabule svakako, do novih saznanja, treba svrstati upravo u Kosinj, odnosno Kosinjski Bakovac, malo mjesto kraj ~~Perušića~~[[Perušić]]a, u Lici. Otkrio je i prvu [[Marulić\|Marulićevu]] prozu na hrvatskom jeziku, stariju od njegove ''"Judite"'', ustvari prijevod srednjovjekovnog djela ''"De imitatione Christi"'' pod naslovom ''"Od naslidovanja Isukarstova"'' (iz godine [[1500.]]) i objavio ga zajedno s [[Julije Derossi\|Julijem Derossiem]] godine [[1989.]] Zbog svoje polemičnosti, nemirenja s postojećim stanjem, nepodilaženja autoritetima i nadasve nedodvoravanju ljudima na vlasti nazvan je ''Quercus croaticus incorruptibilis et indelebilis'' (Hrvatski hrast, nepotkupljiv i neuništiv) i pod tom je metaforom uveden i u Hrvatskom političkom leksikonu" [[Hrvoje Šošić\|Hrvoja Šošića]]. Redak 39: ===Gramofonska ploča=== * "Stjepan Radić - Gramofonska ploča - 1871-1971." (Autorov esej na ovitku ploče. Sadržaj: ''Govor Stjepan Radića na sudbonosnoj noćnoj sjednici [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba\|Narodnog vijeća]] 24. XI. 1918.'', čita [[Zlatko Crnković (glumac)\|Zlatko Crnković]], ''Hrvatska narodna molitva'' Josipa Čanića, ''Narodnom geniju'' [[Rudolf Matz\|Rudolfa Matza]] u izvedbi seljačkih pjevačkih društava ''Sljeme'' i ''Podgorac'', dirigent Mirko Cajner, ''Tužaljka za Stjepanom Radićem'' izvode seljanke Marta Matanović i Manda Mikić, ''Pogibja Stjepana Radića'' izvodi na guslama Zvonko Nuić.) Urednik Zvonimir Kulundžić, [[Jugoton]] LPY-V-865, Stereo mono (Zagreb, 1971.) == [[Epigram]] == ''DIVERZANT'' ''Kad u povijesti''<br> ''naknadno bomba eksplodira''<br> ''barut je od''<br> ''Kulundžić Zvonimira.'' [[Fadil Hadžić]], (Zoran Zec)<br> ''Hrvatski Olimp'', Zagreb, 1971., str. 122. ==Poveznice==

Zvonimir Kulundžić: razlika između inačica