Pobuna mornara u Boki kotorskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 26:
== Početak pobune ==
Pobuna je počela u podne [[1. veljače]] [[1918.]] na brodovima Sankt Georg i Gea, kada su mornari preuzeli zapovjedništvo u svoje ruke i izvjesili crvene zastave, kao znak pobune i međunacionalne solidarnosti (11 nacionalnosti je služilo u [[Austro-ugarska ratna mornarica|Austro-ugarskoj mornarici]]). Tumačenja pobune mornara kao [[Komunizam|komunističkog]] istupa uglavnom su neutemeljena, jer su i svjedoci iz tog vremena posvjedočili da nisu imali uporišta u [[Vladimir Lenjin|lenjinističkim]] učenjima.
Mornari su preuzeli zapovjedništvo a carske časnike na čelu sa [[Kontraadmiral|kontraadmiralom]] Aleksanderom Hansom internirali u brodskim kabinama. Na čelu pobune su bili [[František Raš]] (izvan broda), Anton Grabar, Dane Tadić, Leo Lelas, Krsto Knežević, Mijo Vidak, Mate Ostojić, Rudolf Kreibach, Ivan Vnuk i Franc Gallet, svi sa zpovjednog broda Sankt Georg, dok je na čelu pobune broda Gea bio [[Mate Brničević]]. Topovskim je plotunom spriječeno isplovljivanje razarača Csepel, a red su održavale naoružane patrole koje su kružile čamcima oko zatečenih brodova i na kopnu.
Nedostatak kontrole nad komunikacijom i odlučnosti AOK-a (''Armee Ober Kommando'', Vrhovnog vojnog zapovjedništva) da oružanom silom spriječi mornare u ostvarenju plana o isplovljavanju prema [[Kraljevina Italija|Italiji]], makar i po cijenu potapljanja većine brodova, potkopali su pobunu. Jedna struja ustanika je zastupala ideju da zaposjednuti brodovi isplove i pridruže se silama Antante dok je druga tražila da brodovi ostanu u Boki. Zapovjedništvo je [[2. veljače]] uputilo ultimatum pobunjenim mornarima, zapovjedilo evakuaciju civilnog pučanstva a njemačkim podmornicama naložilo potapljanje brodova Gea i Sankt Georg. Određeno je da se nepoverljive jedinice koje su uglavnom činili [[Hrvati]], zamijene mađarskim i njemačkim jedinicama.
== Gušenje pobune ==
Pobuna je ugušena već sljedećeg dana nakon dolaska grupe bojnih brodova iz [[Pula|Pule]]. Naime, ujutro [[3. veljače]] u Boku je uplovio ratni sastav od 3 bojna broda, 4 razarača i 8 torpiljarki, što je omogućilo da carski časnici preuzmu vlast na zaposjednutim brodovima.
Pred redovnim vojnim sudom bilo je optuženo 386 mornara i podoficira. Od toga je 48% bilo Hrvata i Slovenaca, 20% talijana, 13% Čeha i Slovaka, 10% Nijemaca, te oko 8% Mađara, a ostalo su bili Poljaci, Rumunji i Ukrajinci. Iako je bilo uhićeno oko tisuću dvjesta mornara, pred prijeki sud izvedeno je samo njih devedeset osam. U zatvoru je umrlo desetak mornara, u tijeku pobune poginulo ih je dvoje, ostali su osuđeni na dugogodišnje robije, a četvorica na smrt streljanjem.
== Izvori ==
1. “MRTVA MORA” (TEHNIČKA I INDUSTRIJSKA MEĐUDJELOVANJA KONTINENTALNE SREDNJE EUROPE I MEDITERANA) – Voditelj projekta: Prof. dr. sc. Kalman Žiha, dipl. ing. Brodogradnje [Zagreb-Budimpešta, 2002.]
2. “STRELJANJE MORNARA U BOKI” – Miodrag Maksimović [Dnevni lista Politika, 26. svibnja, 2002.]
[[Kategorija:Austro-Ugarska u Prvom svjetskom ratu]]
| |||